Dakle, pravo pitanje ne glasi “što adventski vijenac radi u studiju”, nego “što Neda Ritz s nekadašnjeg RTZ-a radi u studiju, kad je već davno trebala biti lustrirana, ili u mirovini”.
Neda Ritz je i službeno postavila pitanje HRT-u: Što adventski vijenac radi u studiju Dnevnika HRT? Po Nedi Ritz, adventski vijenac je vjerski simbol jedne vjere, a obzirom da ona smatra da je HRT javna televizija koja bi trebala služiti svim građanima, a ne samo onima jedne vjeroispovijesti, smatra da vjerski simbol mena što raditi u Dnevniku javne televizije. Uz to, smatra ona, a i brojni drugi idioti, Hrvatska je svojim Ustavom definirana kao država u kojoj su vjerske zajednice odvojene od države.
Ja bih zapitao one kojima smeta adventski vjenčić, a nerijetko i sama riječ “Božić”, smeta li im i božićnica? I uvrijede li se ako im se isplati “božićnicu” a ne “blagdanicu”? No, kažu da ne postoje glupa pitanja, samo glupi odgovori. Pa pokušajmo na evidentni kretenizam Nede Ritz odgovoriti suvislo, kao kad bismo tumačili pojmove malom djetetu.
Prvo, adventski vijenac je u studiju HRT-a jer smo u razdoblju adventa. To je razdoblje prije Božića. Adventski vijenac je inače simbol adventa, pa je zato logično da se nalazi u studiju u razdoblju koje zovemo advent. Kružni oblik simbolizira beskonačnu ljubav Boga za ljude, a zimzeleno lišće od kog je napravljen nadu u vječni život koju simbolizira Krist. Svaka svijeća je za jedan od 4 tjedna adventa.
Vijenac je dizajnirao protestanstki pastor Johann Hinrich Wichern, 1839. godine, a katolici su ga preuzeli. Militantni ateisti i komunisti te ostali antifašisti, nisu.
Što se tiče toga da je Hrvatska sekularna, gospođa Ritz bi trebala proučiti pojam “sekularnost”, a potom se zapitati zašto se u sekularnim državama Europe poput Njemačke i Italije u učionicama nalaze raspela, jedno od njih je bilo i u sudnici sekularne Njemačke u kojoj se sudilo udbašima. Sekularnost samo znači da se država odnosi neutralno prema svim religijama i ateizmu, ne znači da je zabranjeno isticati bilo čije vjerske simbole bilo gdje, pa ni na javnim prostorima ili na javnoj TV.
Što se tiče toga da HRT mora služiti svim građanima, ona to i čini. Neki od tih građana su vozači, pa imamo emisije o automobilima, recimo. Da ih zabranimo jer ne voze svi građani automobile? Neki građani su djeca, pa imamo program za djecu. Da ga zabranimo jer HRT “mora služiti svim građanima?”, a nisu svi djeca? Da zabranimo emisije za manjine? Da zabranimo obilježavanje pravoslavnog Božića na HRT jer nisu svi građani pravoslavci? Emisije o gay problematici koje se obraćaju njima? Svatko tko se poziva na “služenje svim građanima” je ne samo potpuni idiot, jer ne postoji baš ništa što može u tom smislu biti podjednako namijenjeno “svim građanima”, nego i neviđeno đubre, jer bi se tada na HRT-u smjelo prikazivati samo vjerski, rodno, spolno, dobno, i tako dalje, posve neutralne stvari. Takve ne postoje. A građana ima raznih. Da, neki su katolici.
Zapravo, većina. Zapravo, kršćanstvo je ne samo temelj naše kulture, kulture Hrvata, nego je ona nerazdvojno vezana na kršćanstvo, kršćanstvo je temelj našeg moralnog koda i time naših zakona, naši običaji, način života i način razmišljanja su vezani na kršćanstvo. Ovo je kršćanska, civilizirana zemlja, ili je to bar bila prije komunizma. Ovo nije bezbožnička zemlja u kojoj žive divljaci koji love lukom i strijelom, plešu uz tam-tam, koji ne poznaju ni Boga, ni kotač, ni pismo, ni vlasništvo, nego suštinski kršćanska zemlja, zemlja koja je dio zapadne kršćanske civilizacije. Kome ti običaji i njihovo obilježavanje smetaju, slobodan je naći sebi zemlju više po svom ukusu. Ovo je slobodna zemlja, nije Kuba da se ne smije izaći.
