Politička javnost i mediji su na nogama jer je Vlaho Orepić, ministar MUP-a u vladi Andreja Plenkovića, u svom intervjuu u „Globusu“ između ostalog izjavio, da je ovakav sastav Ustavnog suda najveća prijetnja nacionalnoj sigurnosti te traži kolektivnu ostavku istog.
Vlaho Orepić baš ničim konkretnim nije potkrijepio tu optužbu nego je kao visoki dužnosnik u izvršnoj vlasti s Ustavnim sudom i s Hrvatskim saborom odlučio komunicirati preko medija?! Konkretni i korektni Orepićev postupak bi bio da je za svoju izjavu podastro konkretne dokaze, tj. DORH-u podnio kaznenu prijavu i argumentirao je valjanim dokazima. To je minimum što se očekuje od bilo koje javne osobe, a kamo li od aktualnog ministra MUP-a!
No za trenutak zanemarimo da su svi članovi Ustavnog suda izabrani regularnom dvotrećinskom procedurom u Hrvatskom saboru i da ovaj sastav Ustavnog suda još nije dobio pravu prigodu pokazati svoje znanje i profesionalnost; zanemarimo i činjenicu da su suci izabrani i potvrđeni u posljedni čas, a sve da bi se parlamentarni izbori u rujnu ove godine uopće mogli održati; zanemarimo interese i kompromiserstvo dviju najvećih hrvatskih političkih stranaka, političke intrige i nedokazane afere (koje nisu dokazana kaznena djela) – važno je kako će se u ovom političkom skandalu ponašati Vlada, konkretno predsjednik Vlade Andrej Plenković, Hrvatski sabor (kao tijelo koje je izabralo i potvrdilo sve suce Ustavnog suda) i DORH.
Jednako je važno prepoznati da u posljednje vrijeme ide sinhronizirani napad na Republiku Hrvatsku iz inozemstva, upravo po scenariju rusko-turskog dogovora o komadanju BiH i istovremene destabilizacije Hrvatske kroz destabilizaciju njezinih institucija. Institucije su imunološki sustav svake države i Orepićeva izjava i on sam kao ministar u Vladi predstavljaju virusni napad na imunološku sustav hrvatske države osmišljen s ciljem slabljenja i paraliziranja istih.
Sintagma „bujanje fašizma u Hrvatskoj“ otrov je izmišljen u retorti rusko-turskih službi, a potom su operativne uloge dodijeljene Miloradu Dodiku i tzv. republici srpskoj; Bakiru Izetbegoviću, islamisti iz BiH i Erdoganovom peharniku te Vučićevom ministru za pitanja “ustaša” Aleksandru Vulinu. Srbijanski premijer Aleksandar Vučić trenutno glumi „evropejca“ pa se malo pritajio. Zboru nesretnika se priključio ideolog i ekspert za promicanje islamizma na području propale SFRJ i nekadašnji suradnik jugoslavenskih tajnih službi, Musatafa ef. Cerić. To je svrha njegovog obraćanja pismom Predsjednici Kolindi Grabar Kitarović.
Sve nabrojeno je optika kroz koju treba gledati buru u čaši vode zbog spomen-ploče u Jasenovcu, sve što veliča ratne pobjede Domovinskog rata i suverenost Republike Hrvatske. To je politička optika kroz koju se pokušava pravosudno i medijski naciljati časnike HVO-a u Domovinskom ratu, uhidbeni nalozi za generala Damira Krstičevića i Antu Gotovinu, na primjer – s tom razlikom da su uštimani „kompromitirajući materijali“ Nacionalu podastrti iz Orepićeva kabineta, a ne od bosansko-hercegovačkih tajnih službi.
Gledajući stvati na taj način, nedvojbeno se nameće zaključak da pravi neprijatelj provaljuje iznutra, s visoka i napada imunološki sustav Republike Hrvatske. To je, dakle, kontekst najnovijeg Orepićevog propinjanja, ataka na trodiobu vlasti i javnih prozivki Ustavnog suda. Siromaštvo, kašalj i jugoslovenski podoficirski um ne mogu se nikada sakriti, isto kao ni svjetonazorska naslonjenost na srbijansko-sovjetsku komunističku matricu.
