Blog • Stranica 78 od 171 • Sinovi Oluje

Svijet

Pad Sjedinjenih Država i najmanje pet činjenica na temelju kojih donositi zaključke

U više navrata, dok je epidemija koronavirusa bila ograničena na Wuhan i kinesku pokrajinu Hubei, a Europa je bilježila prva žarišta zaraze u sjevernoj Italiji, pisali smo o uzrocima sloma burze na Wall Streetu i kako je 27. veljače s padom indeksa Dow Jones počelo doba „korekcije“, odnosno „čišćenja korporativnih dugova“ koje nema nikakve veze s koronavirusnom epidemijom.

Ovo je logična posljedica mjehura koji su „pukli“ s krizom DotCom 2000., potom se ista praksa nastavila do 2008. i financijskog sloma s bankrotom Leman Brothersa, a sad treba očistiti prljavštinu koja se nakupila s godinama „kvantitativnog popuštanja“ i financiranja takozvanih „zombi korporacija“. Sada se saznaje da je FED, uz 2000 milijardi dolara koje su već osigurane za „pomoć ekonomiji i stanovništvu Amerike u vrijeme pandemije“, ovlastio financijskog diva BlackRock da upravlja otkupom korporativnih dugova u vrijednosti 4500 milijardi dolara, a sve to trenutku kada sve projekcije govore da će proračunski deficit savezne vlade ove fiskalne godine iznositi 1000 milijardi dolara.

Logično i razumljivo je da SAD ne mogu proglasiti bankrot, jer bi to, između ostalog, gurnulo cijeli svijet u recesiju s nesagledivim posljedicama. To bi bio uzrok destabilizacije brojnih zemalja, osiromašenja i kriza, socijalnih nemira, pobuna i građanskih ratova. Svijet se još nije suočio s ovakvom prijetnjom, prije svega zbog divlje globalizacije koja se širila svijetom s idejom unipolarnog svijeta na čelu sa Sjedinjenim Državama.

Vjerojatno se pitate što sad? Što da se radi, kako je svojevremenoj rekao drug Lenjin. Ne, neće biti juriša na Zimski dvorac i takve vrste revolucije. Ali je jasno da Kina i Rusija, ali i Indija, EU i druge sile, etablirane, one u usponu ili u opadanju, više ne pristaju na svijet u kojem ništa ne ovisi o onome što činimo u našim nacionalnim državama i da sve ovisi o hirovima psihopata poput onih koje je u filmu „Vuk s Wall Streeta“ prikazao Martin Scorsese,kojeg je napravio prema istoimenim memoarima Jordana Belforta.

Taško je reći što će se točno dogoditi, ali možemo iznijeti nekoliko činjenica koje vam mogu pomoći da sami dođete do nekih logičnim zaključaka.

Taško je izračunati posljedice krize tržišne ekonomije, ali je to puno lakše onima koji su gubili vrijeme sa studiranjem „planske privrede“, nego onima koji su se klanjali totemu „nevidljive ruke slobodnog tržišta“.

PRVA GORKA ISTINA: NEZAPOSLENOST

U tom smislu je sigurno da će Ameriku pogoditi prvi val s rastom nezaposlenosti, nižim primanjima, a BDP će padati. Predstava je već impresivna. U dva tjedna više od 10,4 milijuna nezaposlenih. To je pobijedilo sve sumorne prognoze JP Morgana i Goldman Sachsa, koje su predviđale 5, odnosno 7 milijuna nezaposlenih.

Nove, mračnije i realnije prognoze istih ureda na vrhuncu krize u Sjedinjenim Državama daju između 32 i 47 milijuna nezaposlenih.

Uz povećanja broja nezaposlenih, mnoge američke kompanije masovno smanjuju plaće svojim zaposlenicima. Počevši od naftne i zrakoplovne industrije, završavajući s potpuno suludim smanjenjem plaća liječnicima koji nisu bili uključeni u liječenje epidemije, odnosno onima koji rade na drugim odjelima.

Moody’s procjenjuje trenutni pad američkog dnevnog BDP-a na 29%. Spomenuti JP Morgan i Goldman Sachs prognoziraju ukupni godišnji pad BDP-a od oko 11% ili više. Dakle, rast nezaposlenosti će se nastaviti i pogoršavat će se.

DRUGI ŠOK: ISTINA O BROJU OBOLJELIH I LIJEČENJU

U drugom valu će se poigravati s brojem zaraženih i umrlih, što omogućuje sam sustav „zdravstvene skrbi“. Naime, testovi se ne rade za sve koji su bolesni. U SAD-u nema besplatnih testova i morate ih platiti. 700 do 900 dolara, ovisno o mjestu. Mnogi nemaju zdravstveno osiguranje, drugi nemaju novac, a i samo osiguranje pokriva samo dio troškova.

Sam tretman također košta mnogo novca, a američka država to neće pokriti. Liječenje od koronavirusne infekcije, kao što je prenio časopis Time, košta od 9 do čak 35 tisuća dolara, ovisno o klinici i polici osiguranja i ima li je pacijent uopće. Primjer žene iz Seattlea koja je liječenje platila 34 000 dolara je posljedica činjenice da je u trenutku zaraze bila mlada i zdrava, a nije plaćala zdravstveno osiguranje jer je morala vraćati studentski kredit i nije si mogla priuštiti dupli trošak. Liječenje je latila nešto više od 34 000 dolara. Na kredit, naravno. Dakle, mnogi si ne mogu priuštiti plaćanje tisuće, ako ne i desetke tisuća dolara za liječenje.

Veliki broj testova i maski su lažni, bez certifikata, a stotine tisuća su uglavnom ukradeni u drugim zemljama, ali o tome smo već govorili. To neminovno smanjuje mogućnosti filtriranja, a prepoznavanje zaraženih ljudi je presudno, jer se tako bolesni izoliraju od zdravih i može ih se liječiti u ranim fazama.

Ako imaju krivotvorene testove nepoznatog proizvođača, općenito nejasne kvalitete i pouzdanosti, onda je ta faza beznadno propala. Da bi apsurd bio veći, konzervativni novinar Glenn Cook radosno obavještava sve svoje slušatelje: “Gledajte, na američkom tržištu se sve riješilo i puno je kompanija brzo počelo testirati bez ikakvih certifikata.” I dodaje “kako su se Amerikanci riješili svih ograničenja, otkazali sva licenciranja i sve postupke odobravanja”.

Oprostite, ali baš kao što nikada neću razumjeti termin „lijevi liberali“, budući da je ljevica revolucionarna i, ako nema drugog izlaza, čak i nasilna, jednako tako ne razumijem “konzervativce” koji podržavaju libertarijanski delirij o “nepotrebnoj državi”.

S ovim pristupom sene zna tko testove i opremu proizvodi, a to se svejedno naziva “testovima”. Očit ih slučaj kokoške Elizabeth Holmes, ili, kako su je zvali, “Elona Muska u suknji”, nije naučio ničemu.

Svi su sigurni, čak i Donald Trump, da je u SAD-u stvarni broj slučajeva zaraze znatno veći od službene statistike, i to upravo iz gore opisanih razloga.

Što se tiče smrtnosti od virusa, američki novinari priznaju da i brojke mogu biti dvostruko veće od službenih, jer se za mnoge pokojnike jednostavno ne radi provjera uzroka smrti.

A budući da bolnice već primaju samo pacijente koji su umjerenim i teškim uvjetima, liječenje se značajno komplicira. U skladu s tim, smrtnost će također biti znatno veća od europskih, kineskih ili ruskih pokazatelja. Ona je već viša, ali nakon nekoliko dana će se stopa smrtnosti i dalje će se povećavati, što se vidi iz čisto statističkih modela.

TREĆI ŠAMAR: PAD KUPOVNE MOĆI I OČEKIVANJA POTROŠAČA

Na ovom mjestu nije teško opisati posljedice činjenice da se nekoliko desetaka milijuna ljudi iznenada našlo bez sredstava za život, a prihodi milijuna se sve više smanjuju.

I sve se to događa u pozadini početka hiperinflacije uzrokovane bacanjem u ekonomiju oko 16 000 milijardi „nepokrivenih“ dolara. Naime, ovo je maksimalno priznata vrijednost intervencije Bijele kuće, Kongresa i Federalnih rezervi.

Što reći Amerikancima? Dobrodošli dijelom u osamdesete u bivšoj SFRJ ili u devedesete u većini bivših zemalja Sovjetskog Saveza.

Svemu tome dodajte izuzetno istrošenu infrastrukturu, nevjerojatan vanjski dug i nekoliko stotina milijuna komada vatrenog oružja u rukama stanovništva.

Dakle, svi ti ljudi će kupovati mnogo manje. Na primjer, prodaja novih automobila pala je 38% u odnosu na prošlu godinu. I to unatoč smanjenju kamatnih stopa na kredite.

Sve to već počinju uzimati u obzir u svojim prognozama i američke korporacije. Sve, pa čak i industrija igara, koje su počele odgađati izdanja svojih proizvoda, a programeri nove generacije konzola odložili su početak prodaje jer su shvatili da u skoroj budućnosti većina potencijalnih kupaca jednostavno neće imati novca za njihove proizvode i da bi konzole trunule u trgovinama kao mrtvi teret, što umanjuje performanse tvrtki.

I tako je u svemu. A ako nema potražnje, nema ni prodaje. Ako nema prodaje, nema ni proizvodnje, a bez proizvodnje se režu radna mjesta. A smanjenje radnih mjesta dovodi do još većeg pada potražnje. Krug je zatvoren krug. Ali taj je fenomen već dugo poznat u ekonomiji pod mnoštvom različitih imena, od „petlje stagnacije“ do „zadaha depresije“. Kako god ga zvali, mehanizam očito nije samoodrživ.

Svojevremeno je John Maynard Keynes, otac i utemeljitelj nečega što su Amerikanci smatrali „socijalizmom“, iako je on to kategorički negirao, predložio da se gospodarstvo stimulira vladinim sredstvima, ubrizgavajući novac u gospodarstvo i potrošačko kreditiranje kako bi se prevladala ova situacija.

Problem sa Sjedinjenim Državama nije u tome da bi to bila loša ideja, već činjenica da se to čini već duže vrijeme, kroz izdatke državnog proračuna, uključujući vojno-industrijski kompleks, koji su ogromni, tako da se stanovništvu više nema što ponuditi, bolje rečeno posuditi.

