Nakon otkrića da je Dom za starije i nemoćne u Legradu u Koprivničko-križevačkoj županiji čak punih 5 godina radio nelegalno, a za to se vjerojatno ne bi ni doznalo da se korisnici nisu zarazili koronavirusom – Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike u posljednja je dva mjeseca provelo više od 50 kontrolnih nadzora, javlja HRT.
Nadzirali su pružatelje usluga kojima je u posljednjih 5 godina rad zabranjen ili su izgubili licenciju te otkrili da je njih čak 16, unatoč zabrani, i dalje pružalo usluge smještaja starijim i nemoćnim osobama i to za oko 220 korisnika.
Nelegalni domovi pronađeni su u 11 županija i Gradu Zagrebu. Najviše ih je u Krapinsko-zagorskoj županiji, tri. Po dva su u Karlovačkoj i Osječko-baranjskoj županiji, a po jedan u Koprivničko-križevačkoj, Bjelovarsko-bilogorskoj, Virovitičko-podravskoj, Brodsko-posavskoj, Sisačko-moslavačkoj, Zagrebačkoj, Varaždinskoj i Zadarskoj županiji te Gradu Zagrebu.
O tome je li iznenađena tom brojkom državna tajnica u resornog Ministarstvu Margareta Mađerić kazala je kako sigurno nije dobro da ijedan dom radi bez licencije jer je to za Ministarstvo potpuno neprihvatljivo. Dodala je da je od otkrića nelegalnog doma u Legradu Ministarstvo povećalo broj inspektora s 12 na 30 koji će, unatoč epidemiji koronavirusne bolesti, nastaviti obilaziti domove.
Među 16 nelegalnih domova je i onaj u Strmcu Stubičkom o kojem je HTV još u veljači ove godine izvjestio da mu je inspekcija resornog Ministarstva zabranila rad jer nisu otklonjeni nedostaci utvrđeni još 2018. godine. Vlasnika ni tada HRT nije dobili, ali jesu zastrašujući iskaz svjedoka koji je kazao kako su ljudi smješteni “u nehigijenskim uvjetima, doslovce puni fekalija. Podovi su bili užasno prljavi, i radijatori. Nepresvučeni su bili korisnici, plahte prljave. Doslovce žedni i gladni” – kazao je svjedok i iskaz potkrijepio fotografijama.
Licenciju za rad domova za starije izdaju županije. I tu, kaže zamjenik koprivničko-križevačkog župana Ratimir Ljubić – njihova odgovornost prestaje. “Dalje je to u nadležnosti Ministarstva rada, isto tako centara za socijalnu skrb”, kaže Ljubić.
Iako će mnogi uprijeti prstom u centre – o njihovoj se odgovornosti ne može govoriti, kaže državna tajnica Mađerić, jer centri ne mogu znati smješta li netko ilegalno u svojoj privatnoj kući starije osobe. Podsjeća kako se u nadzor doma u Legradu isprva nije ni moglo ući jer vlasnik nikoga nije puštao u svoje privatno vlasništvo, pa je tek uz intervenciju policije to riješeno.
Dodaje kako korisnici ne mogu biti smješteni u takve domove rješenjem centara za socijalnu skrb jer takvi domovi ne mogu imati ugovor o međusovnim odnosima sklopljen s Ministarstvom. Zato je pozvala na suradnju sve koji imaju bilo kakve informacije o tome da neki takav objekt radi nelegalno – da to prijave Ministarstvu koje će odmah poslati inspekciju.
Obiteljima će, pak, koristiti informacija da na adresaru Ministarstva rada vrlo jednostavno mogu provjeriti radi li dom zakonito ili ga nema na popisu ovlaštenih pružatelja usluga. Inače, bizaran je podatak da se zatvoreni dom u Legradu i dalje reklamira na službenoj internetskoj stranici općine Legrad.
HRT je pokušao doći do vlasnika nekoliko domova, ali se na njihove višekratne pozive nisu javljali.
Sultan Neziri, zvani Sule, 34-godišnjak iz Rijeke i Serđan Hasani, zvani Đani, 29-godišnji državljanin Kosova s prebivalištem na Meji, osumnjičeni za krađu kabela u riječkom KBC-u i dovođenje u opasnost života ili imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom, dovedeni su u istražni centar riječkog Županijskog suda.
Određen im je jednomjesečni istražni zatvor, doznaje se u utorak u riječkom Općinskom državnom odvjetništvu.
Općinsko državno odvjetništvo u kojem su prethodno ispitani podnijelo je prijedlog da im se odredi istražni zatvor zbog opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, a što je dežurni sudac istrage prihvatio i odredio istražni zatvor.
U prilog takvoj odluci išla je između ostalog činjenica da su kazneno djelo počinili u bolnici u jeku pandemije, kao i činjenica da su protiv Nezirija u tijeku kazneni postupci zbog kaznenih djela iz domene zlouporaba droga, a protiv Hasanija kazneni postupak zbog razbojničke krađe.
Sumnjiče se da su se u noći dovezli Fiat Puntom, riječke registracije, u krug KBC-a Rijeka. Došli su do neposredne blizine zgrade odjela neurokirurgije, izašli iz automobila, i krenuli do pročelja zgrade gdje se nalaze iskopani kanali u kojima su višestruki električni vodovi od kojih neki zaštićeni crvenom plastičnom ovojnicom.
Nadalje, da su škarama za rezanje isjekli plastičnu izolaciju, a zatim presjekli više električnih vodova koji opskrbljuju električnom energijom instalacije KBC-a Rijeka i Covid-19 odjel sa kompresorom zraka za respiratore.
