Neomiljeni je možda zaključio da je došlo vrijeme kada može udarati po svom biračkom tijelu. Kada mu ono više i ne treba jer s njim ne može u drugi mandat. Vrijeme u kojem se može ‘otisnuti’, odcijepiti od državotvorstva, međunarodnih i domaćih izjava predsjednice RH a jasno i od svoje stranke, dojučerašnjeg državotvornog HDZ-a! Više nego strašno. Što nas dakle tu još čeka? Velika koalicija kao velika smeđa smrdljiva torta?
Svi mi, udubljeni u naše svakodnevne probleme, rekao bi moj vodoinstalater.’ponaosob’, shvaćamo neki dnevno politički događaj i o njemu ponekad temperamentnije razgovaramo sa susjedima ili automehaničarima uz kavicu ili bez. Tako brže prolazi vrijeme, glava jače boli a i nismo više fokusirani samo na muke koje nas tište. Neke nas stvari malo iznenađuju a neke upravo sablažnjuju. Iako se digla velika (očekivana i projektirana) graja na jugo-unitariste, filo-četnike, splitske narokotizirane i polunapušene drugove iz geta ili samo nemoćnike u književnosti, treba reći da je njihova najnovija blasfemična provokacija (i opet) masno popunila medije. A to ne čudi ni sjajnog Tihomira Dujmovića koji o tome mnogo kad i mnogo više, razborito zbori. To je nemoćnicima upravo i naravno i bio (banalan), a projektirani cilj.
Njihova imena su in, oni su sada posvuda na leading photo ili cover page, rečeno hrvatski. Ima ih i po televizijama. Ti nemoćnici sjede za katedrama vlastite napuhanosti tumačeći nam kako oni jesu i nisu za hrvatski jezik, jesu ili nisu za jugo-jezik, i tako dalje i tome (koprcajući se) slično. Njihova najnovija ofrljičetina i ovoga puta iz vagine izvlači nov srpsko-hrvatski (hermafroditski) jezik koji bi imao, trebao i morao postati linqua franca (u pervertiranom obliku) svih naših naroda i narodnosti (pa i šire) u tom Somboru, pardon regioonu.
Odakle nemoćnici u književnosti i još malim slovima? Pa, netko tko ima literarnih ambicija i tko do književnosti drži – piše. Ne ‘aktiviše’. Glumi – a ne ‘aktiviše’ kano Uršulica i grof Vilim de Matula, crveno-zvjezdasti, od kazališta tj. odličan de panto-mimičar. A onaj pak, koji je sve to izlamatao pa još i uporno i dalje sav taj cirkus nastavlja, nije niti književnik niti glumac – već osoba koja je obolivši od grandezze vječno gladna naslovnjača, udarnih minuta i brejking ga od njuza. S toga, novo jezično ujedinjenje? Oni to ozbiljno? Ma hajte, molim vas!, kazao bi Kvrgić u legendarnim, stvarnim Stilskim vježbama. A ovo? Ovo nije ništa. Malo morgen!
Pišite, glumite drugovi i ne budite nemoćnici u glumi ili književnosti. Neka vaša umjetnost bude razlog, povod i mjera vašeg značaja, a ne tek siva provokacija iz Miloševićeve vagine ili Dačićeva jednjaka. Zato me ti nemoćnici upravo i ne zanimaju. I prozirni su i tanki. Inače (u povjerenju) vrlo su bliski čak i tuđem fecesu pa šeću time nadjeveni rivom. Rado i u kaki boji. Kažu čak nježno razdragani, kako to i nije ništa strašno… umalo pa pokušajte i vi? Provociraju ili Vukovarom i Zagrebom ili Rijekom i Osjekom ili Sarajevom i Beogradom… ma diljem naše domovine – njihove. Gnoje prostor sve novim i sirovijim provokacijama smišljenima za šankom, a češće ispod. Zapravo, sljedeće što bi mogli odperformansovati (iz krčme svoga polutanstva): mogli bi napraviti i hepening i događanje i performans (kako se to danas ingeniozno naziva) ispred ili možda na novo-podignutom stejđu ispred same Zračne luke dr. Franjo Tuđman. To bi moglo biti mjesto na koje će onda okadija kamera brzo svrnuti, često krupno planski, a i inače planski za jugu spremno – prenositi tu ‘vijest’. A bome onda i njihovu književnost.
Tko je tu pobijedio, a tko izgubio na izborima?