Kejnzijanski poticaji dobri su kao iskra koja će vam omogućiti ponovno paljenje i pokretanje motora ekonomije. Ali američka je ekonomija kontinuirano šokirana više od četrdeset godina. Uništio ju je „Reaganomics“, neoliberalni model kojeg je ’80-ih agresivno nametao predsjednik Reagan i koji je živio do 27. veljače ove godine.

Prema tome, već sada će se stvari razvijaju prema scenariju „prodaje u garažama“, s financijskim odlukama tipa „Mi vam dajemo ovaj automobil na zajam, a ako više ne možete plaćati rate, uzet će vam ga banka“. A kako većina stanovništva nema slobodan pristup novcu, svi ti pokušaji da se „proda nešto nepotrebno“ bit će neučinkoviti.

ČETVRTI VAL: HIPOTEKARNA KRIZA II

Kako se 2008. godine ništa se nije promijenilo, nisu se promijenila ni pravila regulacije, a obujam hipotekarnih kredita postao je još veći. I usput, niTko nije kažnjen. Prema tome, idućih nekoliko tjedana će deseci milijuna ljudi koji su nedavno izgubili posao, a ne zaboravite da većina njih imaju obitelji koje treba hraniti, ili oni kojima su značajno smanjene plaće, više neće moći plaćati hipotekarne kredite ili najam.

A ako mislite da ih nitko neće izbaciti na ulicu, onda slabo znate što se događa u Americi. Iseljenje po „narudžbi” i nalozi za deložaciju se provode u punom jeku krize. Nikoga nije briga, kao što nikoga nije briga da je trećina otpuštenih Amerikanaca po ugovoru istovremeno ostala bez zdravstvenog osiguranja. Njih 3,5 milijuna u dva tjedna. Covid-19? Koga je uopće briga.

Posljednji put, tijekom krize 2007. i 2008., deložirano je više od 3,5 milijuna obitelji. I niTko se nije “brinuo” zbog “krize” ili njihovih vapaja “Nemamo kamo otići”. To je najviši stadij kapitalizma, koji je bajka samo prvih nekoliko godina, otprilike kao većina brakova. „Kineski socijalizam“ je u usporedbi s tim kao „dogovoreni brak“. Mučan u početku, a kasnije se ljudi nauče voljeti, zbog čega u ogromnoj većini slučajeva funkcioniraju savršeno.

Što se tiče ovrha i deložacija u Americi, zašto bi netko mislio da će ovaj put biti drugačije?

Ali ovo je samo dio tragedije, jer će se katastrofa nastaviti. Katastrofa će početi kad se banke, umjesto dolara primljenih od depozita kućanstava i zajmova Federalnih rezervi, nađu s ogromnom količinom revaloriziranih nekretnina. Štoviše, budući da stanovništvo neće imati novca, a bez posla se neće davati krediti, nitko neće kupovati ove nekretnine.

A onda se pojavi čarobna riječ “financijski derivati”. Smiješna stvar je što je upravo prošle jeseni američki ministar financija Mnuchin ukinuo refinanciranje za osiguravajuće kuće koje osiguravaju hipotekarne kredite. A sada onda dolazi nova hipotekarna kriza.

Postoje neki osigurani iznosi, ali su, zahvaljujući Mnuchinovim naporima, u njima mizerne svote. I tako se cijeli sustav „financijskih derivata“ po drugi put u nešto više od jednog desetljeća radosno ruši.

No, to više neće biti kao 2008. godine, jer je osnovna diskontna stopa već smanjena na nulu, neograničeno “kvantitativno popuštanje“ (QE) je uvijek odmagalo, a ne pomagalo, a bankarski multiplikator smanjen toliko da će se s daljnjim smanjivanjem cijeli bankarski sustav SAD-a urušiti.

Metaforički rečeno, svi su lijekovi popijeni prije početka aktivne faze bolesti, a ni Bijela kuća niti FED nemaju druge alate da utječu na situaciju. Zapravo imaju, ali ćemo to ostaviti za kraj. Zasad, u skladu s navedenim, cijela piramida derivata se mora urušiti.

PETI VAL: RAST KRIMINALA I KOLAPS INSTITUCIJA I UPRAVE

Što se obično događa kada nema novca, ali puno je oružja u rukama? Tako je, pogodili ste. Naglo raste kriminal, uglavnom zločini povezan s oduzimanjem imovine kao krađe, pljačke, otimačine i slično.

Nad svim tim lebdi epidemija. Primjerice, u New Yorku je svaki šesti policajac, njih 17%, prema službenim podacima na bolovanju. Stoga nije iznenađujuće da je u brojne države već uvedena Nacionalna garda. Ali to je tek dio problema.

Moguće je sve što liberali, negdje čak i „patrioti“ čitaju kao vijesti o Sjedinjenim Državama i Zapadu kao cjelini. Govori se o kolapsu uprave, kolapsu gospodarstva, uništenim tvornicama, praznim policama, neredi, gladi i tako dalje. To su zapadne stvarnosti danas. Ali i sutra, vjerojatno gore, jer su ljudi sada preplašeni i gledaju brojke zaraženih i umrlih koje se cijeli dan prikazuju na američkim kanalima. Kada epidemija prođe, onda dolaze pravi problemi, jer Amerikanci nisu Kinezi i zapravo ne vole svoju zemlju, ili je ne vole više od svog iPhonea ili Play Stationa, za razliku od Kineza s mentalitetom „glupog Alije Sirotanovića“ (neka mi oprosti heroj iz djetinjstva na ovoj usporedbi).

Već smo vidjeli kako se američki građani ponašaju u kriznim vremenima, na primjer, poslije uragana Katrina, kada su se zaredale pljačke i neredi, nemotivirano nasilje i masovno su se formirale bande u punom smislu te riječi.

Na kraju krajeva, one uzimaju vlast kada sve državne i općinske vlasti odu na neplaćeni dopust, a otići će jer postoje “problemi s proračunom”. Posljednji put se to dogodilo ne tako davno, prošle zime.

Niže plaće također mogu pokrenuti štrajkove. Na primjer, komunalnih usluga, a neodvoz smeća, prestanak isporuka vode ili struje mogu vrlo brzo moderni veliki grad pretvoriti u kaverne iz kamenog doba s paničnim stanovništvom. Uz sve gore navedene nedostatke će manjkati policije i liječnika, tak oda su korupcija na Wall Streetu i koronavirus stvorili gotovo savršenu oluju.

FANTAPOLITIKA NIJE TAKO NESTVARNA

Može biti i šestog vala, a to je separatizam, o kojem smo ranije pisali u domeni fantapolitike. Indijanci, Latinoamerikanci općenito, jug zemlje, posebno Teksas i Kalifornija, te razna druga područja već godinama, ako ne i desetljećima imaju vrlo aktivne separatističke skupine.

I sve se to događa u uvjetima žestoke konfrontacije dviju vladajućih stranaka, koje se čak i sada nastavljaju blatiti, prljati i stavljati klipove u kotače jedni drugima, sabotirajući sve antikrizne mjere. Mogao bi se smisliti i gori scenarij, ali je realnost u Americi dovoljno crna da se čini se da nigdje u svijetu nije gore.

Da, dužni smo vam mogućnost koju imaju Bijela kuća i FED nakon što shvate da su svi alati propali. Nažalost, s padom američkog carstva njegovi ratni napori postaju sve očajni, a Amerika je još uvijek vojna velesila. U ovom scenariju bi mogla pasti odluka da se sve riješi jednim velikim ratom. „Ograničenim i konvencionalnim“, ali ovo nije 1914. ili 1939. kada je put do Rusije ili Amerikancima do Azije izgledao kao nama let u svemir. Sukob na bilo kojem mjestu u svijetu znači sukob u našoj ulici, a kolike su šanse za to, to nitko ne zna. Probat ćemo analizirati i taj scenarij, ali je za ovaj put dovoljno ovih „nekoliko činjenica“, uz neka sasvim logična predviđanja.

Preuzeto s: logicno.com

Društvo, Kultura, Obitelj

Održana procesija „Za Križen“ i bez Andreja Plenkovića

Procesija „Za Križen“ na središnjem dijelu otoka Hvara vjerska je i tradicija pučke pobožnosti duga 500 godina ili cijelih pola milenija, a uvrštena je u UNESCO-vu nematerijalnu kulturnu baštinu svijeta. Počinje u noći Velikog četvrtka kada se u župnim crkvama Jelse, Pitava, Vrisnika, Svirča, Vrbanja i Vrboske nakon župnikove propovijedi ustroje procesije koje tijekom noći ophode sve župne crkve u navedenim mjestima, i nakon oko osam sati hodnje u kontemplaciji ili „molitvi srca“ u sam cik zore Velikoga petka – spomendana Isusove muke i smrti vrate križ u polazište odnosno matičnu crkvu.

Izvor: Cropix / Autor: Nikola Vilic / CROPIX

Nakon uvrjede i poniženjâ kršćana Istanbulskom konvencijom i destrukcije kršćanske antropologije rodnom ideologijom, Marakeškog sporazuma, krađe narodne volje te demokratskog i ustavnog prava poništenjem dviju referendumskih inicijativa, kršenja ljudskih i građanskih prava i sloboda, suspenzije demokracije nametanjem autoritarnog režima odnosno sustava autoritarizma, gaženja slobode i ponosa hrvatskoga naroda itd.; latentno
agresivno, neetično i nehumano ponašanje te isto takvu političku i društvenu praksu sublegitimni predsjednik Vlade RH Andrej Plenković-Bevc nastavio je blasfemičnim odnosno bogohulničkim djelovanjem i svojom nazočnošću povrijedio vjerničke osjećaje i procesiju „Za Križen“ i Muku Gospodina našeg Isusa Krista! Nedostajao mu je u tome samo pobratim u licemjerstvu i izvršitelj njegovih antidemokratskih naputaka ministar Lovre Kuščević-Farizej.

Pilat pere ruke … (Matej, 27, 24)
Tako je to bilo na Veliki četvrtak i Veliki petak prošle 2019. – iz današnjeg motrišta sretne godine! Jer, ova je godina svima a poglavito kršćanima donijela veliko iskušenje – pandemiju koronavirusa koja je ugrozila i tu 500 godina dugu tradiciju procesije uoči i na sâm spomendan Muke Gospodinove. No unatoč svemu tome procesija se ipak održala, što je velika utjeha kršćanima iako radi zaštite od virusne pošasti sa simboličnim brojkom pratitelja križonoša i bez vjerničkog puka zbog epidemiloških mjera prevencije. Druga je pak utjeha vjernicima što ove godine nije bilo „soli na rane“ i poniženja, jer u procesiji „Za Križen“ nije bilo i lažnog katekumena – Andreja Plenkovića-Bevca!