Sumnjiče se da su to učinili olako držeći da time neće ugroziti život i zdravlje 20 pacijenata koji su u tom trenutku bili spojeni na respiratore, a štetne posljedice su izbjegnute zahvaljujući brzom osposobljavanju kompresora za zrak.
Sa ukradenim električnim kabelima udaljili su se automobilom iz kruga bolnice, a krađom su riječki KBC oštetili za novčanu protuvrijednost od oko 10 tisuća kuna, piše Novi list.
Pravovremenom dojavom i brzom intervencijom pripadnika Interventne jedinice policije Rijeka počinitelji su ubrzo nakon dojave bili pronađeni i uhićeni.
“Jer, zakoni se ne primjenjuju nad moćnicima u Hrvatskoj. Tu trebamo dodati da su to sve moćnici koji vuku svoje repove iz bivšeg sistema, iz UDBE, KOS-a, i kako su se sve te službe već zvale.
Funkcionalno pravosuđe preduvjet je za uređena, napredna društva i države, za razliku od neuređenih, nepravednih, nazadnih u kojima pravosuđe ne funkcionira. Da hrvatsko pravosuđe ne funkcionira to zna cijela hrvatska nacija, to zna i Europska komisija”, istaknula je tijekom rasprave o stanju sudbene vlasti zastupnica Karolina Vidović Krišto.
Njeno izlaganje prenosimo u cijelosti.
“Cijelo vrijeme ovdje ponavljamo kako prema istraživanju Europske komisije Hrvati imaju najniže povjerenje u svoje pravosuđe.
A zašto je to tako? Ovdje ću navesti samo nekoliko razloga, odnosno slučajeva.
Slučaj bankomat. Kako opravdati činjenicu da jedanaestu godinu od početka afere bankomat – HPB, u kojoj je šteta veća od 600 milijuna kuna, ni dan danas nemamo nijednu presudu, makar prvog stupnja?
U slučaju bankomat dokumentirana je jedna potpuno nevjerojatna činjenica: a ta je da je uprava banke isplaćivala kredit u kojem je zahtjev bio ispisan rukom, i bez ikakve popratne dokumentacije. Temeljem takvog zahtjeva isplaćeno je 33 milijuna kuna kredita.
Svi mi obični građani znamo, kada dižemo kredit za auto ili za stan, moramo prikupiti kilograme dokumentacije, platiti bilježnike, itd. A ovdje vidimo kako za kredit od 33 milijuna kuna nije trebala nikakva dokumentacija.
Prvooptuženi Josip Protega, bivši šef HPB-a, rekao je kako je bivši predsjednik Stjepan Mesić (koji je, inače, uz funkciju predsjednika u slobodno vrijeme lažno svjedočio protiv Hrvatske) nazivao upravu HPB-a te tražio da se isplati kredit tvrtki KIO Orahovica, koja je inače bila u vlasništvu Mesićevih prijatelja. Mesić je to demantirao tvrdnjom da se on kao predsjednik države samo informirao o mogućnosti kreditiranja te tvrtke. Da nije apsurdno, bilo bi smješno. Očito, iz razloga što je Mesić upetljan u aferu Bankomat taj se slučaj ne rješava.
Jer, zakoni se ne primjenjuju nad moćnicima u Hrvatskoj. Tu trebamo dodati da su to sve moćnici koji vuku svoje repove iz bivšeg sistema, iz UDBE, KOS-a, i kako su se sve te službe već zvale.
Funkcionalno pravosuđe preduvjet je za uređena, napredna društva i države, za razliku od neuređenih, nepravednih, nazadnih u kojima pravosuđe ne funkcionira. Da hrvatsko pravosuđe ne funkcionira to zna cijela hrvatska nacija, to zna i Europska komisija, ali to znaju i međunarodni investitori i zato i ne investiraju u Hrvatsku. Kakvo je to pravosuđe koje jednu aferu poput one zvane „bankomat“ ne rješava, u kojoj je riječ o najprimitivnijem obliku korupcije, u kojoj se isplaćuju neosigurani krediti u firme, kroz koje se taj kredit izvuče u gotovini putem fiktivnih faktura, a spomenuto trgovačko društvo završi u stečaju?
Hrvatsko pravosuđe, za koje iz proračuna izdvajamo oko milijardu i 800 milijuna kuna, služi hrvatskim moćnicima da vladaju poreznim obveznicima i zadrže status quo u sprečavanju vladavine prava u kojem su Hrvati građani drugog reda Europske unije.
Imate primjer skandaloznog suca Ivana Turudića, koji u automobilu od 150 tisuća eura bježi od policije, a potom se ne odaziva sudu. To znači, sudac, i to ne bilo koji sudac, već predsjednik najvećeg suda u državi, ne poštuje pravosudnu vlast!
Kako bi apsurd bio još veći, ovdje nazočni predsjednik Vrhovnog suda ga ekskulpira od odgovornosti, javno ga hvaleći kako je uzoran, te da je ovo samo sitni incident. Sad se tog suca čak imenuje za predsjednika Visokog kaznenog suda. Oholost i drskost hrvatskih moćnika očigledno nemaju granice.
Svi znamo da za Todorića, Mesića, poduzetničkog sina, koji vozi 195 na sat dok je dopušteno 50, za njih pravosuđe nema kazni. Ovakvo pravosuđe ne služi ničemu.
Ono je razlog zašto u Hrvatskoj nema stranih investicija, zašto su nam kamate na kredite običnim građanima viši nego u ostatku Europske unije. Ono je razlog zašto Hrvati moraju ići trbuhom za kruhom iz države koju su krvlju stvarali. Ono je razlog zašto su oni koji su najviše dali za hrvatsku državu, a to su hrvatski branitelji, toliko ogorčeni. A kako i ne bi bili, kada na primjer sudac Vrhovnog suda, Damir Kos, sudac duboke komunističke države, smanjuje kaznu kapetanu Draganu.