Dakle, pravo pitanje ne glasi “što adventski vijenac radi u studiju”, nego “što Neda Ritz s nekadašnjeg RTZ-a radi u studiju, kad je već davno trebala biti lustrirana, ili u mirovini”.
Drugo pitanje glasi, zašto HRT čestita svake godine muslimanima Kurban bajram, a sekularna smo država, zašto svake godine čestita pravoslavni Božić, zašto svake godine čestita i Židovima njihove blagdane jer to po Nedi Ritz onda nije “televizija svih građana.”
Ili možda treba zamoliti Bandića da skine lampice kojima je okićen grad, jer to je ipak javni prostor “namijenjen svim građanima” i stavi male petokrake da se Neda ne naljuti…i makne onaj katolibanski bor s Trga. A umjesto jaslica po gradu treba postaviti prizore iz partizanskih borbi na Neretvi i Sutjeski, s malim Titom u kolijevci i obavezno s Nedom Ritz u ulozi koze u štalici.
Ustaše ponovo u Jasenovcu
Veterani HOS-a su postavili spomen ploču 11-orici palih pripadnika te postrojbe u Jasenovcu, koji je za Srbe mitsko mjesto. Da stvar bude zanimljivija, na ploči se nalazi znakovlje HOS-a, na kom je sitnim slovima upisano “Za dom spremni”.
Očekivano, pjena je počela ići na usta svim antifašistima u Hrvatskoj i šire, Vučić kmeči sve to Bruxellesa i Washingtona o ustašama koje ponovo genocidišu srpsku nejač u Jasenovcu.
Međutim, ta provokacija, a to jest provokacija, je posve primjeren odgovor na bezobrazluk koji zadnjih godina dolazi od četnika, komunističkih zločinaca, i ostalih antifašista. Naime, ćirlićne ploče u Vukovaru su isto tako bile, budimo realni, provokacija. S dalekosežnim posljedicama po hrvatsko-srpske odnose. Provokacija su i zahtjevi da Hrvati prestanu slaviti Oluju. Provokacija je i proslava četničkog ustanka u Srbu, jer Hrvatska ima svoj dan antifašističke borbe, i ima pravo tražiti da ga se poštuje, a ne da se slavi neki paralelni.
Naravno, “antifama” ne smeta samo natpis ZDS, koji je inače dio ratnog grba te postrojbe, nego i sama činjenica da “ustaše” obilježavaju svoje mrtve u svetom srpskom Jasenovcu. No, što god mislili o natpisu, nitko Hrvatskoj nema pravo sporiti bilo kakva spomen obilježja veteranima Domovinskog rata, bilo gdje u RH. Naročito ne oni iz “briselske bojne”, poput Plenkovića.
Što se “ZDS” tiče, to je dio je službenog i ozakonjenog znakovlja te postrojbe. Ako nekome taj pozdrav smeta, neka prvo zabrani “antifašističko” znakovlje poput petokrake pod kojim se ratovalo protiv Hrvatske pred dvadesetak godina u ime “antifašizma”, pa možemo razgovarati. A ako nekom smeta samo postavljanje spomen obilježja poginulim braniteljima u “svetom srpskom” Jasenovcu, neovisno o “ZDS”, onda taj netko ne poštuje samu hrvatsku neovisnost i smatra da su branitelji iz DR isto što i ustaše iz Drugog svjetskog rata, pa mu kao takvom zapravo nije ni mjesto u neovisnoj Hrvatskoj. A po reakcijama, reklo bi se da je upravo to problem većini onih kojima je taj čin problematičan.
Svim antifašistima, uključujući četnike, treba utuviti u glavu, ako treba i na ovaj način, da Hrvati imaju pravo obilježavati svoje žrtve iz Domovinskog rata bilo gdje u Hrvatskoj, uključujući Jasenovac, i da nam neće oni određivati gdje to smijemo, a gdje ne. Oni pak nemaju pravo tražiti da ne slavimo Oluju, jer u Ustavu piše kako je Domovinski rat bio “pravedan, obrambeni, legitiman i oslobodilački”. Hrvatska mora, i ima moralnu obvezu, postaviti pred sve svoje građane, uključujući Srbe, zahtjev da poštuju Domovinski rat kao oslobodilački, i to kako od totalitarnog jugo-komunističkog režima, tako i od srpske okupacije. Ako misle provocirati, neka računaju da će se to nužno razbiti njima o glavu. Ako misle biti pristojni, možemo se dogovoriti oko toga što kome smeta. Smeta im ZDS? Ok, idemo vidjeti što sve nama smeta.