Autor: Erih Lesjak
Foto: Izvor: Cropix / Autor: Nikola Vilic / CROPIX

Svijet, Tehnologija

Trumpovu „privatizaciju svemira“ mogu osporiti Rusi

Uzmimo da se slažemo sa svim američkim upravama da Sjedinjene Države nikada nisu prekršile međunarodno pravo i da ga opet „nisu prekršile“. Kao što smo izvijestili, zapravo ga u ovom konkretnom slučaju i nisu prekršile, jer je do „kršenja“ došlo na kozmičkom planu, deklarirajući pravo na prioritetno istraživanje Mjeseca.

Odnose li se rezolucije Ujedinjenih naroda samo na teritorij Zemlje ili se mogu proširiti na prostor u kojem djeluju ljudi, uključujući svemir, za odgovor na to pitanje bi trebali konzultirati stručnjake za međunarodni pravo i možda ni onda ne bi dobili točan odgovor. No zdrava logika sugerira da ovdje nešto nije u redu.

“Američki predsjednik Donald Trump potpisao je dekret o komercijalnom razvoju resursa na Mjesecu i drugim nebeskim tijelima”, kao što smo već izvijestili, priopćila je tiskovna služba Bijele kuće.

“Amerikanci bi trebali imati pravo obavljati komercijalna istraživanja, proizvodnju i korištenje resursa u svemiru u skladu s primjenjivim zakonom“, stoji u Trumpovom dekretu.

Istodobno se u dokumentu napominje da svemir pravno i fizički služi kao “jedinstven prostor za ljudske aktivnosti, a Sjedinjene Države ga ne smatraju javnim domenom”.

Čitatelji koji su osjetljivi na nijanse značenja riječi u ovom dokumentu nesumnjivo će uživati u kontrastu između “ljudske” i “javne domene”. Mjesec je do sada bio “uobičajeno nebesko tijelo”. Zemljin satelit za znanstvenike i inspiracija za pjesnike, zaljubljene i romantičare. Ali ne, to je loše i trebao bi postati prostor “ljudske aktivnosti”.

Nacionalnost tih ljudi nije detaljno navedena, ali je više nego jasno za koga američki predsjednik može pisati ovakve dekrete.

Trump je naglasio da Sjedinjene Države nisu prekršile ništa, prije svega zato što nikada nisu potpisale Sporazum o aktivnostima svjetskih država na Mjesecu i drugim nebeskim tijelima iz 1979. godine. I to je točno.

Ali potpisale su “Sporazum o načelima djelovanja država na istraživanju i korištenju svemira, uključujući Mjesec i druga nebeska tijela” iz 1969. Tamo izričito piše: “Nijedna država ne može iznositi zahtjeve o posjedovanju bilo kojeg svemirskog tijela ili nekog njegovog dijela.”

I ovdje već imamo potencijalno kršenje u budućnosti, ali kao da se Washington ikada brinuo zbog nekog od prekršenih sporazuma ili međunarodnih ugovora.

Ipak, ovaj dekret otvara pitanje je li moguće iskopati neke minerale na mjestu koje vam ne pripada? Razumno obrazloženje i pozivanje na općeprihvaćene standarde je: „Ne, nije moguće.“. Da biste eksploatirali bilo koju vrst ležišta, trebate dobiti vlasnička prava ili stvoriti dioničarsko društvo ili na neki način „povezati“ sebe i ovaj komad teritorija u pravno obvezujućem smislu.

Na primjer, brodovi svih zemalja love ribu u oceanima i svi je dobivaju, naravno, uz različita ograničenja. I drugo, kao da na Zemlji nije bilo „ničijeg teritorija“, pa bi se, što se tiče Mjeseca, moglo “krenuti ispočetka”.

Ali to zapravo i nije baš tako. Naime, imamo već vrlo impresivan i dobro poznat presedan da je određeni teritorij strogo proglašen “ničijim” i da tamo ne može biti rudarenja, a izgradnja vojnih baza je tamo kategorički neprihvatljiva. I to svi poštuju.

Govorimo o Antarktiku. Imamo već čitav kontinent, pun mogućnosti i perspektiva, ali svi se nekako suzdržavaju od pljačke. Bravo. Dakle, Mjesec je 1967. godine nazvan takvim vanzemaljskim “Antarktikom”, a Trump je to prihvatio i tvrdi da s ovim nikoga nije prevario i da ugovor ne krši nijedan međunarodni akt kojeg su potpisale i SAD.

Neka se nitko ne zavara navodno velikom gestom dobe volje Amerike, koja ne sprečava sve ostale da sudjeluju u istraživanju Mjeseca. Međutim, sve je jasno. Ako Amerikanci slete na Mjesec, tamo stvore koloniju, tamo počnu rudariti, tada će, prirodno, u velikoj mjeri imati prednost. Oni će odrediti pravila za sve druge koji žele i samo početi istraživati Mjesec.

I to je upravo ono što planiraju učiniti. Trump ovoga puta nije postupi izvan plana, već po agendi koju je počeo provoditi prije godinu dana, kada u ožujku 2019. naredio da NASA izradi detaljan projekt istraživanja mjeseca s datumima i fazama.

I tako mu NASA 7. travnja ove godine na srebrnom pladnju donosi ovaj dokument: „Stručnjaci su Nacionalnom svemirskom vijeću Sjedinjenih Država predali izvješće na 13 stranica koje uistinu opisuje ambiciozne planove. Podsjetimo da je prvo slijetanje astronauta na Mjesec u XXI stoljeću planirano za 2024. godinu. U ovom trenutku trebala bi biti spremna ulazna orbitalna stanica blizu mjeseca, što se može prevesti kao “kapija” ili “ulaz”.

Ali agencija se neće zaustaviti na ovim i budućim dostignućima. Prije svega, planirano je nekoliko bespilotnih misija s kojima će na desetke znanstvenih instrumenata biti isporučeno na prirodni satelit Zemlje.

Ali planovi stratega NASA-e su mnogo ambiciozniji. Radi se o izgradnji stalne baze na Južnom polu Mjeseca, možda i u krateru Shackleton.

Dakle, do 2024. godine već bi trebala postojati lunarna orbitalna stanica. I to NASA tvrdi ozbiljno, a na temelju toga je Trump hitno potpisao ovaj dekret.

Očigledno to nije jedini razlog koji je natjerao Amerikance da pohitaju s „pravnim koracima“ u kolonizaciji svemira. Konkurencija mu je ruski „Lunarni program“, iako nije tako brzoplet, već pažljivo osmišljen i postupan.

Tu je još jedna zanimljiva nijansa. Može se dogoditi da uskoro između dviju najvećih svemirskih sila, čiji se lunarni brodovi sudaraju na “prašnjavim svemirskim stazama”, krene mnogo ozbiljnija i specifična rasprava o tome tko ima više prava na Mjesec. Konačno, to svemirsko tijelo nije beskonačno i sa svojih 38 milijuna četvornih kilometara ima površinu kao dvije Rusije. Dalje, kako povući granice proizvodnih sektora? To će biti vrlo važan argument, jer je sovjetska postaja „Luna-2“ 1959. godine ovo područje „obilježila“ svojim zastavicama.

Ako se ranije vjerovalo da je ta akcija bila simbolična, a Mjesec je i dalje inspiracija pjesnik i zaljubljenika, te manjeg dijela akademske zajednice, sada se, zahvaljujući Trumpu, paradigma promijenila. Ako može Trump, a on može sve, zašto Rusi te zastavice ne bi smatrali državnom zastavom koja se uzdigla nad novim otokom i proglasili Mjesec dijelom svoje pionirske države?

Koliko god ovo danas izgledalo smiješno, već za nekoliko desetljeća Trumpov dekret može postati uzrok sukoba, ovdje ili gore u svemiru, uz neizbježno uključivanje drugih aktera, kao što su Kina, koja veća radi na zajedničkom projekti s Rusijom, te EU i Indija.

Stoga Trumpova „privatizacija svemira“ i nije tako bezazlen čin, kao što se na prvi pogled čini i jedino čemu se možemo nadati je da će neke buduće američke uprave imati više sluha za želje drugih i slovo međunarodnog prava. Ne zato što bi to htjeli, već ima više argumenata koji idu u prilog tvrdnji da su SAD „carstvo u opadanju“ i pitanje je trenutka kada će se urušiti i svoju „hegemoniju“ provoditi isključivo unutar svojih granica.

Preuzeto s: logicno.com

Gospodarstvo, Svijet

Trump želi još „helikopterskog novca za Amerikance“ – Tko će to platiti?

Nakon što su Trumpova uprava, Kongres i FED sklopili dogovor da Sjedinjene Države u vrijeme koronavirusne epidemije spase s 2000 milijardi dolara svježe „odštampanog novca“, američki predsjednik želi još „helikopterskog novca“.

Američka administracija ozbiljno raspravlja o mogućnosti drugog vala jednokratnih novčanih isplata stanovništvu u sklopu mjera potpore tijekom koronavirusne krize, rekao je američki predsjednik Donald Trump.

„Možda nam je potreban drugi val novčanih isplata Amerikancima. Ja bih to učinio izravno od savezne vlade, a ne posredovanjem državnih vlasti”, rekao je Trump .

“O tome se ozbiljno razgovara”, dodao je američki čelnik.

Naglasio je da je nezadovoljan kako su isplate izvršene prvi put. Tada je novac prvo išao državnim vlastima, a one su ih same podijelile stanovništvu. Prema Trumpu, „to je trajalo jako dugo, jer su u nekim slučajevima državne vlasti imale vrlo staru opremu i računala“, što je prilično neuvjerljiv argument. Nije teško prepoznati da Trump svom predsjedništvu želi pripisati nešto od zasluga za dijeljenje novčanih pomoći američkim obiteljima, što će mu kasnije dati određenu prednost u izbornoj utrci. Ali ako stvari gledamo s Trumpove točke gledišta, to je razumljivo.

Sa svoje strane, čelnik Nacionalnog ekonomskog vijeća Bijele kuće, Lawrence Kudlow, rekao je za CNBC da američka administracija razmatra mogućnost izdavanja takozvanih državnih „koronavirusnih obveznica“ kako bi prikupila sredstva za financiranje projekata protiv epidemije.