Taj sudac Kos, koji je kao mladi komunistički kadar postao sudac u Jugoslaviji sa samo 27 godina, iskazuje razumijevanje jednom kapetanu Draganu, dokazanom zlikovcu.
Dame i gospodo, pravni poredak je kralježnica društva. Tu kralježnicu u Hrvatskoj moramo sanirati. Da budemo jasni, vrlo transparentno i smisleno. Ustavni sud, Vrhovni sud, vodstva Županijskih sudova – u kompletu se mora zamijeniti na način da se promijeni zakon o Državnom sudbenom vijeću, da kao i u slučaju Slobodne države Bavarske svaki sudac mora proći sigurnosnu provjeru gdje će se utvrditi svaka lipa u njegovom vlasništvu, ima li pokrića u njegovom prihodu.
Jer nama trebaju suci koji su neovisni – to znači, ne-ucjenjivi, to znači nekorumpirani, to podrazumijeva da moraju biti pristojno plaćeni – i naravno, moraju slijepo slijediti Ustav i zakone, a ne moćnike.”, zaključila je Vidović Krišto.
Karolina Vidović Krišto tijekom replike upozorila je i na možebitnu korupciju suca Ranka Marijana iz bivšeg sustava, a predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa ostao je bez komentara.
Ekstremna ljevičarka i saborska zastupnica jednako ekstremističke Radničke fronte,Katarina Peović, između ostaloga, dotaknula se financiranja sporta te je kazala kako je odnos Grada Rijeke prema sportu problematičan, jer se, kako je kazala, iz godine u godinu smanjuju izdvajanja za sport, odnosno javne potrebe u sportu. Peović smatra kako je još veći problem u raspodjeli ” tih, za sport sve manjih, izdvajanja”. Navela je kako izdvajanja za HNK Rijeku iznose gotovo četvrtinu iznosa Grada Rijeke za javne potrebe u sportu.
“HNK Rijeka je privilegirani klub i u odnosu na druge nogometne klubove, ali i u odnosu na druge sportove u Rijeci. Takav privilegirani tretman nije opravdan ako je riječ o javnim novčanim sredstvima jer su time manja raspoloživa sredstva za druge klubove i sportove koji nisu komercijalno usmjereni”, kazala je ekstremna ljevičarka Katarina Peović te je ustvrdila kako se na taj način “ne ispunjavaju uvjeti da se veći broj ljudi, posebno djece, bavi sportom”.
Naravno, vrlo joj je brzo stigao odgovor i Hrvatskog nogometnog kluba Rijeka, odgovor je dobila od Nikole Ivaniša, dogradonačelnika Rijeke i člana Uprave HNK Rijeka.
Odgovor, dakako, prenosimo u cijelosti:
“Prvog radnog dana u prosincu ove godine Katarina Peović je u najsjajnijoj tradiciji neostaljinističke osvetnice stala ispred stadiona na Rujevici i održala “lekciju” svima o tome kako se treba financirati sport u Rijeci. Divno je kad netko barata poluistinama i to želi proglasiti jedinom istinom. Tako Katarina govori o 9 milijuna duga HNK Rijeka prema Gradu. To što je to vezano uz Ugovor o zamjeni nekretnina uvećan za redovne i zatezne kamate s kojima se vrši prijeboj temeljem Ugovora o korištenju sportskih objekata u sklopu Trening kampa HNK na Rujevici gospođu Peović nimalo ne zanima. Ona zna da je HNK Rijeka dužna 9 milijuna i to je jedina istina.
Dodaje tome i “notornu činjenicu” da je to privatni klub kojega Grad Rijeka protežira i evo skandala. Netko u Gradu Rijeci ulaže u privatni klub i zakida djecu koja bi se trebala baviti sportom. Jasno, gospođa Peović žarko želi uništiti sve privatno vlasništvo i nacionalizirati sve one koji su po njenom sudu prebogati – pa joj bilo kakav financijski aranžman Grada Rijeke (to su javna sredstava svih poreznih obveznika) i HNK Rijeke (to je privatni novac) izgleda sumnjiv i ona to osjeća kao ozbiljnu opasnost poručujući “Sport svima!”. Što HNK Rijeka radi i predstavlja, koga pomaže i kako, to nju ne zanima, jer ona zna istinu i osim te istine druge istine nema, ma što govorile činjenice.
Pogledajmo kako stoje stvari kad je u pitanju naš klub, HNK Rijeka: HNK Rijeka nije u 100%-tnom privatnom vlasništvu nego je Grad Rijeka suvlasnik u iznosu od 30%. Svatko tko se razumije u ovu vrstu postotaka zna da onaj tko ima 25% plus jednu dionicu ima pravo glasa i da se bez njegove suglasnosti ne mogu donositi nikakve ozbiljnije odluke u klubu, firmi ili korporaciji. Samim time Grad kao suvlasnik ima prava ali i neke obveze prema tom klubu. Ako govorimo o novčanim obvezama one ne mogu biti namirene iz sredstava sufinanciranja sporta jer se ta sredstva dodjeljuju neovisno o vlasničkoj strukturi kluba, tj. nije uvjet da Grad bude suvlasnik da bi klub dobio sufinanciranje.
