• Danas je: Subota, 18 svibnja, 2024

Ferenc Balint i drugi strani dragovoljci s velikim srcem branili su Hrvatsku

Po ocu Mađar iz Vojvodine, po majci Slovenac, ovaj junak Domovinskog rata jedan je od brojnih stranih dragovoljaca Domovinskog rata koji su među prvima stali na branik Domovine. Ferenc Balint bio je sudionik bitke za Maslenicu i sudjelovao u obrani Zadra, a vojnički put završio je kao pripadnik 4. brigade. Umro je prošle godine u svojoj Hrvatskoj, koju je branio s ljubavlju i srcem.
Skupina dragovoljaca Domovinskog rata koja se najmanje spominje, a svakako je vrijedna podsjećanja jesu strani dragovoljci. Da ne padnu u potpuni zaborav, trudi se stranica Zahvala stranim dragovoljcima Domovinskog rata koju vodi povjesničar Tomislav Šulj, a iz koje se o ovoj skupini branitelja može najviše naučiti. Na njoj je objavljen podsjetnik na obilježavanje operacije Gusar (Maslenica) u kojoj je svoj doprinos između ostalih, dao i Ferenc Bálint.
O Ferencu je Borna Marinić, također povjesničar i kolega Tomislava Šulja, napisao da je kao pripadnik 159. brigade HV-a sudjelovao u obrani Zadra i njegovog zaleđa. U redove HV-a, HOS-a i HVO-a pristiglo je više od 1000 stranaca iz više od 40 europskih zemalja, ali i drugih dijelova svijeta, bez obzira na vjeru, političku orijentaciju ili boju kože, i to je ono što čini veliku razliku između njih.
Najviše stranih dragovoljaca došlo je iz Engleske, a iz država bivše Jugoslavije iz Kosova i Slovenije.
Mnoga imena ovih junaka ostala su nepoznata hrvatskoj javnosti, a ono koje je najviše poznato je mladi HOS-ovac ubijen na Ovčari, Jean Michel Nicolier. Mnogi znaju i ime Thomasa Crowleya-Irca, još jednog HOS-ovog junaka, a među ovim imena hrvatska javnost zna i za Ferenca Balinta, rođenog u Vojvodini koja je od kraja I. svjetskog rata i stvaranja Jugoslavije dio Republike Srbije (do kraja I. svjetskog rata Vojvodina nije bila dio Srbije, nego je Srijem bio dio Hrvatske, a Bačka i Banat Mađarske).
Mnogi strani dragovoljci ostali su nakon završetka rata živjeti u Hrvatskoj, prigrlivši našu zemlju kao svoju domovinu, a hrvatski narod kao vlastiti. Kao i Ferenc Balint, koji je ostao živjeti u Zadru do svoje smrti 2020. godine.

Izvor : narod.hr

Objavljena veličanstvena snimka postrojavanja 4. Gardijske brigade 1993. na splitskoj Rivi: “ZA DOM SPREMNI!”

Nedavno se na mreži Youtube pojavila vrlo vrijedna snimka iz 1993. godine na kojoj je snimljen mimohod i postrojavanje 3. Pješačke bojne 4. Gardijske brigade u Splitu.
Mimohod se kretao ulicama Splita, a završio je na Rivi, gdje je održano postrojavanje koje je predvodio Werner Ilić, tadašnji zapovjednik 3. Motorizirane bojne 4. Gardijske brigade. Pripadnike 4. Gardijske brigade dočekalo je mnoštvo Splićana.
Ono po čemu je upečatljivo ovo postrojavanje jest učestalo korištenje domoljubnog pozdrava “Za dom spremni”, što možete i sami vidjeti na snimci. Ovo ističemo iz razloga što se danas potpuno pogrešno pozdrav “Za dom spremni” isključivo vezuje uz HOS, no prava je istina da su gotovo sve postrojbe Hrvatske vojske u raznim prigodama koristili taj hrvatski pozdrav.