Plenković bi piškio, Plenković bi kakio
Slučaj Jasenovac je ponukao i Plenkovića da se oglasi. U svom stilu, govorio je puno, a nije rekao ništa. Poklonio se na sve 4 strane svijeta, ustaškim žrtvama u Jasenovcu i poginulim HOS-ovcima, ocijenio situaciju “delikatnom”, i podsjetio kako je “to grb udruge koja je dobila odobrenje službi u Grada Zagreba i uz privolu tadašnjega Ministarstva uprave u vrijeme SDP-ove vlade”, po sistemu “nisam ja kriv, ne bi ja dozvolio ustašovanje, ali eto… Račan je!”
Rekao je i kako situacija s postavljanjem ploče u Jasenovcu, koja nije ćirilićna, “govori da nismo na odgovarajući način postavili zakonski okvir i sudsku praksu kada je riječ o totalitarnim sustavima”.
“Tražit ćemo zakonsko rješenje jer u ovome trenutku nemamo mehanizma za rješavanje ovoga pitanja”, istaknuo je Plenković.
Koje je to pitanje? Koji totalitarni sustavi? U odori HOS-a i pod zastavom na kojoj je pisalo “Za dom spremni” u Domovinskom ratu borili Hrvati protiv agresora, partizana iz JNA i srpskih četnika, koji su se borili pod antifašističkim znakovljem, petokrakom i kokardom. I to je kraj te priče o znakovlju. Spomen ploča nije postavljena ustašama iz Drugog svjetskog rata, nego jedanaestorici poginulih hrvatskih branitelja. Delikatno pitanje? A ćirilica u Vukovaru nije bila delikatno pitanje?
Ako Plenkoviću i dalje tu nešto nije jasno, onda je to vjerojatno jer i on živi na paradigmi “antifašizma”, koji je zapravo spin Stipe Mesića (kojeg vjerojatno nije osmislio on sam, već MI6). “antifašizam” se koristi za transpoziciju događaja iz Domovinskog rata u kontekst Drugog svjetskog rata, a u tom kontekstu hrvatski branitelji nisu branitelji, nego ustaše i kvislinzim a četnici i JNA su u kontekstu Domovinskog rata agresori, ali u kontekstu 2. svjetskog su “antifašisti”. Manipuliranjem terminima posve se mijenja smisao Domovinskog rata.
Zato je Plenković iz Briselske bojne posve promašio kad je rekao kako je 70 godina od 2. svjetskog rata sazrelo vrijeme za konsenzus u Hrvatskoj. Ne radi se uopće o Drugom svjetskom ratu. HOS nije sudjelovao u Drugom svjetskom ratu, iako se pozivaju na neke ideološke aspekte ustaštva. Radi se o Domovinskom ratu. Domovinski rat je završio prije 21 godinu, i sazrelo je vrijeme da se postigne konsenzus o njemu. A za taj konsenzus je dovoljno pročitati što o tom ratu piše u Ustavu. Što se totalitarnih režima i njihovih simbola tiče, jedini totalitarni režim je bio onaj na čijoj su se strani u tom ratu borili “antifašisti”.
Štakoraši ponovo u akciji
Svađa između Rade Šerbedžije i ministra branitelja Tome Medveda se nastavlja. Da podsjetimo, Medved se negativno osvrnuo na neke izjave Rade Šerbedžije u beogradskom tisku, što je jako pogodilo Radu koji je nedavno preko svog odvjetnika poručio Medvedu kako je “na temelju pisanja njemu nepoznatih portala te bez provjere autentičnosti izjava … on doveden u situaciju da je prisiljen demantirati ono što nije rekao.”
O tome što je Šerbedžija rekao a što ne on treba raščistiti s beogradskim medijima za koje je davao izjave i intervjue, te ako su ga krivo prenijeli, žaliti se njima, ne Medvedu. Tužiti ih. No, on to očito ne može uraditi, vjerojatno zato jer zna što je rekao, i to u više navrata.