Kako bi se održao profesionalni sport I. kategorije svi gradovi, ne samo kod nas nego i u cijeloj EU, pomažu svojim klubovima jer tako pokušavaju održati izvrsnost i indirektno pomažu i ostalim klubovima u svojoj regiji gdje su ti klubovi poligoni budućih prvotimaca. Višestruko se povećao interes kod djece za bavljenjem nogometom u Gradu Rijeci i našoj regiji od kada je HNK Rijeka osvojila svoje prvo prvenstvo Hrvatske u svojoj povijesti (2017./2018.). Samo se prisjetimo koju je pozitivnu energiju te godine u naš grad donio uspjeh našeg kluba i koliko je samo građana Grada Rijeke, koji nisu svi fanatični navijači nego i simpatizeri ili samo građani koji su bili ponosni na taj uspjeh, došlo dočekati prvake na Korzo i zajedno proslavili taj veliki uspjeh našeg kluba.
Škola nogometa HNK Rijeka okuplja više od 400 djece s kojima stalno rade stručni treneri, a indirektno su vezani svi klubovi PGŽ-a gdje puno djece svaki dan trenira sa željom da jednog dana zaigraju za taj klub i s ponosom brane boje našeg kluba. Svakako želimo napomenuti da od svake prodaje igrača HNK Rijeke se izdvaja nemali dio sredstava koji direktno služi za financiranje klubova iz naše Županije, a da ne govorimo koliko se uplatilo u gradski ili državni proračun kroz sve ove godine na račun raznih poreza i prireza.
Cijeli niz godina HNK Rijeka pomaže svim amaterskih klubovima financijski, u opremi za djecu, organiziranjem turnira ili plaćanju putnih troškova. Kroz javno djelovanje HNK Rijeke vidimo kako taj naš klub stalno sudjeluje u humanitarnim akcijama u našoj regiji, a i šire (Sve za našu djecu, Zajedno u sportu, Cijela Rijeka – jedno srce za našeg Robija, Za ljepši Centar Izvor u Selcu, za Dječju bolnicu Kantrida i još mnoge druge). HNK Rijeka humanitarno ne djeluje samo u svojoj županiji nego u cijeloj Republici Hrvatskoj. Podsjećamo da je nedavno HNK Rijeka iznenadila školu nogometa NK Dilj iz Vinkovaca doniravši im lopte, sportsku i medicinsku opremu. Podsjetimo gospođu Peović da je taj privatni investitor izgradio kamp Rujevica s pravom građenja na 50 godina. Zar ona ili bilo tko drugi misli da će taj isti investitor nakon isteka tog roka odnijeti to što je investirao/izgradio ili će to ostati građanima našeg grada?
Dobru suradnju Grada i HNK Rijeke vidjeli smo i kroz obnovu igrališta “Robert Komen” u Rijeci gdje su zajedničkim financijskim sredstvima obnovili to igralište kako bi se djeca mogla takmičiti po strogim Uefinim pravilima. Znaju li gospoda iz Radničke fronte koliko amaterskih članova igra nogomet svakodnevno na tom terenu?
I za kraj, mislimo da je bez predmetno raspravljati o sportskoj infrastrukturi u gradu u kojem se unazad 10 godina izgrađen niz velikih sportskih objekata (kamp Rujevica, bazeni Kantrida, Atletska dvorana Kantrida i Sportski centar Zamet), a puno malih sportskih objekata je obnovljeno financiranjem grada Rijeke, a neki objekti i sufinanciranjem HNK Rijeke. Moramo imati na umu da bez dobre infrastrukture nema ni uspješnih klubova, a bez takvih klubova nema ni amaterskog i rekreativnog sporta u većem broju.
Zato bi bilo dobro ne poluistinama obmanjivati građane Rijeke i skupljati jeftine političke poene u borbi za mjesto gradonačelnice, već iznositi istinite podatke jer to u politici jedino daje rezultate, dugoročno gledajući. Osim, ako se ne želi plesati jedno ljeto.”
Premijeru Republike Hrvatske Andreju Plenkoviću jučer je, poslije drugog testiranja, potvrđen koronavirus. On mu je potvrđen nakon što je završio u samoizolaciji, jer mu je supruga zaražena koronavirusom.
Predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić uputio je u ponedjeljak na Twitteru poruku hrvatskom premijeru Andreju Plenkoviću koji je jučer pozitivno testiran na koronavirus i zaželio mu brz oporavak.
“Želim Vam dobro zdravlje i brz oporavak”
Predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić
Podsjetimo, premijer Plenković se ovo ljeto tijekom boravka na teniskom turniru u Zadru susreo s Novakom Đokovićem, za kojeg je kasnije potvrđeno da je pozitivan na koronavirus. U međuvremenu su se pojavile i fotografije susreta Đokovića i Plenkovića u Zadru na kojima se vidi kako je premijer dodirnuo zaraženog najboljeg tenisača svijeta. Tada nije otišao u samoizolaciju.
Plenković se više puta do sada testirao na koronavirus, a razlog je uvijek bila zaraza nekog od njegovih ministara u Vladi.
Stožer civilne zaštite RH donio je odluku kojom se privremeno zabranjuje, odnosno ograničava prelazak osoba preko svih graničnih prijelaza. Odluka stupa na snagu 1. prosinca, a traje do 15. prosinca 2020. godine.
Zbog vjetra, na Jadranskoj magistrali (DC8) između Karlobaga i Svete Marije Magdalene zabrana je prometa za autobuse na kat, vozila s kamp prikolicama i motocikle (I. skupina vozila), izvijestio je Hrvatski autoklub (HAK).
Za sve skupine vozila otvoreni su:
autocesta A1 Zagreb-Split-Ploče;
autocesta A6 Rijeka-Zagreb;
stara cesta kroz Gorski kotar (DC3);
državna cesta DC1 Karlovac-Slunj-Split;
Krčki most;
Paški most;
Most dr. Franja Tuđmana u Dubrovniku.