“To bi bilo dugoročno ulaganje u budućnost američkog zdravstva, sigurnost i gospodarstvo”, rekao je Kudlow.

U svojim izjavama Trump i u Larry Kudlow nisu rekli o kojim se iznosima radi.

Prema posljednjim podacima sa sveučilišta Johns Hopkins, broj potvrđenih slučajeva koronavirusne infekcije u Sjedinjenim Državama dosegao je 362 tisuće, a umrlo je više od 10,6 tisuća ljudi.

Podsjetimo, 27. ožujka američki je Kongres izdvojio više od 2000 milijardi dolara za obnovu američke ekonomije.

Istodobno, Donald Trump nije isključio dodjelu dodatnih sredstava za spas američke ekonomije.

Prema Lawrenceu Kudlowu, čelniku Nacionalnog ekonomskog vijeća Bijele kuće, na ublažavanje ekonomskog učinka epidemije koronavirusa u Sjedinjenim Državama bi se moglo ukupno potrošiti 6000 milijardi dolara.

Međutim, ovo su vrlo upitne mjere, iako je dati malo kisika američkim građanima, a prema usvojenom planu još više korporacijama.

Jednokratne naknade se u pravilu daju iz neekonomskih razloga i lokalne su neekonomske mjere. Još je Karl Marx pojasnio kako besplatna distribucija kruha u Rimu nije utjecala na opće zakone koji su regulirali cijenu kruha. Danas je ključni problem taj što su globalni financijski sustav i njegova monetarna politika vrlo blizu određene granice koja vidljivo utjelovljuje politiku nulte kamatne stope niza središnjih banaka. U tom smislu, koronavirus je samo pogoršao prethodne trendove, čak je i Europska središnja banka snizila je stopu na nulu mnogo prije nego što se pojavila epidemija.

Financijske elite u Americi i na Zapadu općenito intuitivno shvaćaju kako stari modeli neće funkcionirati, a novi alati i metode za rješavanje trenutnih problema još nisu razvijeni. Stoga pokušavaju s ovim egzotičnim metodama, poput dijeljenja gotovine izravno potrošačima.

Čini se da je pronađen jednostavan, pouzdan i učinkovit način za poticanje potrošnje, ujedno i potražnje, ali ako se problem može tako jednostavno riješiti, zašto onda plaćati porez? Zašto građani Sjedinjenih Država uopće rade? Možda ste shvatili logiku?! Ovo će više pogoditi ekonomije u usponu i tržišta u nastajanju, koja još uvijek ovise upravo o dolaru i tu se zatvara krug. U Washingtonu su uvjereni da će to platiti „netko drugi“.

Stoga se građani drugih zemalja imaju pravo pitati „ako sve svjetske valute padaju u odnosu na svjetsku pričuvu, zar nije vrijeme za promjenu cijelog globalnog sustava?

Što više Bijela kuća, Kongres i FED budu bacali „helikopterskog novca“, spomenute ekonomije, a to su gotovo sve zemlje Azije, Afrike i Latinske Amerike, će biti ugroženije. U pravilu, nekoliko tjedana nakon devalvacije nacionalne valute u gospodarstvima u nastajanju, dolazi do porasta inflacije, a rastuće cijene stvaraju dodatni pritisak na tečaj. U ovoj situaciji, nacionalni regulatori trebali bi uložiti sve napore kako bi spriječili da gospodarstvo klizne u spiralu devalvacije i inflacije, povećavajući kamatne stope. I tu su na zaradi ono koji upravljaju svjetskom valutom. Stoga je vrijeme da se Trumpu postave neka pitanja ili da se zemlje priklone alternativnom sustavu čiju su arhitekturu postavili Kina i Rusija.

Hoće li nam s njima biti bolje? Teško je prognozirati, ali se čini da gore od ovoga biti ne može.

Preuzeto s: logicno.com

Gospodarstvo, Svijet

Kremlj se priprema za globalnu ekonomsku krizu neviđenih razmjera

Očekujemo globalnu ekonomsku krizu u skoroj budućnosti, rekao je glasnogovornik Kremlja ove nedjelje, 5. travnja u programu koji se emitirao na ruskoj televiziji, gdje je također govorio o povećanju proizvodnje nafte i stav Rusije o ovoj temi.

Nadolazeća svjetska ekonomska kriza i cijene nafte bili su glavna tema glasnogovornika Kremlja Dmitrija Peskova. Prema njegovim riječima, nakon koronavirusne pandemije uslijedit će ekonomska kriza i bilo bi bolje djelovati s drugim zemljama.

Povećanje proizvodnje nafte dovest će do minimuma u smislu njene cijene, “što ne koristi bilo kojoj zemlji”, rekao je glasnogovornik ruskog predsjednika.

“Naravno da sada vidimo da su naši saudijski partneri primijenili neviđeno sniženje cijena i neviđeno povećanje proizvodnje. To je dovelo do činjenice da će uskoro sve zalihe nafte u svijetu biti popunjene. Tankeri se više ne koriste za prijevoz nafte, već kao plutajuća skladišta. To će uzrokovati minimalnu cijenu nafte, što ne koristi bilo kojoj zemlji”, rekao je Dmitri Peskov u emisiji Russia-1.

Sa svoje strane, Rusija je odlučna da konstruktivno pregovara o nafti i ne vidi alternativu, rekao je glasnogovornik.

„Rusija se nije zalagala za prekid saveza OPEC +. Predsjednik Putin i Rusija uglavnom su skloni konstruktivnom pregovaračkom procesu koji je ključan za stabilizaciju svjetskog energetskog tržišta”, nastavlja glasnogovornik Kremlja.

3. travnja Vladimir Putin održao je sastanak o stanju na svjetskom tržištu nafte tijekom kojeg je izjavio da je Rusija spremna raditi sa svojim partnerima iz OPEC-a i sa Sjedinjenim Državama na pronalaženju, obostrano prihvatljivog, rješenja prihvatljivog s obzirom na cijene nafte.

Globalna kriza, koju između ostalog uzrokuje pandemija koronavirusa, „će se pojaviti“, a za borbu protiv nje potrebno je koordinirati napore mnogih zemalja, rekao je Dmitri Peskov.

Dmitri Peskov riječima “između ostalog” jasno govori o već postojećoj gospodarskog krizi koju će koronakriza eksponencijalno ojačati.

Preuzeto s: logicno.com

Izdvojeno, Zdravlje

Dr. Miroslav Radman, otvoreno o cirkusantima na vlasti, lažnim znanstvenicima i o virusu koji uopće nije problem

U razgovoru za Spektar dr. Miroslav Radman, poznati biolog i član hrvatske, francuske, europske i svjetske akademije znanosti i umjetnosti, govori o pandemiji koronavirusa, odgovoru znanosti na nju, kako se vlade bogatih i siromašnih država brinu za svoje građane, ima li nešto što zamjera hrvatskim vlastima i što bi on učinio da ga se pita…

Izdvajamo rezime odgovora intervjua objavljenog u Slobodnoj Dalmaciji dr. Miroslava Radmana

❓Je li i znanost u borbi protiv koronavirusa, unatoč silnom tehnološkom i svakom drugom napretku čovječanstva, pokazala sada svu svoju nemoć?

Dr. Miroslav Radman: Ono čemu se trenutačno teži jest što veći broj testiranja na prisutnost virusa, veći broj mjesta u bolnicama, opremljenost bolnica…, sve to što imaju Švicarska, Amerika, Njemačka, Engleska ili Francuska, puno više nego mi, ali im je stanje gore nego u Africi.

Možda je problem banalan: naprosto korelacija s gustoćom avionskih letova, brojem starih ljudi i slično, ali onda smo trebali odraditi te prometno-demografske korelacije da bude manje konfuzije. I tada bi opet napredne zemlje trebale lakše izlaziti na kraj s virusom nego siromašne i nerazvijene.

Kako to da se, za sada, nazadnost i siromaštvo nose bolje s problemom koronavirusa? Mene to kopka, jer znači da nešto u kulturi ne valja i da investirati i dalje u neuspjeh nema smisla. Možda ovo ukazuje na banalnost kako tehnologije ne razmišljaju, već da treba zdravorazumski razmišljati kako upotrijebiti tehnologije.

Sve mi se ovo čini kao da je brod naše civilizacije krenuo iz luke a ne zna se kamo je krenuo: tržište, ne kapetan (jer ga izgleda nema!), usput će odlučivati jesmo li na dobrom putu!…

…Tu nam je situacija s koronavirusom stavila prst u oko. Već tri desetljeća nisu ni veliki kapital (sve do Billa Gatesa), ni države ulagale u dijagnostiku i vakcinaciju, jer tu nema velikih financijskih dobiti kao s terapijom. Ne čudim se etici i motivaciji kapitala, ali čudim se europskim vladama koje su abdicirale pred bankama i kapitalom koji su im za sve dužni.

❓Kada ste već spomenuli Švicarsku ili Ameriku, tamo je najbolje zdravstvo isključivo bilo rezervirano za najbogatije. Koliko se taj pristup pokazao krivim sada kada bolest ne bira, a lijeka još nema?

Dr. Miroslav Radman: Pare i život? Izgleda da smo jedino pred smrću jednaki. Prisjetimo se jednog podatka otprije 30-ak godina: po njemu, siromašna Kuba, izolirana od svijeta, imala je bitno dulji životni prosjek svojih ljudi od bogate Amerike.

Dodat ću u ovom argumentiranju još jedan podatak: u zadnjih pola stoljeća, izračunao sam da je u svijetu otprilike par tisuća milijardi dolara bilo (plemenito) investirano u biomedicinska istraživanja u svrhu sprječavanja i liječenja bolesti vezanih uz starenje (razne forme raka, kardiovaskularne i ostale degenerativne bolesti, poput neurodegenerativnih i dijabetesa). Na tome su radili milijuni liječnika, znanstvenika i tehničara…

…Demokracija i korporatizam. To me nervira. Ako sam već nevoljko pristao nastupiti javno, onda je minimum moje osobne etike da budem iskren, pa makar se prevario, da bih sačuvao svoje dostojanstvo.