Čim se izjasne po pitanju svrhe (i tog političkoga) događanja. Ukratko, onu koje nema bez takva ‘aktivisanja’, ne prodaje se, ne otvara put do stranih sponzora ili barem domaćih veleposlanstava. Ne ispunjava zadaće, dakle ne postoji. Nje nema, ‘moderna’, suvremena književnost ne egzistira bez medija (prije parazitira na njima). Nema je bez javnih izjava, slikavanja i opredjeljivanja po svakom pitanju kojeg režimski novinari iz režimske Jugoslavije njeguju spremno, braćo spremno – i dan danas. I za svaku glupost snimaju propalu vlast. Jedan izborno propali ministar prometa najbolje zna sve o financijama Agrokora, pa ga imamo u svim mejnstrimušama… drugi propali ekonomski stručnjak tumači nam suđenje Sanaderu jer je on u slobodno vrijeme i pravosudnik, treći komentira isto nešto izvan svog resora jer ti im drugi ‘resori’ daleko najbolje idu. I tako u nedogled. Novinari zovu one koji hoće lajati, a propali uvijek hoće. Tko je tu pobijedio, a tko izgubio na izborima? Tko je ovdje hrvatska vlast, a tko nekompetentna opozicija? Naivni bi rekli: ma to Neomiljeni spava i bavi se važnijim stvarima…
Književnost je u nemoćnika ukratko ona i onakva kakve inače, bez performansa manje ili jače gnjusnog – nema. Knjige se slabo prodaju a ljudi auktore ne doživljavaju kao ikakve imalo jedinstvene likove. E, ali ako nosiš špančijeru, pa još ako ti nju i tvoju desetarsku glavetinu obliju rektum sosom, ee onda se knjige prodaju. Zato hajte na Pleso, sada je to Zračna luka dr. Franjo Tuđman. Sada tamo morate nešto sa zastavom… s rezanjem… s izlijevanjem crvene boje iz korita. Nemamo je dosta u ovih četvrt stoljeća naplavina otkako je propala u ropotarnicu fosila… iz koje je marljivo i uporno a uzaludno reanimiraju. Dajte nešto. Ili napokon ostvarite svoj san, tražite referendumom! Nek se od sutra Hrvatska vojska naziva Srpskom Armijom. To je i blizu skraćenici SAO. Koliko je u njoj etnički drugačijih? Eto vidite, pa to je pun razlog za promjenu imena, zar ne? Što se čeka drugovi i drugarice polutani? Vojni obveznici marni u izbjegavanju…
Ono što je mnogo gore od nemoćnika u umjetnosti jest Neomiljeni u politici. Upravo sam u stanju šoka dva puta čitao, da povjerujem, ali mi ne ide. Nekako sam izgleda briselski potkapacitiran. Gledam što piše, gledam i fotografiju… Dojučerašnji naš, onaj za kojeg smo glasovali (ne bez opravdanih strepnji) ali smo mu ipak dali placet (a dobili tabulu rasa) hrvatske krajeve i ljude, sasvim u skladu s Bruxelleskim težnjama, smjernicama i zlim namjerama – naziva Zapadnim Balkanom! Da, Neomiljeni je možda zaključio da je došlo vrijeme kada može udarati po svom biračkom tijelu. Kada mu ono više i ne treba jer s njim ne može u drugi mandat. Vrijeme u kojem se može ‘otisnuti’, odcijepiti od državotvorstva, međunarodnih i domaćih izjava predsjednice RH a jasno i od svoje stranke, dojučerašnjeg državotvornog HDZ-a! Više nego strašno. Što nas dakle tu još čeka? Velika koalicija kao velika smeđa smrdljiva torta?
Drugi mandat Neomiljeni može zaboraviti
Kod nemoćnika možda zahtjev za promjenom imena zračnoj luci, a kod Neomiljnog slizivanje Republike Hrvatske s nekakvim regionskim prašnjavim okvirima i Vučić dometima, dobrovoljačko utrpavanje Hrvatske ponovno na Balkan i vjerojatno u milu nam suradnju s četničkim vojvodama na vlasti u Beogradu. Bez njih ništa. Lijepo, vrlo lijepo štoviše lijepo u … terinu. Iako sam podosta bio prognozirao o tada biranome sada Neomiljenom, ovo ipak nisam ni sanjao. Što je najgore, i to je baš kao i u nemoćnika, zapravo, svoje vrste provokacija: testira se hrvatski korpus ne bi li se ocijenilo koliko se daleko i u kojem trenutku (možda pred same godišnje odmore ili upravo za vrijeme ljetovanja) može ići s implementacijom briselskih zahtjeva i inkluzivnosti svih srodnih ustupaka a po pitanju transparentnosti naših stavova u svjetlu integracija kojima već (remetilački) pripadamo.