Izvor : sloboda.hr

Junaci Domovinskog rata – hrvatski sokolovi dali svoje mlade živote u operaciji ‘Maslenica’

Već na samom početku operacije “Maslenica” poginula su četiri junaka 4. gardijske brigade – Vlatko Sudić, Ivan Leskur, Borko Šarlija i Marsel Dvornik. U samom početku akcije osvajanja Gradine teško su ranjeni Božo Zadro i Stanko Gašpar, a poginuo je Vlatko Sudić što je znatno otežalo osvajanje već ionako teško osvojivog brda na kojem su bili vrlo dobro utvrđeni bunkeri.
U siječnju 1993. godine hrvatske su snage pokrenule su oslobodilačku operaciju “Maslenica”. Značajnu ulogu u imala je u njoj 4. gardijska brigada HV koja je netom prije početka operacije pristigla s Južnog bojišta. Osobito je zahtjevan bio smjer napada Podgradina – Paljuv – Novigrad na kojem je u prvoj fazi napada trebalo ovladati brdom Gradina uz pomoć pripadnika 7. domobranske pukovnije, piše Borna Marinić na Facebook stranici Dogodilo se na današnji dan
Već prvog dana poginula su četiri heroja 4. gardijske brigade – Vlatko Sudić, Ivan Leskur, Borko Šarlija i Marsel Dvornik. U samom početku akcije osvajanja Gradine teško su ranjeni Božo Zadro i Stanko Gašpar, a poginuo je Vlatko Sudić što je znatno otežalo osvajanje već ionako teško osvojivog brda na kojem su bili vrlo dobro utvrđeni bunkeri. Ipak nakon žestokih borbi selo Podgradina i brdo Gradina stavljeni su pod kontrolu. Ti položaji bili su iznimno važni i pobunjeni Srbi pokušali su ih iznova osvojiti. U nastalom ratnom metežu nije se točno znalo tko drži položaje pod brdom. Teškoj situaciji znatno je doprinijela magla koja je u prvi mah pomogla pješaštvu, no odmogla topništvu pa je velika odgovornost pala na izvidnike koji su trebali označiti neprijateljske položaje.
Pri jednom takvom izviđanju na neprijateljsku skupinu naišli su Denis Anić-Matić i Ivan Leskur: “Ivan Leskur i ja krenuli smo cestom koja vodi do sela Buterine ispod Podgradine. Neozlijeđeni smo izbjegli minsko polje, no oko 17 sati pred crkvom u Podgradini smo naišli na tenk i četnike u polukružnoj formaciji, petnaestak metara od nas. Kako nisu odmah shvatili da smo hrvatski vojnici zakratko smo uspjeli glumiti da smo njihovi. No tenkist je povikao: ‘Ovo su ustaše!’ Počela je tarapana, mi smo polegli, Ivan je poginuo, a ja sam dobio 11 metaka, u ruke, prsa, stomak, obe noge… Četnici su otišli, nisu ni provjerili jesmo li mrtvi, a ja za čudo nisam izgubio svijest. Smogao sam snage, ni danas ne znam kako, šifriranom porukom javiti zapovjedniku Radi Lasiću što se dogodilo. Izvukli su me i oko 20 sati dopremili u zadarsku bolnicu. Oporavljao sam se do polovice 1995. godine.” prisjetio se teškog stradavanja Denis Anić-Matić za Slobodnu Dalmaciju, a za potrebe dokumentarnog filma HRT-a “Maslenica” kazao je između ostaloga:
Lako je meni za moje metke, teško je kad vidiš križ doli na tom raskrižju Podgradine. Leskur, to je momak krasan bija. Ja san iz topničkog raketnog diviziona, on je bija izvidnik od protuoklopnog, al’ je bija momak i po, non-stop smo bili, susretali se i jako dobar momak, jako dobar momak. Čovik nikad ne bi ništa minjao u životu, al’ to bi uvik prominija, toga mi je ža. A ovo sad šta sam pokrpan, šta ćeš, jer šta je mene, ja sam živ. A on je tu, Leskur je možda ima 22 godine, život mu se tu ugasija. A za mene, ne’š ti, to je jedan metak više-manje. Bolje jedanput popit sve, nego 11 puta po jedan. Srića da nisam bija ka sad, dobio bih 15 metaka da san bija širi, bija san uži.”
Nakon osvajanja Podgradine uslijedile su žestoke borbe za susjedni Paljuv koje opisuje Branko Morić, zapovjednik Oklopno mehanizirane satnije 112. brigade, koja je bila pridodana 4. gardijskoj: “U kratkom periodu dobivamo zapovijed po kodiranoj karti da idemo u Paljuv gdje se nalaze naši izviđači. Kada smo došli u Paljuv shvatili smo da su veće neprijateljske snage došle prije nas jer one su se povlačile prema Novigradu. Tu je nastao jedan neopisiv metež u kojemu se nije se znalo tko je tko. Ulazimo u tešku borbu.” U njoj je život izgubio Borko Šarlija – Kesa po kojem ime nosi i jedna ulica u gradu Zadru. Dio 4. gardijske brigade, točnije njezina izviđačka satnija uspjela je doći do ulaza u Novigrad gdje je pri čišćenju jedne kuće poginuo mladi Marsel Dvornik.