Vlaho Orepić je sam ili uz nečiji „blagoslov“, to tek treba istražiti, izrekao i napravio svoje, na redu je predsjednik Vlade, Andrej Plenković, predsjednik Sabora, Bože Petrov i SOA. Nije dovoljno da se Andrej Plenković samo ogradi od Orepićevih izjava – jer mi ne znamo jesu li oni u dogovoru – već premijer od Vlaha Orepića mora zahtjevati dokaze koji krijepe njegovu skandaloznu izjavu o Ustavnom sudu. Ako nema takvih dokaza onda Vlahi Orepiću nije mjesto u Vladi, a onda se SOA mora dodatno pobrinuti da ispita motive i pozadinu takvog nasrtaja na tu prevažnu instituciju Republike Hrvatske.
Nije gotovo i tek smo na početku: predsjednik Hrvatskog sabora, Božo Petrov, svojom je izjavom o Orepićevim stavovima podredio svoju visoku dužnost predsjednika Sabora interesima stranke – MOST-a, i doista ostaje nejasno štiti li Petrov Orepića kao predsjednik Sabora(?!), kao predsjednik MOST-a ili kao prijetelj, kolega, ljubavnik… sve su varijante moguće, ali ostaje činjenica da se Božo Petrov svakako svrstao uz Vlahu Orepića, sabotera(?), diverzanta(?) i osobu koja u jeku rusko-turskog hibridnog rata protiv Hrvatske pokušava virus pustiti iznutra. Nakon svega imamo situaciju da aktualni predsjednik Hrvatskog sabora i ministar unutarnjih poslova ruše najvišu pravosudnu instituciju RH. Je li, ili nije, predsjednik Vlade u dogovoru s Vlahom Orepićem tek će se vidjeti. To će pokazati redoslijed nadolazećih poteza.
Lako za lekcije iz antizapadne srbijanske vlade, ni islamistički vođa BiH, Bakir Izetbegović, bez obzira na njegove veze u arapskom svijetu, nije opasan. Hrvatska je punopravna članica EU i NATO-a, a BiH nije suverena država već ima svog pazikuću koji u svakom trenutku može suspendirati svaku odluku tamošnjih političara. Srbija je peharnik trule ruske despotije, a islamistička Bosna, odnosno onaj njezin dio gdje Izetbegović ima utjecaj samo je pijun u rukama Erdoganove Turske, koja sve otvorenije klizi ka građanskom ratu. Ulaskom Crne Gore u punopravno članstvo u NATO, Rusija je izgubila i posljednju nadu da sa svojom ratnom skalamerijom uplovi u neku Jadrnsku luku. Uzalud su i svi pokušaji da se nešto dogovori sa Slovenijom i dio Savudrijske uvala prepusti Rusiji, propali su im i dogovori s Kotromanovićem za nekoliko jadranskih lokacija, bivših baza JRM. Nervoza je velika, postat će panična.
Sada je sva pozornost uprta u premijera Andreja Plenkovića i Božu Petrova, oni se u najkraćem roku moraju izjasniti činjenjem i samo djelima, a ne izjavama i pretakanjem iz šupljeg u prazno. Ako Vlaho Orepić ostane u ministarskom sedlu, onda je očito da je izjavu o Ustavnom sudu dogovorio sa svojim predsjednikom Vlade, Andrejem Plenkovićem, i stranačkim predsjednikom, usputnim a posve namjernim predsjednikom Hrvatskog sabora, Božom Petrovom.
Ukoliko je skandalozni potez Orepić dogovorio s nekim drugim onda je na državnim institucijama da utvrde tko iza toga stoji i precizno lociraju od kud najnoviji pokušaj sigurnosne ugroze dolazi. U jednom i u drugom slučaju, Andrej Plenković i Bože Petrov su na potezu.
I:HRsvijet