Kolnici su mjestimice vlažni i skliski. Ponegdje ima i magle. Zbog niskih temperatura moguća je poledica, posebice na mostovima i nadvožnjacima. Vozačima HAK savjetuje da prilagode brzinu i način vožnje uvjetima na cestama, održavaju sigurnosni razmak između vozila i na put ne kreću bez zimske opreme.
Granični prijelazi
Stožer civilne zaštite RH donio je odluku kojom se privremeno zabranjuje, odnosno ograničava prelazak osoba preko svih graničnih prijelaza. Odluka stupa na snagu 1. prosinca, a traje do 15. prosinca 2020. godine.
Putnici koji dolaze iz “zelenih područja EU” ne trebaju PCR test, niti ispunjavanje dodatnih uvjeta za ulazak u RH.
Svi ostali putnici koji dolaze iz EU trebaju predočiti negativni PCR test koji nije stariji od 48 sati ili se na Covid testirati pri dolasku u RH i biti u samoizolaciji do dospijeća nalaza. Izuzetak su pogranični radnici, studenti i učenici, pomorci, osobe koje putuju iz nužnih privatnih ili poslovnih razloga te pacijenti koji putuju iz nužnih razloga.
Državljani trećih zemalja ne mogu prelaziti preko granice u RH, osim nekih iznimki koje uključuju negativan PCR test.
Podsjetimo, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović kazao je u ponedjeljak na sjednici Vlade da je donesena nova odluka kojom se ograničava prijelaz na graničnim prijelazima Republike Hrvatske. Ona je u utorak stupila na snagu.
“Danas je donesena nova odluka kojom se zabranjuje prijelaz granice Republike Hrvatske. Putnici koji dolaze iz zelenih područja EU, ne trebaju PCR test niti neki drugi uvjet za ulaz u Hrvatsku. Svi ostali trebaju negativni PCR test koji nije stariji od 48 sati ili se testirati pri dolasku u Hrvatsku i u izolaciji čekati rezultat testa”, kazao je Božinović.
Istaknuo je da je u ovom trenutku jedina zelena regija u Europskoj uniji otok Fasta.
“Što se tiče trećih zemalja, putnici iz njih ne mogu prelaziti preko granice, osim nekoliko iznimki, a jedna od njih je posjedovanje negativnog PCR testa”, kazao je i dodao: ” Državljani EU koji dolaze iz trećih zemalja mogu ući u Hrvatsku uz negativni PCR test”.
Prošle su 3 godine od haške presude koja je zgrozila hrvatsku javnost i protestnog samoubojstva generala Praljka.
U zadnjoj presudi Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, šestorica Hrvata – Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Valentin Ćorić, Milivoj Petković, Berislav Pušić i Slobodan Praljak osuđeni su na ukupno 111 godina zatvora zbog, kako navodi presuda, sudjelovanja u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je za cilj imao stvoriti etnički čist hrvatski teritorij u dijelu BiH, a sredstvo za ostvarenje toga cilja bili su zločini nad Muslimanima. Presuda također navodi da su i dužnosnici Republike Hrvatske, predsjednik Tuđman, ministar obrane Šušak i načelnik Glavnog stožera oružanih snaga bili dijelom toga udruženog zločinačkog poduhvata.
“Ova nepravedna presuda, koja nije utemeljena na povijesnim činjenicama, neće pridonijeti pomirenju i smirivanju napetosti na prostoru Bosne i Hercegovine i cijele jugoistočne Europe. Hrvatska i Bosna i Hercegovina bile su žrtve srpske agresije sa zločinačkim ciljem stvaranja velike Srbije. U ratnim događanjima u Bosni i Hercegovini s hrvatske strane nije postojao udruženi zločinački pothvat niti ideja koja bi uključivala postupanja koja nisu u skladu s međunarodnim pravnim poretkom. Treba naglasiti da je Hrvatska najzaslužnija za uspostavu i opstanak Bosne i Hercegovine kao samostalne države.” – priopćila je na dan presude Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti.
Nakon presude preostale su dvije pravne mogućnosti osporavanja presude – revizija i preispitivanje presude. Traženje revizije moguće je ukoliko se otkrije novi dokaz, koji nije bio poznat i do kojega se nije moglo doći u vrijeme izricanja presude, a koji bi, da je bio poznat, promijenio ishod suđenja.
Kod preispitivanja se ne mora podastrijeti novi dokaz, već se radi o utvrđivanju pogrešaka pri zaključivanju koje su mogle dovesti do nepravedne presude.
Što kažu odvjetnici?
Kontaktirali smo odvjetnike petorice osuđenih kako bismo doznali pripremaju li možda zahtjev za revizijom ili preispitivanjem presude te tko je od osuđenih dosada pušten na slobodu.
Na slobodu su dosad pušteni Berislav Pušić i Valentin Ćorić, koji je izašao u siječnju 2019., nakon odslužene dvije trećine kazne, uz vrlo stroge uvjete. Ćorić ne smije medijski istupati, niti kontaktirati sa žrtvama ili svjedocima, ne smije razgovarati o predmetu, posjedovati vatreno oružje dok se ne navrši iznos kazne na koje je osuđen (16 godina). Od sada mu je preostalo još nešto više od 2 godine.
Odvjetnica Brune Stojića, Senka Nožica, rekla je za Narod.hr da je za njega podnesen zahtjev za prijevremenim puštanjem (nakon odslužene dvije trećine kazne).