Izvor : narod.hr

Livno za Petrinju: Izbornik Dalić stigao s konvojem humanitarne pomoći

Konvoj s četiri tegljača, nekoliko kombija i jednim kontejnerom stigao je u četvrtak iz Livna u Petrinju, a osim izbornika hrvatske reprezentacije Livnjaka Zlatka Dalića, u taj potresom pogođeni grad došli su i gradonačelnik Livna Darko Čondrić i konzul RH tom gradu Tomislav Vrdoljak.
U konvoju humanitarne pomoći “Livno za Petrinju”, koji je pokrenuo taj grad, su građevinski materijal, hrana i ostale potrepštine. Na petrinjskome Pigiku, nekad popularnom petrinjskom izletištu, danas mjestu na kojem se prikuplja humanitarna pomoć, izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Dalić zahvalio je tijekom iskrcavanja pomoći svima koji su se udružili i dali svoj doprinos kako bi pomogli koliko mogu te što su toliko toga uspjeli skupiti.
“Posebno je lijepo vidjeti ovo hrvatsko zajedništvo. Bilo je teško vidjeti sve ove ruševine, koliko smo to uspjeli i nadamo se da ćemo uspjeti pomoći kako i koliko god možemo jer vidimo stvarno da je ovdje situacija loša. Mi ćemo pomoći koliko god budemo mogli i uvijek smo uz sve stradale”, rekao je Dalić.
Voditelj Stožera civilne zaštite za obnovu potresom pogođenih područja Tomo Medved objasnio je gostima kako je na Pigiku uspostavljena još jedna baza za sve službe i za primanje i distribuciju pristigle pomoći. Istaknuo je kako zbog hladnoće, osim kontejnera i montažnih kućica, najviše nedostaje grijalica, a moguće je i doniranje hrane koja ima dulji rok.
Na skladištima trenutno imamo dovoljno hrane, ali trenutno moramo bit svjesni da dok se ne obnove kuće, a to će trajati, mi moramo biti uvijek pripremni odgovoriti na sve potrebe, rekao je Medved. Prema procjeni statičara, dodao je, potrebno je tisuću kontejnera, u srijedu ih je postavljeno više od 60, a dosad više od 650.
S obzirom na to da je sa svakim novim potresom stanje sa stambenim objektima gore potreba za njima stalno raste, rekao je. Gradonačelnik Livna Darko Čondrić poručio je kako će nastojati pomoći koliko god mogu jer im je jasno da će oporavak nakon ovakvog razaranja dugo trajati. Istaknuo je kako se spremaju još jedanput dovesti pomoć koja bude potrebna te da će se odazvati svakom pozivu na humanitarno djelovanje. Humanitarni konvoj iz Livna dočekao je i državni tajnik za vanjsku trgovinu i razvojnu suradnju Ministarstva vanjskih i europskih poslova Zdenko Lucić.

Izvor : narod.hr

22. siječnja 1993. Maslenica – Hrvatska vojska povezala prepolovljenu Hrvatsku!

