Hoće li „Lijepa naša lijepo gori“ biti proglašeno satirom? Hoće li se „nepokolebljivo srpstvo“ skriti među novinarske slobode i slobode izražavanja, vidjet ćemo. Ako već parafraziraju onaj loš srpski film „Lepa sela lepo gore“, možemo i mi parafrazirati jedan srpski dokumentarac čiji naslov upućujemo Pupovčevim Srbima: „Vidimo se u čitulji“.
Savjet za nacionalne manjine Republike Hrvatske je 20. travnja 2017. godine donio Odluku o rasporedu sredstava osiguranih u državnom proračunu Republike Hrvatske za 2017. godinu (NN br. 119/16). Između ostaloga, Srpsko narodno vijeće (SNV) je od države za “kulturno dejstvovanje” dobilo 3.747.000,00 kuna, od čega 3.2 milijuna za tiskanje i izdavanje tjednika “Novosti”.
Milijun kuna više dobio je jedino “La voce del popolo” Furia Radina. Sad je jasno zašto Pupovac i Radin, kao vođe manjina u Hrvata podržavaju trenutnu vladu; također, jasno je zašto je Pupovac predsjednika vlade Andreja Plenkovića nazvao “suhim zlatom” – nije bilo prenesenog značenja…
Ta politička potpora predstavlja i jedan (protuprirodni?) blud. Naime, Novosti od 04. kolovoza 2017. (dan prije “Oluje”) donose naslov “Lijepa naša lijepo gori”, ispod je crtež žirafe u jacuzziju kojoj gori vrat uz napis: “Ako laže jakuzi ne laže krov”.
Srbi se jako uzrujavaju oko “Oluje” jer “ceo svet” zna da su Srbi “pobedili” u svim ratovima koji su se ikad vodili. Vučić, Dačić, Brnabić, Šešelj i ostali četnici u Srbiji imaju svako pravo kukati i naricati, ali “hrvatski” Srbi Milorada Pupovca i SNV, koji bi trebali biti politički Hrvati; oni se jednostavno tako ne ponašaju.
Ipak, Republika Hrvatska je nacionalna država Hrvata i nacionalnih manjina, što znači da su svi, bili Hrvati ili ne, dužni biti politički Hrvati u punom smislu, građani Republike Hrvatske, što Pupovčevi Srbi nisu. Ako nisu prodržavni element, onda su jednostavno protudržavni element – stvari su vrlo jednostavne.
Tomu u prilog ide i činjenica da se “Ustanak u Srbu” označava “središnjom manifestacijom srpskog naroda u Hrvatskoj”. Nakon pola stoljeća jugoslavenskih laži, danas se smije otvoreno i istinito govoriti o tom događaju te reći da je to bio četnički “ustanak”, odnosno četnička agresija na drugi narod.
No, tu je ujedno i polazište za samoodređenje Pupovčevih Srba u Hrvatskoj – njima je masovno četničko klanje u Srbu temeljna odrednica i polazna točka za daljnje (političko) “dejstvovanje”. To je otvoreno priznanje da je Pupovčevim Srbima glavni grad i dalje Beograd čiju politiku nepokolebljivo sprovode svih ovih godina. Zato brine da Republika Hrvatska financira takav događaj i s “malih” 60 000 kuna.
Kakva je to država koja financira obilježavanje početka genocida nad vlastitim većinskim narodom? Kakvi su to političari?
Hrvatima nikad ne će pasti napamet čitati to četničko glasilo Milorada Pupovca, ali ipak, potrebno je ukratko navesti kakva se “pisanija” financira iz državnog proračuna uoči najvećeg nekatoličkog praznika u Hrvata. Pod naslovom “Sad sve to zapali!” se „Petar Popović, Julijana Mojsilović, Bojan Munjin, Mišo Rogišić, Drago Pilsel, Rüdiger Rossig, Saša Milošević i Igor Galo prisjećaju se kako je izgledao teren nakon ‘Oluje’: “Ono što je bilo na sve strane bile su spaljene kuće. One su bile posvuda, kao i oni ružni natpisi ‘Zauzeto – Hrvat’ i slično. Nalazili smo i mrtve ljude. Neke od njih smo pokapali, zato što je postojala bojazan da će službeni organi prikriti leševe.“
Slijedi Dežulović s „Vojno-redarstvenom operacijom ‘Oprosti’“: „Kako smo došli tako bešćutni i oneljuđeni da nam i najobičnija isprika ljudima čiji su cijeli životi bespovratno uništeni ispada nepotrebna i nepoželjna, kakvu smo to usranu Domovinu napravili kad joj samo jedna isprika unucima babe presječene kalašnjikovom potkopava temelje i dođe veleizdajom“. Tu je i „TV spremnost“ Borisa Rašete: „Prilog u ‘TV kalendaru’ o Danu ustanka u Srbu mogao bi se bez promjena objaviti u ‘Spremnosti’ 1941. Ako Pavelić, Luburić i Hitler negdje gore imaju televizor, autoru ne gine odličje. A i urednik će dobiti neki Željezni križ, jer je hrabro pustiti ovakvu svinjariju čak i na HRT-u.“ Ima u tim „Novostima“ još toga, od napada na Thompsona, do apologije četničkog pokolja u Srbu i t.d.
Hoće li „Lijepa naša lijepo gori“ biti proglašeno satirom? Hoće li se „nepokolebljivo srpstvo“ skriti među novinarske slobode i slobode izražavanja, vidjet ćemo. Ako već parafraziraju onaj loš srpski film „Lepa sela lepo gore“, možemo i mi parafrazirati jedan srpski dokumentarac čiji naslov upućujemo Pupovčevim Srbima: „Vidimo se u čitulji“.
Ovo nije govor mržnje nego satira.
I:F. Perić/HRsvijet