Naravno, tu je malo Hrvatske, a mnogo brige za podizanje vlastita skora (sve rečeno hrvatski) u Europskoj uniji jer ona je najvažnija. Drugi mandat Neomiljeni može zaboraviti ne samo zbog katastrofalnog promašaja i rigidnosti spram odgurivanja Esihove i Hasanbegovića (najzlatonosnijih glasonosaca na izborima) već prvenstveno zbog toga što za njega drugog mandata sigurno ne će biti. Nečinjenjem je počinio ogromnu ekonomsku štetu. S programom bez programa kojeg je primijenio i stalno ga implementira. Treba se dakle odmah početi auto-zbrinjavati… da njegovo predstojeće europsko uhljebljenje bude na višoj stepenici nego ono prošlo. Koje je imao prije povratka na Balkan. Prije pirove pobjede sponzorirane izvana, a nakon jednog Oreshovicha.
Ostalo su nemaštovita ‘zamajavanja’ za javnost, u stilu stilskih fraza Neomiljenog: bajke o poskupljenjima i neposkupljenjima plina i električne energije, o brizi za građane (pokupljenoj od Bandića) te njegovo mlako, ali ipak priznavanje Deklaracije o hrvatskome jeziku i oslanjanje na Ustav RH, što bi sve trebalo reprezentirati i eutanazirati desno zaleđe Neomiljenog koje je nepobitno izgubio. Kao u svojoj stilskoj salati, bolje rečeno salat-dresingu, Neomiljeni će zatim zločinački Titov režim kvalificirati ponovno na sluganski briselski način: kao nedemokratske režime. Dakle čak još i množina! Komisiju za suočavanje, opet istovremeno, dopustio je sastaviti tako da hrvatskih znanstvenika bude ne više od trećine. Pa bi se onda oni imali nadglasavati, boriti i izboriti, oni bi trebali pobijediti te toliko brojne tročetvrtinske, koji se evo već četvrt stoljeća hrvatske države još uvijek bore za Titovu bolju prošlost, za te (eufemističke) nedemokratske metode tamanjenja prvenstveno hrvatske mladosti i za ljepote komunizma čija im je ideja još uvijek zvijezdurina vodilja. To su reperkusije Neomiljenog, to je skica njegovih poteza, tamo on želi voditi, bolje othoditi s Hrvatskom. Ne će moći.
Inkluzivni potezi
Kako je Neomiljeni i te kako svjestan svoje nepopularnosti unatoč plaćenih anketa, on, vrlo dobro svjestan svog dugoročnog rejtinga, donosit će sve nove i nove inkluzivne poteze, uvjeren sam, onakve koji su Bruxellesu niz dlaku, Europskoj uniji na zadovoljstvo. Poteze koji će moćnim starcima u njoj Neomiljnog vratiti u žarište zanimanja. Svratiti pozornost sa sadašnjeg Bruxelleskog namjesnika za Hrvatsku na budućeg namjesnika za negdje i nešto. Koji bi primjerice tako lako mogao ući u uži krug namjesništva za ovo ili ono ali s mjesečnim prihodima iznad dvadeset tisuća eura. Netko je spomenuo Hrvatsku? Kakva Hrvatska, kakva Vlada? Odskočna daska mislite, aa da, tako može. Toplo se nadam da će Neomiljeni u birokratskim strukturama na Starome kontinentu proći jednako kao i osoba ženskog spola (great advantage!) u Ujedinjenim Narodima. To mu naime i toplo osobno želim. Kao osobi koja se borila da postane predsjednik Vlade Republike Hrvatske a u stvari i Vladi i domovini donio je zaokret i pad u povijest regiona… na tom nekakvom, navodno, brdovitom zapadnom Balkanu. Vječnom bosanskome loncu.
Nastavite li g. Plenkoviću s takvim ugurivanjem moje domovine u zapadno-balkanske u stvari istočno-balkanske integracije u te i takve vaše inkluzivnosti istočne provenijencije, znajte da ćete biti označeni kao osoba s tamnih stranica hrvatske političke povijesti. Volio bih griješiti u ovome s Vama, ali sve pokazuje, sve ukazuje na prepredenu igru u svilenim rukavicama koja će nam iskopati grob. Dovršiti ga. Onaj grob od kojega smo pobjednički othodili na Zapad cijelim jednim Domovinskim ratom i svim junačkim žrtvama a kojeg Vi ili pisano vi, sada napokon otvoreno – dovodite u pitanje. Netko drugi na vašem mjestu stidio bi ste takvih sintagmi i takve rabote kojoj ste izgleda postali javno odani. Okrećete li se to vi suncu ili izvoru para?
Najteže nam pada što je jedan odiozan Milanović, čini se, imao potpuno pravo sa svojom Newtonovom teorijom o gravitaciji i o Vama.
I:Javor Novak/hkv.hr