Došla su vremena kada se pristojnost i strpljivost kose s etikom, jer već gori pod nogama, kao sada s koronavirusom, pa štogod bila istina u vezi s njim. Istu dilemu ima liječnik pri neugodnoj dijagnozi, npr. gangrene, kod bolesnika. Da bude pristojan i čovjeku kaže “ma, nije to ništa, gledajte svjetliju stranu života” ili da mu kaže istinu?! Mi već ulazimo u samocenzuru, evo ja, koji sebe smatra slobodnim čovjekom.

Bojim se da sve ovo miriše na rađanje tzv. eusocijalnog društva, kao što su društva mrava i pčela, koja su izvrsno opisali George Orwell i Aldous Huxley. Trampiti slobodu za sigurnost.

❓Vaša je deviza da će u bitki protiv koronavirusa glavno oružje biti zdravi razum, a ne tehnologija. Na koji njegov dio ste mislili i kod koga?

Dr. Miroslav Radman: Zdrav razum kaže da kod COVID-a nema ni jedne kliničke novosti. Opisat ću površno kako to izgleda, iako nisam liječnik, nego samo biolog. Radi se, naime, o tome da virus ili bakterija napadne naš imuni sustav i nastaje pravo bojno polje. Naš imuni sustav ubija ili bakteriju ili vlastite stanice koje proizvode virus.

U slučaju virusne infekcije treba ubiti vlastite stanice koje su nakon početne infekcije postale tvornice virusa. U toj borbi nastaje upala, to bojno polje u srazu imuniteta i virusa, u kojem nastaje krš i lom, kao na svakome ratištu. Na tom biološkom ratištu ostaju veliki ožiljci koji se zovu “fibroza”.

U slučaju COVID-a ožiljci, zbog nagomilavanja oštećenih proteina i lešina od mrtvih stanica – nekroze, su u plućima, što dovodi do gubitka funkcije pluća: izmjena kisika i ugljikova dioksida jako oslabi i nastaje gušenje.

Postavlja se pitanje hoćemo li se boriti protiv virusa ili protiv njegovih posljedica od kojih se zapravo umire. Slično je bilo i s bakterijskom tuberkulozom i čitavim nizom virusa. Da se nije testiralo i dalo ime, pa ovo ne bismo za sada ni primijetili…

…Dakle, naš je problem starenje, a COVID-19 je njegov za sada mali detalj. Ima nas starih danas puno više nego prije 100 godina. Tada je imati 70 ili 80 godina bio luksuz, što znači da kao djeca nisu umrli od raznih infektivnih bolesti, pogotovo od tuberkuloze, nego su doživjeli starost da mogu “fino” izdahnuti s nekim rakom ili moždanim udarom.

Posrijedi je zapravo slabljenje organizma, degeneracija životnih funkcija, zbog čega se pojavljuju bolesti, i infektivne i neinfektivne.

❓Ali koronavirus, prema svim dostupnim podacima, nije isključivo rezerviran za staru populaciju, nego napada i mlađe, ljude u naponu snage, pa čak i djecu?

Dr. Miroslav Radman: Koronavirus daje pravi primjer infektivne bolesti vezane uz starenje: mladi se lakše zaraze od starih, ali nemaju težih posljedica, dok se stari teže zaraze, ali su posljedice često fatalne.

Kompletan intevju s dr. Miroslavom Radmanom možete pročitati na stranicima Slobodne Dalmacije

Tehnologija, Zabava

Twitter uklonio više od 8000 lažnih profila koji su promovirali Vučića i srpsku vladajuću stranku

Društvena mreža Twitter uklonila je tisuće lažnih korisničkih profila zbog iznošenja neprovjerenih informacija s ciljem zavaravanja javnosti i promoviranja srbijanskog provladinog sadržaja.

Twitter je uklonio račune jer su kršili politiku platforme te su ciljano stvarani kako bi potkopali javnu raspravu. Među njima su i tisuće lažnih profila korisnika koji su promovirali Srpsku naprednu stranku i njezinog čelnika Aleksandra Vučića, objavljeno je.

Uklonjeno je čak 8558 takvih lažnih profila s ciljem širenja lažne, pozitivne propagande za srbijanskog lidera.

“Radili su na promoviranju srbijanske vladajuće stranke i njenog lidera“, navode na službenom profilu Twitter Safety.

Na računima je objavljeno više od 43 milijuna objava koji pojačavaju lažne pozitivne vijesti o Vučićevoj vladi i napadaju njegove političke protivnike, prenosi The Guardian.

“Uklanjanje računa je dio kontinuiranog rada tvrtke na otkrivanju i istraživanju informatičkih operacija koje podržavaju države”, napisao je na svom profilu Yoel Roth, čelni čovjek zadužen za integritet Twittera.

Gospodarstvo, Svijet

Covid-19 je izgovor da se „očisti“ najveća prijevara na Wall Streetu u povijesti

Mitchell B. Feierstein je britansko-američki investitor, bankar i pisac. Radio je kao kolumnist za Daily Mail, trenutno radi kao kolumnist za časopis The Independent, a redovito pojavljuje i kao financijski komentator na kanalu RT u emisiji „Keiser Report“. Godine 2012. objavio je svoju prvu knjigu „Planet Ponzi“ u kojoj kao bivši insajder s Wall Streeta daje svoje viđenje globalne kreditne krize. Ova knjiga, točnije osobna ispovijest sudionika događaja, sugerira da vlade, koje su se zadužile za financiranje privatnih tvrtki, takozvanih „zombi korporacija“, sada izdaju zapravo bezvrijedne državne obveznice za financiranje svojih dugova.

Slijedi analiza Mitchela Feiersteina o tome kako smo ušli u ovaj kasino, što se događa sljedeće i kako se zaštititi, koju je objavio RT.

M.Feierstein: Covid-19 je samo posljednja karika u lancu prijevara na Wall Streetu

Turbulencije na tržištu, otkad je počela priča s Covidom-19, uzrokovala je „flash back“ u mojoj glavi, od jedne krize do druge u posljednjih 40 godina. Sve se one uklapaju u okvir prijevara i kriminalnih politika na Wall Streetu, a virus je posljednja kap koja je prelila čašu.

Prošli tjedan sam razgovarao s mladim trgovcem dionica koji trenutno radi na Wall Streetu. Sjećam se da sam rekao: “U mojoj karijeri na Wall Streetu, posljednji put se sjećam slične nestabilnosti na tržištima prije 40 godina. Sad mi je opet bljesnula pred očima. Osjećam se poput jelena koji se suočio s upaljenim farovima.“

Uslijedilo je trideset sekundi tišine, a onda sam dodao: “Zapravo, nestabilnost koju smo vidjeli od sredine veljače je bez presedana. U povijesti se ništa slično nije dogodilo. Nakon 12 godina što smo se penjali stubama, sada smo s visine gurnuti u otvor lifta, s još više zamaha “.

Kasnije te večeri, razmišljajući o svom razgovoru, sjetio sam se nevjerojatnih incidenata na Wall Streetu koje sam vidio tijekom svoje karijere. 1982. Se dogodila prijevara tvrtke Drysdale Government Securities INC. To je toliko izludilo jednog našeg trgovaca da je divlje mahao rukama, skakao gore dolje i bacio telefon na pod, kidajući ga na komade. Cijelo to vrijeme je vikao: “Drysdale je sjeban. Srušit će cijeli svjetski bankarski sustav, uključujući Chase Manhattan Bank. Repo je gotov.”

Repo je skraćenica za „Repurchase Agreement, odnosno ugovor o reotkupu. Tržište Repa nalik je zalagaonici za prodavače državnih obveznica. Donesete svoje vrijednosne papire, a neki drugi igrači će vam dati kratkoročne kredite. Vrlo jednostavno.

Ubrzo nakon njegove tirade su ekrani Teleratea pokazali da “Drysdale ne plaća isplate kamata”. Drysdale je padao, a Chase Manhattan Bank, Hanover Trust i US Trust Co su bili u strahu.

Ali srećom po njih, za spas su tu bile Federalne rezerve. FED nije dio savezne vlade i zapravo nije banka. To je vlasništvo velikih banaka i djeluje u zaštiti njihovih interesa i čini se da dopuštaju prijevare i sve to prikrivaju.

FED je tada pozvao 30 brokera i organizirano je opasno spašavanje. Chase Manhattan Bank je čak zaradio oko 300 milijuna dolara, što je bilo uzeto od poreza, iako je njegov klijent Drysdale počinio očiglednu prijevaru. Dva bankara su završila u zatvoru, a to je ubilo količine novca za ugovore o reotkupu za sljedećih nekoliko godina.

“Uništeno Repo tržište” sugerira na nešto vrlo ozbiljno u vezi s financijskim tržištima i nekoliko godina kasnije smo imali još jednu krizu. Tko bi mogao zaboraviti 19. listopada 1987., „Crni ponedjeljak“, kada se burza srušila za 508 bodova ili 22,6 posto, što je bio najveći jednodnevni pad postotka u povijesti burze? Nakon što se trgovanje zatvorilo, svi smo pili piće na 107. katu naše zgrade u Svjetskom trgovačkom centru. Izgledalo je kao sprovod. Sa svojim osam godina iskustva mirno sam rekao: „Nemojte biti tako loše. Ovo je vjerojatno prilika za kupnju.”

Da se pogledima može ubiti, mislim da bi odavno bio mrtav. Drago mi je samo što su prozori bili zatvoreni, jer bi me možda gurnuli. Kasnije sam saznao da su mnogi od njih izgubili milijune dolara u samo jednom danu.

Sada mi se sjećanje vratilo u krizu štednje i zajmova. Sjećam se naslova o upravnim odborima Dow Jonesa: „Brojni bankari uhićeni zbog svog sudjelovanja u krizi sa S&L.“

Mnogi od tih bankara su bili zatvoreni zbog raznih prijevara i drugih ilegalnih aktivnosti. Kriza S&L je dovela do toga da je od 1986. do 1995. godine 1043 od 3234 asocijacija za štednju i zajam u Sjedinjenim Državama bankrotiralo. Bili su počinjeni stvarni zločini i bankari su pozatvarani. Rezolucija „Trust Company“ je stvorena da uredno izvrši likvidaciju 1034 S&L asocijacija. Ovaj se slom dugo razvijao i nazvan je najopasnijim kolapsom bankarskog sustava nakon Velike depresije.