Na današnji dan 22. siječnja 1993. počela je velika oslobodilačka operacija Hrvatske vojske pod kodnim imenom Gusar poznatija kao oslobođenje Masleničkog mosta i okolice.
Uz brojne strateška i vojna značenja, ključni cilj bio je oslobođenje Masleničkog ždrila. Bila je to jedna od velikih pobjeda Hrvatske vojske koja je primarno značila dvije stvari: kopnenu deblokadu Dalmacije i njenu kopnenu prometnu povezanost s ostatkom Hrvatske, te težak vojni poraz srpske vojske koji je uvelike utjecao na njen borbeni moral do završetka rata.
Od poraza na Maslenici Srbi se nisu nikada oporavili. Naime, protuudar koji su izvele srspke snage u veljači 1993. sa svojim elitnim postrojbama na čelu sa zloglasnim Ratkom Mladićem završio je teškim borbama, prsa o prsa, i pobjedom Hrvatske vojske. Zadar i Dalmacija bili su deblokirani i obranjeni, a Hrvatska je istovremeno slavila i oplakivala svoje poginule heroje.
Akcija je počela 22. siječnja 1993., u 6 sati ujutro, i u tri su dana hrvatski branitelji u zadarskome zaleđu oslobodili 15-ak sela, te bitne strateške točke kao što su Novsko ždrilo i zrakoplovna baza Zemunik. Prometno su povezani jug i sjever Hrvatske, a naknadno je oslobođena i Hidrocentrala i brana Peruča između Knina i Sinja koju su pripadnici srpskih terorista neuspješno pokušali dignuti u zrak sa 30 tona eksploziva.
U prva tri dana akcije Maslenica poginulo je 19 pripadnika Hrvatske vojske i MUP-a, a ranjeno ih je 70. No, zbog snažnih topničko raketnih i tenkovskih, a povremeno i pješačko diverzantskih napada srpskih agresora, koji su uslijedili odmah nakon operacije Maslenice, do 31. ožujka 1993. ukupno je poginulo 127 hrvatskih branitelja.

Izvor : narod.hr

Gavrilović darovao zgradu Srednjoj školi Petrinja

Uprava Gavrilovića potpisala je u srijedu sa Srednjom školom Petrinja, teško oštećenom u potresu, darovni ugovor koji, osim objekta bivšega centra usmjerenog obrazovanja, uključuje i parcelu za buduće igralište i sportsku dvoranu, a obnova bi trebala početi za mjesec dana.
Ugovor su potpisali predsjednik Uprave Gavrilovića Georg Gavrilović i ravnatelj Srednje škole Petrinja Milan Orlić, a događaju su nazočili i potpredsjednik Vlade Boris Milošević, ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs, te sisačko-moslavački župan Ivo Žinić.
Ovim darovnim ugovorom ostvareni su preduvjeti za rješenje potreba sadašnjih 290 učenika Srednje škole Petrinja, kao i za sve buduće učenike, istaknuo je ravnatelj Orlić.
Predsjednik Uprave Gavrilovića podsjetio je da su odmah nakon potresa njegov sin i on odlučili da će darovati zgradu unutar tvornice u kojoj su se školovali mesari. Objasnio je kako je zgrada bila dobro i sigurno građena jer je u njoj bio računski centar i u potresu njezina statika nije uopće oštećena.
Ravnatelj Srednje škole Petrinja Milan Orlić svima je zahvalio što su u ovo teško vrijeme shvatili da samo zajedničkim radom možemo i moramo ovom kraju pomoći u revitalizaciji i ponovnom razvoju. Smatra kako je jedan od projekata koji su sigurno vrlo značajni na tom zajedničkom putu i projekt obnove Srednje škole Petrinja. Orlić je podsjetio da je tijekom 160 godina postojanja ta neorenesansna zgrada iz 1871. preživjela tri rata i dva razorna potresa, ali nažalost, ovaj drugi razorni potres 29. prosinca 2020. uništio je zgradu i njezina će obnova trajati više godina.
Istaknuo je kako je cilj da, u suradnji s gradom Petrinjom, Sisačko-moslavačkom županijom kao osnivačem, Ministarstvom znanosti i obrazovanja te u partnerstvu s poduzetnicima i ljudima dobre volje, što prije obnove ovu zgradu za održavanje nastave u duhu 21. stoljeća, a u sljedećim godinama budno će pratiti i obnovu njihove povijesne zgrade. Ovaj Ugovor, istaknuo je Orlić, kruna je dugogodišnje dobre suradnje Srednje škole Petrinja i tvrtke Gavrilović. Nada se da će se škola urediti u najkraćem mogućem roku kako bi učenici nastavili obrazovanja i kako bi Petrinjcima pružili nadu za opstanak i ostanak u voljenom zavičaju.

