Dakle, nakon što grad Rijeka proglasi SAO Rijeku izvjesno je da bi Riječka krajina Albaniji i Kosovu objavila rat, tek toliko da se vidi koliko Partija i Srbi u Rijeci misle ozbiljno. U tom ratnom scenariju lokalnih gradova-državica pobjednički slavonski gradovi učinili bi to isto s Mađarskom? SAO Pula bi objavila rat, recimo, Španjolskoj, i tako s Frankovom Španjolskom poravnala stare komunističke račune.
Komunističke su vođe nepredvidive i neprestano iznenađenje, čak i kad izgledaju pismeno i obrazovano, no Davor Bernardić je svakako najveće i neugodno, čak i za svoje političke protivnike.
Granica između njega i Pernara opasno je sve tanja, dijagnoza sve sličnija i uskoro će se jednako kostimirati. Nezadovoljni drugovi za sada samo zaplotnički rovare i zbijaju redove, ali krotko šute.
Bernardićeva izjava da će se u gradovima i općinama gdje na lokalnim izborima pobijedi SDP u školama provoditi Kurikularna reforma, vrijedna je svake, najviše liječnike pozornosti?! Kao dijagnoza, naravno. Kurikularna reforma je valjda samo najavljeni početak, no pravi državnički potezi skojevca Bernardića u velikom rasponu tek imaju doći.
Već je osmišljen preliminarni plan političkih zadataka po gradovima i općinama o političkoj autonomiji, tamo gdje SDP izbori pobjednu. Mogućnosti su razne, vjerojatno će se odlučiti ua uvođenje jugoslavenskog dinara i proglašenje Srba za konstitutivni narod na „oslobođenim“ područjima. To je prva sveta stvar i poželjna opcija, tek toliko da se zna da su tu antifašisti na vlasti. Međutim tek će neovisna vanjska politika većih gradova pokazati ozbiljne Bernardićeve državničke i liderske namjere. Možda je na redu i obnova Pokreta nesvrstanih, i to upravo na brodu Galeb u Riječkoj luci? Titu bi to bilo predrago, ne bi mu to nikad zaboravio.
Dakle, nakon što grad Rijeka proglasi SAO Rijeku izvjesno je da bi Riječka krajina Albaniji i Kosovu objavila rat, tek toliko da se vidi koliko Partija i Srbi u Rijeci misle ozbiljno. U tom ratnom scenariju lokalnih gradova-državica pobjednički slavonski gradovi učinili bi to isto s Mađarskom? SAO Pula bi objavila rat, recimo, Španjolskoj, i tako s Frankovom Španjolskom poravnala stare komunističke račune.
U trenutku SDP-ove pobjede u Dubrovniku, taj bi grad odmah uputio visoku delegaciju u Beograd tražeći od Srbije da konačno anektira taj “vekovni srpski grad” i “oslobodi ga ustaške okupacije”. Grad Umag zabijen u srce zapada postao bi srpski Kalinjingrad (Königsberg), Srbija u središtu Europe. „Oslobođene“ manje općine diljem Hrvatske, pod pobjedničkom palicom SDP-a, bile bi zadužene za stalno pripremljene balvane onkraj puteva i naplaćivanje „balvarine“ za nepodobne putnike.
I tome nema kraja što vođa SDP-a, Davorin Bernardić, zahvaljujući svojim mentorima Rajku Ostojiću i Zlatku Komadini, ne može osmisliti i izreći u mikrofon. Najveće iznenađenje je ipak hrvatska politička javnost; jednako ona na vlasti, toliko ona u vlastitim partijskim redovima. Zar netko iz Vlade, resornog ministarstva, nije mogao Bernardiću jednom pedagoškom pljuskom objasniti osnovna, tj. ustavna načela: ustroj države te njene ovlasti i ovlasti lokalne uprave(?), malo prizemljiti Bernardićevu političku nepismenost i ispričati se javnosti zbog lupetanja?
Zar Neven Mimica, prvi među partijskim masonima, ne umije staviti Bernardiću žvale i ukrotiti tog klauna te makar ublažiti odvratno riganje političke nepismenosti, jednostavno ga proglasiti neuračunjivim i poslati u sanatorij?
Zar je to konstruktivna oporba, politička snaga koja se sprema pobijediti na sljedećim izborima za Hrvatski sabor?
I:F. Boci/HRsvijet