A onda je uslijedila globalna financijska kriza 2008. Još se sjećam kako sam gledao video snimke bivšeg predsjednika Federalnih rezervi Alana Greenspana s tadašnjim predsjednikom FED-a Bernankeom. Greenspan je, komentirajući propast Lehman Brothersa, prigovorio da “ako imate odgovarajući kapital, a nemate nepodmirene dugove prema višim, niste u opasnosti.”

Greenspan, zvani “Gospodar”, nastavio je govoriti dok se Bernanke suzdržavao i izgledalo je da mu je neugodno.

„Mislim da je bilo velikih prijevara u većini onoga što se događalo na tim tržištima. Moramo postići puno veće razine primjene postojećih zakona o prijevarama. Radile su se stvari koje su u nekim slučajevima sigurno bile nezakonite i očito kriminalne. Mislim na prijevare. Očigledne prijevare koje stvaraju značajnu nestabilnost na konkurentnim tržištima. Ako ne možete vjerovati vašim kolegama, to neće funkcionirati. I zapravo smo vidjeli da ne funkcionira“, govorio je Greenspan.

Bernanke je izgledao šokiran s lakoćom kojom je Greenspan priznao ogromnu prijevaru na Wall Streetu. Ilegalne i kriminalne aktivnosti odigrale su važnu ulogu u Velikoj krizi 2008. zbog koje nijedan bankar nije zatvoren i nijedna banka nije zatvorena. Platili su oporezive novčane kazne, ali su one bile neznatne u usporedbi s ostvarenom dobiti.

Isti igrači koji su spašeni vratili su se onome što znaju raditi najbolje. „Preveliki da bi propali“ su sada još veći, ali s jednom suštinskom razlikom: koncentracija toksičnog rizika je u manje ruku i stvorena je močvara u kojoj se igra zajedno s Washingtonom.

Kako je korporativni dug dosezao rekordne vrhunce, financijski izvještaji su bili prikriveni s računovodstvenim prijevarama, ali i sa sve nižim kontrastima. Uskoro ćemo vidjeti da je car gol, a to nikako neće biti ugodan trenutak.

Prošle jeseni sam upozorio investitore da njemačka ekonomija pada s litice i da je u recesiji ili će se uskoro tamo naći. Upozorio sam da je talijanski dug veliki problem i da ostale države članice i ostatak svijeta nisu daleko iza Njemačke.

Sada u ožujku možete očekivati i morat ćete se pripremiti za pravu ekonomsku depresiju.Banke, političari i vlade će krivicu prebaciti na Covid-19 i tako će „očistiti“ preko 30 godina fiskalnog deficita, labave monetarne politike, prijevara i nedostatka odgovarajuće regulatorne provedbe, za sebe i bilo čega ili bilo koga drugog.

Na kraju će se oštro povećati porezi, čime će se platiti ove opake prijevare, kao i nesmotrene politike potrošnje i niske kamate u posljednja tri desetljeća.

Covid-19 je jednostavan način za „okriviti okolnosti“, i to u vrijeme dok se nameću “izvanredne zakonske mjere“ koje omogućuju vladi da provodi drakonsku društvenu kontrole u stilu „1984“. Te mjere će dokinuti osobne slobode i demokratska načela sve dok se ne isprazne porezni obveznici. Opet. Ako vjerujete da su recesija i spašavanje iz 2008. bili nešto grozno, pričekajte da vidite kako će se odvijati najveća ekonomska depresija u povijesti.

Taj se mjehur tek počeo raspadati i past će mnoge glave prije nego što cijene stignu do dna. Druga strana medalje će biti puno gora od dizanja. Sve dok se financijske poluge, procjene i korporativni dug ne vrate na razumne razine, bit će tako. Ali s druge strane, kada se dogodi nešto takvo, to su neponovljive mogućnosti da se stvari razjasne.

Dvije najvažnije lekcije koje sam naučio svojih 40 godina na međunarodnim financijskim tržištima, lekcije koje se također mogu primijeniti na politiku i život općenito, jesu da nikada ne donosim odluke na temelju emocija ili ideologija i da nikada, ali nikada ne vjerujem vijestima. Današnji su mediji puno lošiji nego ’80-ih i 90-ih.

Više ne nude vijesti. Ono što nude su priče koje u 80 posto predstavljaju ideologije i mišljenja, 10 posto laži i spinova i tek 10 posto činjenica.

Morate se odvojiti od emocija i ideologije. Donošenje odluka mora se temeljiti na statističkoj vjerojatnosti i korištenjem sirovih ekonomskih podataka, racionalnosti, logici i činjenicama. Čvrsto stegnite sigurnosne pojaseve, jer dolazi jaka turbulencija i utrka će biti puna incidenata, za kraj poručuje Mitchell B. Feierstein.

Ranije smo u više navrata objašnjavali kako kriza na Wall Streetu nema nikakve veze s Covidom-19 i da je 27. veljače zapravo počela „korekcija“. Feierstein pojašnjava da to nije slučaj samo s ovim balonom, već da Wall Street i FED tako funkcioniraju od osnutka i sve su prethodne krize sanirali porezni obveznici. Međutim, od 2008. FED i Bijela kuća igraju u tandemu, a mogućnosti zaduživanja su sve manje. Što će na kraju tek biti, to treba vidjeti. Prema bivšem investitoru i bankaru će se još jednom pokušati spasiti oni koji su „preveliki da bi propali“, a Covid-19 će im biti pokriće za „ono što znaju raditi najbolje“, varati građane i druge države kako bi sanirali deficit težak tisuće milijardi dolara.

Preuzeto s: www.logicno.com

Društvo, Izdvojeno, Najnovije, Politika, Svijet

HEROJI!? ILI PODANICI ANDREJA PLENKOVIĆA, LOKALNOG “PODIZVOĐAČA” VELIKIH SVJETSKIH “ARHITEKATA”

U vremenu opće stihije u kojem se članovi Kriznog stožera proglašavaju nacionalnim herojima objasnit ćemo zašto to oni nisu, ali i što se krije u najvećoj prijevari 21. stoljeća, operaciji COVID-19.

Prije svega “HEROJI” su vrlo zahtjevan opis onih koji žrtvuju sebe i svoje živote u cilju obrane od agresora ili drugog vanjskog neprijatelja, a koji napada na njihovo društvo i zajednicu. Heroje najčešće povezujemo sa onima koji stave svoje živote na raspolaganje domovini u ratnim stanjima. Heroji svakako jesu i oni koji dovedu u opasnost svoj život kako bi zaštitili ili spasili bilo kojeg građanina, kojemu je ugrožen život ili druga njegova prava. Stoga, članovi Kriznog stožera nisu heroji. Oni samo rade svoj posao i obavljaju svoje zadaće, zašto su itekako dobro plaćeni. To što su ovo momenti u kojim oni rade više, za razliku od većine vremena u kojima su radili pod prosječnim ili ispod prosječnim uvjetima. Obim posla ne smije i ne može biti povod da ih se naziva herojima. Isto tako činjenica da su “okupirali” javni prostor ne čini ih herojima. Zato pozivamo naše čitatelje da se suzdrže olakog korištenja osobine “HEROJ” jer se ona nipošto nesmije marginalizirati ili prostituirati, kako zbog onih stvarnih heroja iz Domovinskog rata, tako i zbog pijeteta i štovanja prema onim herojima koji više nisu među nama.

Ako želimo pohvaliti one koji u ovim momentima rade više i daju više onda su tu svi komunalni djelatnici, policajci, vatrogasci, svi djelatnici u zdravstvenom sektoru i oni koji svima njima pomažu, a ne podanici Andreja Plenkovića koji kroz krizni stožer provode operaciju COVID-19, a da možda ni ne znaju što zapravo čine. Oni možda i ne, ali on da. Andrej Plenković dobro zna šta se krije iza operacije COVID-19 i zna da je ono što on izvodi, kroz “izvođenje radova”, u našoj Hrvatskoj samo mala misija podanika globalnih moćnika i njihove globalne arhitekture.

Kreatori svijeta i života u njemu odlučili su kroz seriju projektiranih katastrofa prouzročiti ekonomski nestabilna razdoblja, poput onih koja nastaju kroz svjetske ratove. Da, i ovdje se radi o ratu, ekonomskom ratu koji je očito na početku.

Ovo možemo zaključiti zbog činjenice da je u javnost procurio dokument njemačke vlade i to službeni dokument Deutscher Bundestaga, i to izvještaj 17/12051. Isti dokument posljedica je standardnih njemačkih analiza 5+5, tzv. PESTEL ANALYTIC, što čine desetogodišnja predviđanja kroz koja se predviđaju ekonomska, demografska, nuklearna, industrijska, zdravstvena i druga stanja u svijetskom poretku kroz navedeni period. Navedeni dokument 17/12051 kojeg prilažemo nastao je 03.01.2013. Kroz tu analizu između ostalog točno je predviđeno kada će nastati pandemija Corona virusa, gdje će se prvo pojaviti i kako treba reagirati, odnosno što treba činiti država u takvim trenucima. Ta činjenica i šokira i fascinira u istom momentu. Sve ovo što se događa u svijetu i Europi dosljedan je i kiruški precizan način izvođenja i realizacije tog opakog projekta, kojeg mi nazivamo “Operacija COVID-19”. Toliko je sve precizno opisano da bi sigurno mogli reći kako se u ovim trenucima snima film po scenariju starom 8 godina. Dokument daje analizu onoga što će se dogoditi. Kako je moguće da je prije 8 godina netko točno predvidio šta će se i kada će se u svijetu događati. Prvi dio dokumenta 17/12051 govori o poplavama i što država treba činiti u tom slučaju. Drugi dio tog fascinantnog dokumenta govori upravo o analizi rizika i zaštiti stanovištva u slučaju pandemije uzrokovane virusom kao što je “Modi-SARS”. Radi se o shematskom planu kako treba reagirati kada se to dogodi. Uz to predviđene su i žrtve, odnosno štete koju će takva epidemija uzrokovati. Angela Merkel je nadavno izjavila da će najvjerovatnije 70% ljudi biti zaraženo virusom COVID-19, a koji podatak se nalazi upravo u tom dokumentu. Kroz grafiku posljedica epidemije možemo vidjeti utjecaj na ekonomiju, ljudska bića, životnu sredinu, smrtne slučajeve i ostale efekte. Prema ovom dokumentu u svijetu bi, kao izravna posljedica ove pandemije, trebalo umrjeti oko 7,5 milijuna ljudi, te milijuni onih koji će imati posljedice te bolesti i milijuni onih kojima će trebati pomoć. Na vrlo nejasan način spominju se i nestali. Čak jedna trećina od 7,5 milijuna stradalih trebala bi biti nestala. Ne objašnjava se kako su nestali, međutim u Kini doista ima veliki broj proglašenih nestalima, a radi se uglavnom o kritičarima. U svakom slučaju najveće štete trpe ljudska bića. Nakon njih je, po izvještaju Bundestaga, najviše stradala ekonomija i to posebice mali i srednji poduzetnici i obrtnici. Države poput naše, koje uglavnom žive od turizma i djelatnosti vezanih na turizam, biti će ekonomski i socijalno bačene na koljena.