“Mi smo podnijeli zahtjev 25. kolovoza. Dana 25. rujna je registar obavijestio mog klijenta Brunu Stojića da je zahtjev zaprimljen te je sada zahtjev poslan Tužiteljstvu i pokrenuta je procedura. Ako bude prihvaćen zahtjev, on bi trebao izaći početkom siječnja. Sada čekamo.” – rekla nam je Senka Nožica i dodala:
“Što se tiče preispitivanja presude, obrana Brune Stojića nije podnosila takav zahtjev. Podnijeli smo zahtjev za prijevremeno puštanje i procijenili smo da je to ono što je njegov najveći interes u ovom trenutku.”
Kako je u medijima objavljeno u četvrtak, odvjetnici Milivoja Petkovića, Vesna Alaburić i Davor Lazić, također su zatražili prijevremeno puštanje na slobodu njihovog klijenta. On će uvjete za prijevremno puštanje na slobodu steći u veljači 2021. godine.
„On izražava iskreno kajanje za svoja djela ili propuste koji su doveli ili doprinijeli počinjenju zločina i duboku sućut bošnjačkim žrtvama i njihovim obiteljima”, navela je obrana u podnesku.
Pojasnili su kako Petković sada ima 71 godinu, te da je narušenoga zdravlja. Uz to zbog pandemije koronavirusa članovi njegove obitelji nisu ga mogli posjetiti od ožujka ove godine.
Dodali su kako se planira vratiti i živjeti u Splitu zajedno sa svojom obitelji.
Kontaktirali smo i odvjetnika Jadranka Prlića, Stevena Beckera, koji nam je poručio da još istražuje preostale mogućnosti te nam stoga ne može davati izjave.
Tomislav Merčep u srijedu je pokopan na zagrebačkom Mirogoju.
Okupio se velik broj ljudi, a na pogreb je došao niz poznatih osoba: zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, Branimir Glavaš, Anto Đapić, Josip Jurčević, Željko Sačić, Ivica Marijačić, Ljubo Ćesić Rojs, Marinko Krešić, Velimir Bujanec…
Činjenicu da je Merčep pokopan bez vojnih počast na Facebooku je kritizirao i vukovarski branitelj Predrag Mišić.
“SAHRANJEN BEZ VOJNIH POČASTI. Počivaj u miru Božjem. MINISTARSTVO ODBILO. DEFINITIVNO NISTE NORMALNI. PORFIRIJA SAHRANITE U ALEJI VELIKANA UZ VOJNE POČASTI DA SE KLANJAMO SVI. JBVOM”, napisao je Mišić.
Tomislav Merčep je preminuo je u dobi od 69 godina.
Tomislav Merčep je čovjek koji je najzaslužniji da Vukovar nije pao bez borbe još prije općeg napada JNA u kolovozu 1991. godine. On je prvi organizirao obranu Vukovara, a Blago Zadro obranu Borova Naselja.
Merčep je bio ratnim savjetnikom ministra unutarnjih poslova, a osuđen je na kaznu zatvora od pet i pol godina po zapovjednoj odgovornosti, zbog zločina nad srpskim civilima.
Vrhovni sud Republike Hrvatske povisio je 2017. zatvorsku kaznu ratnom pomoćniku ministra unutarnjih poslova Tomislavu Merčepu kojega je zagrebački Županijski sud u svibnju 2016. nepravomoćno osudio na pet i pol godina zatvora jer kao zapovjednik postrojbe poznate kao ‘merčepovci’ nije spriječio zločine nad civilima. Vrhovni sud RH povećao je kaznu bivšem dužnosniku ratne Vlade RH i prvom zapovjedniku obrane Vukovara na sedam godina zatvora.
Luka Mišetić, odvjetnik najpoznatiji po obrani hrvatskog generala Ante Gotovine na svom Twitter profilu napisao je: Merčep je osuđen zbog propusta u sprečavanju zločina, ne zbog direktnog naređivanja ili sudjelovanja. Kriv je po zapovjednoj odgovornosti, najblaži oblik odgovornosti. Da ga je osudio ICTY, bio bi doma za 4,5 godine.
Merčep od početka tvrdi da je nevin, a poricao je i da je zapovijedao postrojbom koja se nazivala njegovim imenom. U ožujku ove godine Vrhovni sud ga pustio na uvjetni otpust.
Posljednjih je godina bio slabog zdravlja, a pretrpio je dva moždana udara.
Gradonačelnik Vukovara Ivan Penava za Narod.hr nije skrivao razočaranje zbog, kako smatra, cenzure u medijima naklonjenih aktualnoj vlasti.
Osvrnuo se na intervju koji je izašao u nedjeljnom izdanju Večernjeg lista u kojem je dio odgovora koji se odnosi na kritiku predsjednika Vlade Andreja Plenkovića izbačen.
“Taj dio koji je izostavljen oko Plenkovića, odnosi se i na upućene prijetnje kako ‘neki neće nikada doći na vlast’ te možemo iščitati kako se preko svih raspoloživih sredstava vrši i kontrola medija. To samo svjedoči u kakvom vremenu živimo i kako imamo samo privid pluraliteta. Smatram ovaj postupak vrlo čudnim, osobito ako pogledamo i što Hrvatska javna televizija – HRT nije prenosila svečano otvorenje vukovarskog vodotornja.”, kazao je Penava za Narod.hr.
omentirao je i još jednu u nizu afera Plenkovićevih ministara i glasovanje o povjerenju ministru Tomislavu Ćoriću koje će se održati ovu srijedu:
“Ovoliko otkrivenih afera je sramota za Vladu, a zabrinjavajuće je koliko se još njih skriva iza površine. Svaka ta afera iscrpljuje resurse, dok pojedinci žive lijepo kroz pogodovanje, poznanstva i tome treba stati na kraj. Tome može stati na kraj efikasno pravosuđe, ali i građani – ako kao društvo zauzmemo stav da ćemo imati nultu toleranciju na korupciju i nepotizam.”, pojasnio je Penava.