Izvor : narod.hr

Kolinda Grabar-Kitarović: Izgradit ćemo novi dom za obitelj Radošević i njihovo šestero djece

“Hvala svima vama koji ste na bilo koji način pomogli i pomažete obnovi i revitalizaciji Banovine”, poručila je bivša hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.
Nakon što su mediji prenijeli vijest da se među brojnim volonterima u potresom razorenom području na Banovini našla i bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, oglasila se i ona sama te izvijestila o zajedničkom projektu izgradnje doma za obitelj sa šestero djece.
Njezinu poruku prenosimo u cijelosti:
“Solidarnost i snaga međusobnog pomaganja nakon razornog potresa u Petrinji i na Banovini pokazala je koliko ljudi velikog srca ima u domovini i svijetu, svih naših prijatelja koji su spremno priskočili u pomoć, a pomažu i dalje u obnovi cijelog kraja. Tako su odmah nakon potresa započele humanitarne akcije u okviru hrvatskih udruga na području Švedske. Zajedničkom suradnjom HD ”Velebit” iz Göteborga, HKD ”Jadran” i NK “Croatia” iz Malmea i HKŠD ”Croatia” iz Helsinborga, te prijatelja u Hrvatskoj, izgradit ćemo novi dom za obitelj Radošević i njihovo šestero djece u Novom Selištu, kraj Petrinje. Hvala svima vama koji ste na bilo koji način pomogli i pomažete obnovi i revitalizaciji Banovine. “Mala” zemlja velikog srca”, poručila je bivša hrvatska predsjednica.

Izvor : narod.hr

Mario Mandžukić je novi igrač Milana

Mandžukić se vratio u Serie A nakon što je prije malo više od godinu dana napustio Juventus. Okušao se i u katarskom Al-Duhailu, ali tamo se nije snašao pa je vrlo brzo ponovno postao slobodan igrač.

Na to su reagirali navijači Juventusa, velikog rivala Rossonera.

“Marione, uvijek ćeš biti u našim srcima zbog onoga što si radio, zbog tvoje predanosti i posebnog odnosa koji si imao sa svima nama. Voljeli smo te zbog borbenosti koju si pokazivao na svakoj utakmici. Voljeli smo te zbog straha koji si izazivao kod protivnika. Voljeli smo te jer se nisi smijao i zbog onih rijetkih trenutaka kada si to ipak radio. Uglavnom, popis razloga je dug, ali stvarno smo voljeli ovog igrača. Međutim, Marione će idućih šest mjeseci biti igrač Milana. On je profesionalac i pod svaku cijenu se želio vratiti u Italiju. Ne osuđujemo ga što će sada igrati za našeg rivala, ali će nas boljeti da ga vidimo kao protivnika na terenu i mislimo da će to boljeti i njega. Dragi Marione, želimo ti da ovih šest mjeseci u Italiji provedeš u najljepšem raspoloženju, ali bez pobjeda. Ciao, Mariona.

Tvoji navijači Juventusa”, objavili su.

Izvor : narod.hr

HRVATI SYDNEYA ZA SAT VREMENA SKUPILI $500.000 ZA ŽRTVE POTRESA

U prvom danu Nove godine, u petak 1.1.2021. u Hrvatskom klubu ‘Kralj Tomislav”’ u poslijepodnevnim satima održan je sastanak predstavnika klubova i Hrvatskih katoličkih centara u Sydneyu na kojem je odlučeno da se zajedno prikuplja novac za stradale u potresu i da je najbolji način da se to sve vodi preko karitativne udruge “Kruh Svetog Ante” koja već tri godine djeluje i radi u Australiji, a koju vode naši ovdašnji svećenici franjevci.

Zaključeno je takodjer da je najbolje da se novac šalje direktno na Caritas Sisačke biskupije koja je najviše nastradala ili jednostavno na Hrvatski Caritas sa sjedištem u Zagrebu koji je takodjer opet nastradao u potresu u ožujku sada već prošle godine ali nažalost i u ovom zadnjem kada je mnogo onoga što je za prvu ruku uredjeno opet oštećeno ili uništeno.