Ono što posebno zabrinjava je predviđen utjecaj na javni red. Predviđa se mogućnost neposluha, nereda… Političke i psihološke posljedice će biti tolike da svijet nakon ovog jednostavno neće biti isti.

Vezano za Corona virus, dokument 17/12051 do detalja opisuje sva njegova obilježja, kao što je vrijeme inkubacije, vrijeme razvijanja simptoma, kakvi su i kakve probleme izazivaju te posljedice u smislu smrtnih žrtvi. Ono što najviše šokira u tom dokumentu jest trajanje ove operacije COVID-19. Prema tom dokumentu trebalo bi se manifestirati kroz tri faze, od kojih je ova prva najsnažnija, te trajati 3 godine. Ukoliko uzmemo u obzir naše medije koji prvo govore o 3 tjedna, zatim 3 mjeseca, a nedavno i izjavu Donalda Trumpa kako bi moglo trajati i oko 6 mjeseci, tada se polako približavamo i ovoj zastrašujućoj brojki od 3 godine.

U ovom dokumentu 17/12051 gotovo do detalja razrađene su i mjere kojima će se služiti vlade kako bi navodno suzbile virus. Kako ih ne bi pobrojavali reći ćemo da su to upravo one mjere koje provodi naša Vlada. U dokumentu se i spominje što će se u stvari time postići. Doći će do situacije da vlasti žestoko prodiru u intimu i privatnost svakog čovjeka. Ući će u naše telefone i moći će nadzirati iste. Zatvoriti će nas u naše domove, pa i tamo će nas nadzirati. Ono što je mene posebno nasmijalo u dokumentu Bundestaga jest pojava instituta SAMOIZOLACIJE, za što držim da je najbrutalniji oblik ugroze ljudskih prava i sloboda kojeg neke vlade, uključujući i našu, provode. Dakle, i u privatnosti svog doma strahujete od ruke zakona, od vlasti koja vas terorizira sve strožijim mjerama i naredbama.

Tim dokumentom Njemci predviđaju čak i restrikcije u prehrambenoj industriji, nalik na one u drugom svjetskom ratu, kada su važnije namirnice bile na popisu samo za vojsku i javne službe.

Zaključak ove analize je da će pandemija jednom proći, no da će posljedice trajno ostati u kvaliteti socijalnih prava. Neke nepopularne i rigorozne mjere koje se ovim procesom razviju, nastaviti će se provoditi i nakon pandemije. Naše vlade će nas ograničavati i nadzirati, a sve u režiji velikih svjetskih “projektanata”. Sva ta kršenja naših građanskih prava objašnjavati će se iluzornom frazom nužne potrebe zbog sprječavanja anarhije.

Bilo kako bilo sadržaj dokumenta kojeg prilažemo i referiramo je apsolutni naputak za mjere i naredbe koje donose stožeri diljem svjeta, a kojeg slijepo provode i naši podanici Andreja Plenkovića – podanika svjetske industrije moći, popularno nazvane G20. Zanimljiv je i intrigantan podatak da je u jeku epidemije Andrej Plenković proveo unutarstranačke izbore HDZ-a, a već slijedeći dan krenuo u oštru ofenzivu ograničavanja socijalnih kontakata. Da je Andrej Plenković onaj tko zna više i tko obmanjuje građane Hrvatske neupitno potvrđuje činjenica da je prije dva tjedna organizirao sastanak sa vlasnicima vodećih hrvatskih medija, radnog naziva “OSTANI DOMA”, gdje su im zadane direktive o obliku i načinu javnog informiranja. Zanimljivo.

Na poslijetku možemo zaključiti da podanici Andreja Plenkovića nipošto nisu HEROJI! Oni su slijepi periferni realizatori podlog globalnog plana operacije COVID-19. Možemo jedino u odnosu na njih primijeniti ono biblijsko načelo, “Bože oprosti im, ne znaju što čine”. To je ujedno i najveći benefit zajednice koji mogu dobiti, iako su se neki od njih toliko uživili u ulogu diktatora do te mjere da su brutalno izobličili svoju javnu sliku. Posebice se to odnosi na ministra Davora Božinović, koji u, nazovimo ih, “mirnodobskim uvjetima” prije ove pandemije, nije niti približno ostavljao dojam takove odlučnosti i sigurnosti u svojim izjavama, odlukama i postupcima.

Zato, pustimo HEROJE na miru, oni pripadaju prošlosti. Molimo se za one koji samo rade svoj posao, a budimo podrška onima koji trpe i žrtvuju sebe zbog njih, ali i zbog nas.

Autor: Boško Županovič, mag. iur.

Politika

Što stoji iza tajnog sastanka Plenkovića i glavnih urednika medija?

Predstavnici vlade na čelu s premijerom Andrejem Plenković održali su 17. ožujka tajni sastanak s glavnim urednicima tiskanih medija te nacionalnih televizija i radija, na kojem su razgovarali o tome kako bi mediji trebali pratiti epidemiju koronavirusa.

Organizator sastanka bio je osobno premijer Plenković.

Plenković urednicima objašnjavao kako da pišu, a ministrica kulture obećala pomoć države

Osim što je premijer Plenković zajedno sa svojim ministrima glavnim urednicima medija davao naputke kako izvještavati u vrijeme krize te naglašavao da cilj medija mora biti izbjegavanje panike i to tako da se promovira rad vlade koja je, kako su naglasili više puta na tom sastanku, “sve potrebne mjere donijela na vrijeme” i da imaju “dovoljno kapaciteta za savladavanje krize”.

Teza o tome da je Hrvatska sve potrebne mjere donijela na vrijeme se pojavila na naslovnici Večernjeg lista samo nekoliko dana nakon sastanka glavnih urednika medija s Plenkovićem.

Kako doznajemo, ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek je u jednom trenutku na sastanku okupljenim glavnim urednicima medija obećala pomoć države ako im počne padati prihod od oglašivača.

Iz vlade već dva tjedna odbijaju dati zapisnik sa sastanka, ne žele čak ni reći tko je sve bio tamo

Ni dva tjedna nakon što je sastanak održan iz vlade ne žele dati zapisnik s tog sastanka, a ne žele reći ni tko je sve bio na tom sastanku. Zatražili smo informaciju putem novinarskog upita, a nakon ogluhe zatražili smo informaciju i putem prava na pristup informacijama. No Plenkovićeva vlada ne želi da to izađe u javnost. Informaciju o sastanku nisu dobili ni kolege iz Telegrama, baš kao ni Hrvatsko novinarsko društvo ni Sindikat novinara Hrvatske.

Iz vlade su nas prvotno pokušali umiriti tvrdeći kako na sastanak nisu htjeli zvati portale uz opravdanje da su htjeli izbjeći masovnost događanja, a zbog preporuka epidemiologa i ministra Vilija Beroša. No to ne može biti istina jer je na sastanku bilo nazočno dvadesetak ljudi, a već tada je bila preporuka o izbjegavanju okupljanja više od pet ljudi. Sastanak je tako ostao obavijen velom tajne, vjerojatno i zbog činjenice da su se nedugo nakon sastanka neki državni monopolisti počeli oglašavati u medijima i to u rubrikama koje promoviraju akciju “Ostani doma”.

No, krenimo redom.

Sastanak organizirao Plenković osobno

Kao što smo napisali u uvodu, 17. ožujka održan je tajni sastanak vlade i glavnih urednika medija, a organizirao ga je osobno predsjednik vlade Andrej Plenković.

“Predsjednik Vlade Andrej Plenković organizirao je u utorak, 17. ožujka, sastanak s glavnim urednicima televizijskih kuća, tiskanih medija i radijskih nakladnika u Hrvatskoj na temu aktivnosti koje se poduzimaju oko suzbijanja epidemije koronavirusa, kao i glede zajedničke odgovornosti u borbi protiv lažnih vijesti te pravodobnog i točnog informiranja javnosti o svim okolnostima epidemije”, potvrdili su nam iz vlade, ne želeći dati više informacija o sastanku.

Na sastanku se većinom govorilo vrlo uopćeno, osim u dijelu kada se preciziralo praćenje konferencija za novinare. Iako je na sastanku bilo govora o zaštiti i radu novinara na terenu koji će pratiti konferencije za medije, na njemu nije bilo predstavnika HND-a ni Sindikata novinara, niti su im proslijeđeni detalji sastanka, što ponešto govori o pravom cilju sastanka.

Marić glavnim urednicima medija objašnjavao da ne smije biti panike

Na sastanku je govor održao i ministar financija Zdravko Marić koji je urednicima naglašavao da ne smije biti panike među građanima kako ne bi navalili na banke. Osim itekako spornih Plenkovićevih naputaka kako uređivati medije u doba krize, vjerojatno najsporniji dio odnosi se na govor ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek.

Naime, ministrica kulture je na sastanku spominjala krizu iz 2008. godine, pad prihoda medija zbog manjeg broja oglasa, a u tom kontekstu i moguću pomoć države medijima koji bi se našli u sličnoj situaciji uslijed epidemije koronavirusa. Nakon tog sastanaka, održan je još jedan sastanak vlade, ovaj put s odabranim PR-ovcima kako bi se provele ideje o sposobnosti rada vlade u vrijeme krize. Ni o tome sastanku nema službenog spomena.

Čim smo saznali za sastanak Plenkovića i glavnih urednika medija, od vlade smo zatražili informaciju po kojem kriteriju su odabrani mediji čiji glavni urednici su pozvani na sastanak. Neslužbeno nam je odgovoreno da za ostale nije bilo mjesta jer se htjela izbjeći masovnost događaja zbog epidemije koronavirusa. Kada smo saznali da je sastanku bilo dvadesetak sudionika, postalo je jasno da to ne može biti istina.