O slučaju se oglasio i na svom Facebook profilu i u cijelosti priložio odgovor koji je Večernji list izbacio.
“Je li ovdje riječ samo o uređivačkoj politici ili o dobroj staroj cenzuri koja je vladala u vremenima u koja nas pokušavaju vratiti, a iz kojih smo se na silu i krvavo izvukli, možete procijeniti i sami. Cijeli intervju prilažem kao fotografiju.
Izbačena i neodgovarajuća rečenica u odgovoru na pitanje pod brojem 6. glasi ovako:
Za sada je, zahvaljujući prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu, hrvatskim braniteljima, narodu i građanima koji su se izborili za demokraciju još uvijek tako koliko god se Andrej Plenković trsio vratiti nas korak u nazad, u mračno doba zabrana i onemogućavanja slobode govora političara i medija koji nisu režimski, ali kako sam uvodno rekao u demokraciji narod ima vlast kakvu želi.
Izbacivanje ove rečenice iz teksta upravo potvrđuje i dokazuje njezinu istinitost.”, poručio je Penava.
“Mislim da je ovo skandal koji još nije viđen u modernoj hrvatskoj državi u Vukovaru. Ovo se svodi na potpitanje kakvu nam to povijesnu istinu Vlada Republike Hrvatske, Vlada Andreja Plenkovića, otkriva s činom polaganja vijenca 17. studenog u Dunav za poginule Srbe, i to kako oni kažu prijeratnim događajima, događajima koji su prethodili ratu”, upozorio je u utorak vukovarski gradonačelnik Ivan Penava za Media servis.
U izaslanstvu su bili potpredsjednik Vlade RH Boris Milošević, predsjednik SNV-a Milorad Pupovac, specijalni izaslanik predsjednika Republike Srbije Veran Matić, i članica udruženja Protiv zaborava, Radojka Mrkšić.
U delegaciji je trebao biti i državni tajnik Zvonko Milas, međutim iz Vlade tvrde da se on razbolio i zbog toga nije bilo uz Pupovca.
Vijenac su položili na obali Dunava za stradale Vukovarce i Vukovarčanke srpske nacionalnosti, a potom i kod spomen-obilježja na Ovčari, navodi dnevnik.hr.
“Prilika je da svi oni koji su stradali pred rat, na početku rata, i tokom rata budu kao žrtve priznati, sve drugo može biti politikantstvo i stvar onih koji će se time baviti stručnije, istražujući što se stvarno događalo i kako se događalo. U mojem srcu nema mjesta za igrokaze. U mojem srcu ima samo mjesta za pijetet i ustrajnu borbu za mir.”, ustvrdio je Milorad Pupovac u čijoj stranci, HDZ-ovom koalicijskom partneru, istaknuto mjesto ima Vojislav Stanimirović, nekadašnji član terorističke vlade tzv. RSK i koji je obnašao važne dužnosti za vrijeme srpske okupacije Vukovara.
Stanimirovićeva uloga za vrijeme okupacije Vukovara
Vojislav Stanimirović dr. med. predsjednik Glavne skupštine SDSS-a, imao je istaknutu ulogu za vrijeme srpske okupacije Vukovara, i autor je sramotne izjave o Vukovarskoj bolnici kao “posljednjem uporištu ustaške vlasti u Vukovaru“.
Obnašao je dužnosti u vladi tzv. Republike Srpske Krajine u najtvrđem razdoblju, vlade koja je tražila da se RSK pripoji Srbiji, u zapisnicima sa sjednica te vlade se vidi da je dobro surađivao s Miloševićem i s Palama.
Uoči VRO Oluja 1995., Stanimirović je postao “ministar bez lisnice u Vladi Republike Srpske Krajine“, u “vladi“ na okupiranom području Republike Hrvatske koja je, odbivši prijedloge Vlade RH o mirnoj reintegraciji, zaključno s pregovorima u Ženevi 3. kolovoza 1995., izravno odgovorna za vojnu opciju povratka okupiranoga hrvatskoga teritorija u sastav Republike Hrvatske i stradanje koje je neizbježno u svakoj vojnoj operaciji.
Dr. sc. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalnog dokumentacijskog centra Domovinskog rata davno je upozorio kako je Stanimirović u povijesnom smislu negativna osoba te kako bi minimum pristojnosti nalagao da je u mirovini i da ne sudjeluje u vlasti.
Pupovac branio Stanimirovića u Saboru
Pupovac je 2012. u Saboru branio Stanimirovića, tvrdeći da ga se kleveće o nekim njegovim postupcima u Vukovaru, napao je one koji su nosili bedž podrške za hrvatske generale “Heroj a ne zločinac”.
Pupovac je tada također napao medije i sve koji propituju odgovornost njegova, tada, stranačkog šefa Vojislava Stanimirovića po pitanju optužbi da je tijekom okupacije Vukovara omalovažavao silovane i zlostavljane žene.
Stanimirović tvrdio da Srbi nisu počeli rat u Vukovaru
Godine 2011. u emisiji ”Karte na stol” Osječke televizije, Vojislav Stanimirović, tada predsjednik Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS), govorio je o suradnji s HDZ-om i pojašnjavao tezu iz intervjua koji je dao beogradskoj “Politici” da “nisu Srbi započeli rat u Vukovaru”.
“Prije ratnih događanja u Vukovaru, u rano ljeto 1991. godine, samo su srpske kuće i kafići letjeli u zrak. Nakon toga su počela odvođenja i tad je ubijeno oko 20 građana srpske nacionalnosti”,ustvrdio je, između ostalog, Vojislav Stanimirović u emisiji Osječke televizije, a objašnjavao je i zašto kao manjinski zastupnici nemaju što tražiti u oporbi.