Medju dvadesetak prisutnih na sastanku koji je tek počinjao Marko Franović je na samom početku ispisao ček na $250.000 a onda je nazočnima i po prvi puta otkrio i rekao da je on već poslao za onaj prvi potres u Zagrebu u ožujku 2020. godine – $100.000 od čega $50.000 samostanu Časnih sestara Milosrdnica u Zagrebu sa sjedištem u Frankopanskoj ulici te $50.000 “Povijesnom institutu” na Gornjem gradu takodjer u Zagrebu.

Marko Franović je dakle sam dao $350.000. Markov brat Božo Franović koji je takodjer bio na sastanku te večeri dao je $100.000, a Ivan Špehar je dao $50.000.

Fra Petar Horvat, župnik Hrvatskog katoličkog centra u St. John’s Parku u Sydneyu, rekao je da je novac počeo prikupljati čim je čuo vijest o potresu, a novac su njegovi župljani samoinicijativno počeli slati te je prikupio gotovo $50.000, koje je odmah poslao svom subratu, fratru Draganu Grizelju, župniku župe Hrastovica u neposrednoj blizini Petrinje koja je teško nastradala.

Fra Ivo Tadić iz Wollongonga u ime “Kruha Svetog Ante” u Australiji rekao je da će oni za sada dati $40.000, s time da je ovo jasno tek sami početak akcije.

Svi prisutni složili su se da je to zapravo samo prva akcija prikupljanja i da će se za stradale potresom nastaviti prikupljati kroz cijelu godinu koja je pred nama te da će se sljedeći sastanak kordinacije  klubova i crkava održati u nedjelju, 10.1.2021. takodjer u Hrvatskom klubu “Kralj Tomislav”.

Dan kasnije, točnije u pola noći sa subote 2. siječnja na nedjelju 3. siječnja ove godine, u kući Marka Franovića na Cronulli u Sydneyu okupilo se nekoliko hrvatskih muškaraca revnih katolika: Zoran Mihaljević, Mile Michael Bošnjak, Mark Franović, Ante Mihaljević i Damir Berdi te Petar Mamić, koji su zajedno molili krunicu sa Sisačkim biskupom Vladom Košićem, te isusovcem patrom Ikom Mandurićem i fra Markom iz Kanade, a u sklopu “Krunice Hrvata cijeloga svijeta” koju mole u isto vrijeme Hrvatice i Hrvati sa svih kontinenata.

U Hrvatskoj je to bila subota poslijepodne u dva sata, a u Sydneyu pošto je deset sati ispred – bila je točno ponoć. Biskup Košić zahvalio je u svoje ime i svih svojih vjernika prisutnima, a posebno Marku Franoviću i bratu mu Boži. Marku Franoviću ovo je samo još jedan od mnogobrojnih čekova koje ispisuje desetljećima i daje za Hrvatske klubove, crkve, udruge, pojedince i potrebe širom Australije i Hrvatske.

Izvor : bezcenzure.hr

Čermak prodao Crodux slovenskom Petrolu za više od 200 milijuna eura

Sklopljena je prva značajna poslovna transakcija u 2021. godini. Slovenska naftna kompanija Petrol preuzela je hrvatski maloprodajni lanac Crodux, dosad u vlasništvu umirovljenog generala Ivana Čermaka.

U Petrolovu se priopćenju navodi da će nakon preuzimanja Croduxove 91 benzinske postaje slovenska kompanija imati više od 200 prodajnih mjesta u Hrvatskoj te će svoj tržišni udjel na hrvatskom tržištu naftnih derivata povećati na oko 23 posto. Uz benzinske postaje, Petrol je preuzeo i ostatak Croduxova poslovanja – skladišne kapacitete u Omišlju i Zadru.

Ivan Čermak postao je vlasnik Croduxa 2013., kada je otkupio hrvatski maloprodajni naftni biznis austrijskog OMV-a. Cijena te transakcije tada također nije bila objavljena, ali se u stručnim krugovima spekuliralo s iznosom između 110 i 120 milijuna eura, pa se može pretpostaviti da Čermak iz naftnog biznisa izlazi sa značajnim profitom.

Crodux zapošljava 1150 radnika, a 2019. godinu završio je s poslovnim prihodima od 5,6 milijardi kuna i neto dobiti od 142 milijuna kuna.

Izvor : narod.hr