Ali se zato u svađu, naravno na strani Šerbedžije, uključio poznati štakoraš Erceg, inače osuđen za podmetanje bombe u Splitu 1992. kako bi za to optužio “ustaše” (pa ga je Mesić izvukao iz zatvora), a kasnije suđen i za manipulacije humanitarnom pomoći. Taj bivši čelnik separatističke projugoslavenske “Dalmatinske Akcije” se danas predstavlja kao invalid i bivši hrvatski branitelj, iako nije niti jedno niti drugo. I svaki put kad štogod prosere i iskrca se po braniteljima koje naziva “šatorašima” to dobije velik odjek u medijima, tako i ovaj put kad je, ponovo glumatajući veterana, napisao, u čak i za njega poglupom pamfletu, da zbog takvih poput Medveda i njegovog odnosa prema časnom Radi ” časni hrvatski ratni veterani 20 godina nakon oslobođenja Hrvatske ne osjećaju ponos i zadovoljstvo učinjenim u ratu.”
Časni hrvatski ratni veterani, naravno, ne osjećaju zadovoljstvo, jer institucije hrvatske države dozvoljavaju da se lažnjaci i petokolonaši, “antifašisti”, tretiraju na javnoj TV i po medijima kao veterani i branitelji i govore u njihovo ime. Bilo bi stoga dobro kad bi mediji prestali davati bilo kakvu pozornost toj antifašističkoj spodobi koja se lažno predstavlja kao HRVI, a još bolje kad bi se njime pozabavile institucije države, i to redom: ministarstvo branitelja, koje bi trebalo provjeriti (za što im je dovoljan njegov facebook) njegovu “invalidnost” koja je posljedica pada u podrumu pred tri godine a ne ranjavanja na brdima iznad Sarajeva (gdje nije bio ni kao hrvatski vojnik ni kao vojnik HVO-a), te nepostojeći ratni put, USKOK, koji bi trebalo provjeriti dobiva li on novac od stranih agentura za to što radi, te javno zdravstvo, ali ne zbog njegovih nogu.
Slučaj “čokolada”
Strava u Dubrovniku! Predsjednica je djeci darovala srpske čokoladice! Ta posve efemerna stvar postala je skandal dana – a čitavu stvar su potencirali upravo mediji poput Indexa, koji se inače groze toga kad netko broji krvna zrnca bilo proizvodima, bilo ljudima.
Uz adventske vijenčiće, antifašistima smetaju i srpske čokoladice, ali samo kad se nađu u paketu sa slatkišima koji dijeli Predsjednica vrtićkoj djeci u Dubrovniku povodom svetog Nikole. Inače bi im, da stvari stoje drukčije i da je čokoladice dijelio kakav SDP-ov ministar, smetalo da to može nekom smetati!
A sve kako bi se što ocrnilo Predsjednicu, što zamutilo stvarni događaj: godišnjicu najtužnijeg dana u novijoj povijesti Dubrovnika, Dana dubrovačkih branitelja, koji pada na Svetog Nikolu. Bio je to dan najžešćih napada na Dubrovnik i Srđ, koji je samo čudom obranjen.
Kvaka je u tome da su u poklon-paketima uz razne hrvatske slatkiše bile i neke srpske čokoladice – stvar koja je međutim neke jako naljutila, a “Index” napuhao stvar do razine veleizdaje. Pa nije Kolinda Grabar-Kitarović, zaboga, provjeravala što je tvrtka od koje su košarice s poklonima za mališane naručene – a iste su bile u svim dućanima, usput budi rečeno – zapakirala.
Na kraju se morala ispričati, rekavši: “Iznimno sam razočarana jer osobno zastupam i podržavam kampanju Kupujmo hrvatsko. U toj košari su se našli proizvodi koji nisu bili hrvatske proizvodnje, a koji se nalaze na hrvatskom tržištu. Hrvatska predsjednica mora promicati hrvatske proizvode i to se više neće dogoditi”.
Na što je opet napadnuta slijeva (a teško je biti lijevo od ovog HDZ-a), jer, što se ima ispričavati? Nismo valjda nacionalisti! Srpske čokoladice su super! “Prokleta bila ako to uradiš, prokleta bila ako ne uradiš” – a razlog se uvijek nađe, kad nekog baš mrzite, a usto se posve neprincipijelni.