Stanimirović i uloga u zločinima u Tovarniku
O povezanosti visokorangiranog člana SDSS-a Vojislava Stanimirovića sa zločinima u Tovarniku već se mnogo pisalo.
Srijemsko selo Tovarnik, na samom istoku Hrvatske, među prvima se našlo na udaru velikosrpske aresije 1991. Nakon okupacije sela, JNA i četničke postrojbe 22. rujna 1991. ubile su 68 mještana, a u danima koji su slijedili i mnogo više. Preostalo nesrpsko stanovništvo, a uglavnom se radilo o starcima i ženama, moralo je nositi bijele trake kao znak da su hrvatske nacionalnosti. Među ubijenima bio je i tovarnički župnik Ivan Burik.
Prema svjedočenjima mještana, veliku odgovornost za provođenje i prikrivanje zločina kroz krivotvorenje mrtvozorničkih isprava, snosi Vojislav Stanimirović, sadašnji predsjednik glavnog odbora SDSS-a, a tada pripadnik agresorske JNA.
Antun Ivanković, iz udruge Ante Starčević iz Tovarnika, ističe kako je „Stanimirović 1991., kao pripadnik pričuvnog sastava tzv. JNA na dužnosti ‘komandanta saniteta i organizatora zdravstva za Srijem’ sudjelovao zajedno s četnicima u velikosrpskoj agresiji na Republiku Hrvatsku“ te je bio nadređen „svojoj supruzi dr. Ljeposavi Stanimirović i dr. Draganu Martinoviću, koji su u listopadu i studenom 1991. godine, kako bi zataškali pokolj i ratni zločin u Tovarniku, naknadno bez pregleda tijela ubijenih Tovarničana i danima nakon stvarne smrti, izdavali krivotvorene i lažne potvrde o smrti i uzroku smrti“ o čemu svjedoče i mnogi preživjeli mještani.
Slavica Popović iz Tovarnika, supruga hrvatskog branitelja Marijana Popovića, svjedočila je kako je za vrijeme okupacije u njihovu kuću, gdje je skrivala ranjenog supruga, došao dr. Vojislav Stanimirović i doslovce joj rekao: „Slavice, gdje ti je Marijan? Mi ga već tri dana tražimo, on je ratni zarobljenik, ja ga moram predati i poslat ću po njega.“ Nakon toga u kuću su došla trojica naoružanih milicajaca i u njezinoj nazočnosti odvela supruga. “Poslije smo doznali da je Marijan ubijen 7. listopada i zakopan na njivi prema Šidu. Danima nakon što je Marijan odveden, dr. Ljeposava Stanimirović mi je lagala kako je moj suprug u Sremskoj Mitrovici i da se oporavlja, a u to vrijeme on je već bio ubijen”.
U rujnu 2016. osiječko županijsko odvjetništvo odbacilo je kaznenu prijavu protiv Vojislava Stanimirovića za ratni zločin protiv ratnih ranjenika i bolesnika te civilnog stanovništva, koju su podigli novinarka Karolina Vidović-Krišto i povjesničar Josip Jurčević, navodeći da kako nije potvrđena sumnja da je Stanimirović počinio zločine za koje se tom prijavom tereti.
Odvjetnik Zvonimir Hodak, prilikom podnošenja kaznene prijave upozorio je da je u Hrvatskoj abolirano oko 5.000 ratnih zločinaca koji danas mirno i slobodno šetaju Hrvatskom. “U Hrvatskoj se događa nešto što je na rubu znanstvene fantastike. Umjesto da imamo osuđene ratne zločince oni slobodno šetaju jer su abolirani. Ne mogu se abolirati ratni zločinci. To je pravno ustavni skandal”, istaknuo je odvjetnik.
Stanimirović je 1995. primio orden za posebne ratne zasluge u ratu u Podunavlju od Radovana Karadžića u Banjoj Luci.
U procesu mirne reintegracije bio je predsjednik prijelaznog Izvršnog vijeća za Istočnu Slavoniju, Baranju i Zapadni Srijem.
Osnivanje SDSS-a
Stanimirović je jedan od osnivača Samostalne demokratske srpske stranke.
Na prijedlog Gorana Hadžića i Vojislava Stanimirovića osnovana je 1997. nova jedinstvena srpska stranka pod nazivom Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS).
Obraćajući se tada nazočnima ratni zločinac Goran Hadžić naglasio je da se programom SDSS-a treba izboriti da za stranku glasaju i drugi narodi jer činjenica da živimo u Hrvatskoj ali želimo da tzv. Oblast bude prihvaćena u Europi. Goran Hadžić je još tada izjavio da je “demokrata po ubeđenju” ali je zaželio da se oko SDSS okupe svi Srbi jer je trenutno najvažnije srpsko jedinstvo.
Važno je napomenuti da je odlukom hrvatskih institucija davne 1992. godine zabranjen rad i djelovanje Srpske demokratske stranke (SDS) o kojoj govori Vojislav Stanimirović s danom 18. veljače 1992. godine stranka je brisana iz Registra političkih stranaka Republike Hrvatske.
Postavlja se opravdano pitanje kako su se mogle spojiti stranke kada je jedna od njih (SDS) 1992. godine zakonom zabranjena, zapitao se Antun Ivanković, predsjednik Udruge dr. Ante Starčević – Tovarnik.
Stanimirović je bio zastupnik u Hrvatskom saboru u nekoliko saziva, član saborskog Odbora za europske integracije, Odbora za ravnopravnost spolova, Odbora za financije i državni proračun i Odbora za razvoj i obnovu.