Baukov ured
Na Plenkovićevu priču o delikatnosti situacije u Jasenovcu nadovezao se i saborski zastupnik SDP-a Arsen Bauk. On je svoj ured postavio fotografiju Franje Tuđmana u partizanskoj uniformi. Valjda kako bi samog sebe uvjerio kako je Tuđman bio “antifašist”. Bauku je povijest izgleda prestala tamo negdje 1945., pa mu je promaklo da je pola stoljeća kasnije Tuđman vodio Hrvatsku u rat protiv te iste JNA u čijoj ga je uniformi postavio u svoj ured.
“Od danas se u mom uredu nalazi slika prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana u partizanskoj uniformi s petokrakom. Pozivam sve ove koji su “za dom spremni” da je dođu skinut. Ako im nije “delikatno” – objavio je Bauk na Facebooku.
Bauk, naravno, opet ništa nije razumio. Pozdrav ZDS ionako malo kome išta zapravo znači, osim što brojni uživaju u tome kako antifama ide pjena na usta kad ga spomenu, pa ga zato i spominju. A nije ni razumio da nije bitno u kakvoj se uniformi Tuđman slikao u Drugom svjetskom ratu, nego na čijoj je strani bio u Domovinskom. A sigurno nije bio na strani “antifašista”. Ukratko, “antifašisti” i dalje žive u iluziji da su oni dobili zadnji rat, kao da Domovinskog rata nije nikad ni bilo, kao da se ništa nije promijenilo, kao da je i dalje Jugoslavija, bratstvo i jedinstvo, i kao da je Tito još živ. I Tuđman je još uvijek u partizanima.
Što se mene tiče, u tim iluzijama mogu i ostati. Međutim, mogu li u hrvatskom Saboru ostati simboli totalitarnog režima, što petokraka svakako jest, unatoč saborskoj deklaraciji o osudi svih totalitarnih režima i zakonu koji zabranjuje promicanje totalitarnih režima, ostaje pitanje.
Marić riješio problem nezaposlenosti!
Jeste li se ikad zapitali zašto plaćate poreze? Prije svega, da bi Vlada imala odakle platiti zaposlene u javnoj i državnoj službi. A kako država ima velike dugove i fali joj novca, mora dignuti poreze. To se uvijek zove “porezna reforma”, i uvijek se obećava “porezno rasterećenje”, ali svi znamo da se u stvari radi o pljački, da će “porezno rasterećenje” završiti tako da ćete plaćati kunu manje jednog poreza i sto kuna više onog drugog.
A kako “porezna reforma” zahtijeva puno posla, tako će Ministarstvo financija morati zaposliti još ljudi u državnoj službi, koji će obračunavati nove, veće i sveobuhvatnije poreze. A kako će država tada imati više zaposlenih, trebat će joj još više novca kako bi namakla za njihove plaće, što znači da će morati dignuti poreze…
Karikiram, ali to je osnovni princip zbog kojeg troškovi svake države uvijek rastu, i nikad se ne smanjuju, u odnosu na BDP. Razvijene države otimaju sve veći i veći dio novca građanima na ime poreza, a sve je manje onih koji se bune. Sve je više pak onih koji žive od poreza koje plaćaju sve rijeđi sudionici realne ekonomije, i oni žele još veći i skuplji državni aparat, i sve besplatno svima. I takvi ljudi imaju pravo glasa, a u pravilu su većina.
I dok u SAD Trump najavljuje potpunu zabranu zapošljavanja u državnoj službi, osim za vojsku, policiju, i liječnike, mi sa svakom novom vlašću povećavamo broj zaposlenih u javnim poduzećima i državnim službama, jer treba negdje i uhljebiti potrebite. Dok Trump najavljuje da će se za svaki novi savezni propis ili zakon morati povući dva postojeća, mi štancamo sve više novih zakona i propisa, i trebamo sve više ljudi po ministarstvima za njihovu provedbu. Dok Trump najavljuje dramatično rezanje poreza u SAD, kod nas porezi samo rastu, i rastu.
Ali sve to ima i jednu pozitivnu stranu: bar će nezaposlenih biti manje. I to ne samo za onoliko koliko zaposle u državnoj službi. Naime, na svakog kog država zaposli u državnoj službi, desetak njih ode iz Slavonije za uvijek u Irsku i drugdje, jer više ne žele i ne mogu uzdržavati silne parazite.
I: Marcel Holjevac/7Dnevno