Zapisnik i sudionici sastanka postali tajna

Od vlade i Ministarstva kulture odmah smo, putem novinarskog upita, zatražili punu informaciju o sastanku. Zanimao nas je kriterij po kojem su predstavnici medija bili pozvani na taj sastanak kao i komentar na činjenicu da je ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek na tom sastanku rekla da će u slučaju da medijima padne prihod od oglasa, država pomoći kako se ne bi ponovila situacija iz krize 2008. te da je najavila da će razgovarati s vlasnicima medija. Zanimalo nas je na koji način država misli pomoći dijelu medija, zašto to nije javno prezentirano u mjerama za spas gospodarstva i kojim se medijima misli pomoći.

Ministarstvo kulture danima nije htjelo odgovarati na upit ni dati bilo kakvu informaciju. Obratili smo se kolegama s Telegrama, HND-u i Sindikatu novinara te ih pitali imaju li oni informacije sa sastanka, a nakon što su i oni ministrici kulture postavili gotovo ista pitanja, dobili smo odgovor u obliku priopćenja.

U odgovoru se ni u jednom dijelu ne spominje sastanak, već se daju opravdanja zašto u kriznim mjerama vlade nisu obuhvaćeni novinari. Tek u jednom dijelu spominje se dio iz našeg upita.

Spominjao se pad oglašavanja u medijima

“Ministarstvo kulture upozorava da je medijska industrija posebno izložena u krizi jer gotovo u cijelosti ovisi o prihodima od oglašavanja. U tom smislu pratit će se situacija i tražiti moguće dodatne načine potpore ovom sektoru vodeći računa o tome da je veliki broj novinara samozaposlen ili u nekom obliku privremenog ili povremenog angažmana”, stoji u jednom dijelu odgovora Ministarstva kulture. U istom priopćenju naglašava se da će “Vlada Republike Hrvatske pratiti stanje u području medija te razmotriti uvođenje i dodatnih mjera kojima bi se zaštitili mediji, ne samo komercijalni već i neprofitni”.

Kada je riječ o padu prihoda od oglašivača, država zapravo jedino može nadoknaditi taj gubitak oglašavanjem javnih i državnih tvrtki u medijima pa postaje jasnije zašto vlada ne daje više detalja s tajnog sastanka.

Ministarstva su zadnjih godina organizirala konferencije zajedno s medijima

Podsjetimo, neke medije posljednjih godina sponzorirali su razna ministarstava organizacijom tematskih konferencija, no jasno da to sada ne pomaže u vrijeme pandemije.

Podsjetimo kako je Ministarstva regionalnog razvoja prije dvije godine angažiralo Večernji list za poslove PR-a, odnosno osmišljavanja kampanje vrijedne 3,7 milijuna kuna. Večernji list bio je zadužen za vizualni identitet kampanje i organiziranje stručnih tribina i radionica, odlazak na sajmove, promotivne aktivnosti u različitim gradovima Hrvatske, osiguravanje medijske pokrivenosti i medijsko praćenje aktivnosti.

Isto tako, u jesen prošle godine održana je konferencija Domovinska sigurnost i upravljanje u krizama u organizaciji Jutarnjeg lista i Ministarstva obrane. Ove godine održana je i konferencija Energetika 2020. Green New Deal za Hrvatsku u organizaciji Jutarnjeg lista, a na kojoj su bili premijer Andrej Plenković, ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić, ministar državne imovine Mario Banožić, ministar regionalnog razvoja i fondova Europske unije Marko Pavić te ministar uprave Ivan Malenica.

Pitali smo u vladi, putem novinarskog upita, a onda i putem Prava na pristup informacija, da nam dostave zapisnik sa sastanka u vladi te popis sudionika. Ovo smo dobili umjesto odgovora

Upravo zbog ove sumnje i zbog negativnih iskustava HDZ-ove vlade Ive Sanadera u aferi Fimi media, nastavili smo inzistirati na odgovorima. Tražili smo od vlade, temeljem prava na pristup informacijama, da nam daju zapisnik s tog sastanka te navedu tko je sve bio nazočan na sastanku te po kojem principu su bili pozvani.

Odbili su.

Nakon sastanka krenuli oglasi državnih i javnih monopolista u medijima

“Krizne mjere za medijski sektor nisu bile tema sastanka”, glasio je odgovor iz vlade u kojem su priznali da je organizator sastanka s novinarima bio osobno Plenković. Žalili smo se kako su nam i dalje uskraćene bitne informacije, no vlada je čvrsto odlučna da zapisnik sa sastanka s urednicima ne podijeli s novinarima i javnošću, odnosno da se prema njemu odnosi kao prema tajni.

Isto tako, krenula je snažna kampanja u tiskanim medijima i na nacionalnim televizijama u kojem se ministra zdravstva Vilija Beroša proglašavalo herojem i “Mojim prijateljem Vilijem”, odluke Stožera objavljivane su bez ijednog kritičkog tona, a osnovna ideja je bila da se krivnja prebaci na građane. Poruka je bila jednostavna: vlada je napravila sve, no građani su ti koji su neposlušni pa se moraju donositi nepopularne mjere.

Nakon sastanka Plenkovića s glavnim urednicima medije su preplavili napisi o “mom prijatelju Viliju”

Ne može se sa sigurnošću tvrditi je li dogovor o pomoći države medijima već zaživio, no činjenica je da su nekoliko dana nakon sastanka na portalima nekih tiskanih medija osvanule reklame državnih i javnih monopolista (poput Fine i Zagrebačkog Holdinga koji nemaju konkurenciju pa im shodno tomu i ne trebaju oglasi, osobito u krizno vrijeme) i to u rubrikama koje promoviraju ostanak kod kuće u vrijeme pandemije koronavirusa.

Fina: Oglasima smo htjeli promovirati e-potpis

Tako Fina, koja svoj monopolistički položaj temelji na propisima koji joj omogućuju jedinstven privilegirani status kakav u Hrvatskoj nema nijedna druga organizacija ili tvrtka, ima jedinstveno objašnjenje zašto je sponzor kampanje #ostanidoma u jednim dnevnim novinama. Kažu nam da je riječ o promoviranju njihova e-potpisa.

“Fina se u istu uključila kako bi potaknula građane da koriste digitalne usluge i kanale (poput Fininog digitalnog certifikata za ePotpis u oblaku), kako bi se izbjegli suvišni izlasci i dolasci u Finine poslovnice i druge institucije, sve zbog aktualne situacije uzrokovane pojavom koronavirusa (COVID-19)”, kažu nam iz Fine.

U Fini tvrde da za sada nisu zaprimili nikakve smjernice nadležnih tijela, ni za oglašavanje, a niti o pripremi za ekonomsku krizu.

“Aktivno radimo na reprioritizaciji troškova, budući da je izvjesno da će zbog trenutnih okolnosti uzrokovanih koronavirusom doći do pada prihoda. Prioriteti u poslovanju u narednom razdoblju svakako će biti očuvanje zdravlja Fininih radnika i građana Republike Hrvatske, osiguranje kontinuiteta poslovanja Fine i odvijanje nužnih poslovnih procesa bez prekida, pružanje podrške Vladi RH u provedbi anti-COVID-19 mjera i održanje likvidnosti Fine”, kažu nam iz Fine na kraju.

I Ina, firma u državnom suvlasništvu, sponzorira kampanju #ostanidoma u medijima

Naftna kompanija Ina, firma u državnom suvlasništvu, također je sponzor jedne takve kampanje koja promovira ponašanje ljudi za vrijeme epidemije korone. No kako nam kažu, svoje su oglašivačke aktivnosti ipak smanjili, a ovdje je riječ o kampanji koja je počela ranije.

“Planirane kampanje odgođene su do smirivanja situacije. Trenutno nam je aktivno samo nekoliko medijskih projekata koje smo ranije započeli ili ugovorili. Sadržaj smo prilagodili situaciji te smo usmjereni na naše radnike i kupce, odnosno nastojimo promovirati dobre prakse i priče naših zaposlenika s terena, uz naglasak na poštivanje i provođenje svih preventivnih mjera”, stoji u odgovoru koji smo dobili od Ine. Oni nam neslužbeno kažu da nije bilo naputka.

Na ovu temu poslali smo upit i Zagrebačkom holdingu, još jedno sponzoru akcije #ostanidoma u medijima, no nisu nam odgovorili. Odgovor će biti objavljen kada ga i ako ga dobijemo.

Urednica Telegrama: Nismo bili pozvani, teško da je to greška

No ako je sve bilo transparentno i nije bilo govora o pomoći medijima koji promoviraju sposobnost vlade u doba epidemije koronavirusom, pitanje je zašto iz vlade šute. Sastanak je bio služben, organizirao ga je premijer u prostorijama vlade i postojanje zapisnika ne bi trebao biti problem.

“O stvarnim namjerama organizatora ne mogu spekulirati, možda je doista riječ o bizarnoj koincidenciji pa su baš predstavnici Indexa i Telegrama greškom ispali s liste pozvanih na krizni sastanak. No činjenica jest da su upravo otkrića novinara naših medija zaslužna za dobar dio rekonstrukcije aktualne vlade”, kaže Jelena Valentić, glavna urednica portala Telegram koja nije bila pozvana na sastanak pa je i njima uskraćena informacija.

“I na tom kriznom sastanku o koronavirusu s medijima, uostalom, umjesto Vilija Beroša sjedio bi Milan Kujundžić da prije tek nešto više od dva mjeseca nismo objavili istraživački specijal o njegovim nekretninama koji je rezultirao smjenom. No bez obzira na pozivanje ili nepozivanje naših predstavnika na sastanak, Telegram osjeća odgovornost isključivo prema čitateljima, a rad ove i svake buduće vlade pratit ćemo objektivno i profesionalno”, ističe na kraju Jelena Valentić.

Ni Hrvatsko novinarsko društvo nije uspjelo dobiti punu informaciju o sastanku, dok predsjednik HND-a Hrvoje Zovko ističe kako ni strukovna organizacija nije pozvana na sastanak te je izrazio zabrinutost ovakvim selektivnim pristupom te tajnošću sastanka Plenkovića s glavnim urednicima medija.

Zovko: HND je zabrinut

“Nejasno je koji je bio kriterij po kojem se pozivalo na sastanak. Ako je premijer imao potrebu sastati se s predstavnicima medija, zašto se nije sastao sa svima, uključujući i HND, jedinu strukovnu organizaciju u Hrvatskoj? Svjesni smo da će kriza izazvana koronavirusom ostaviti dalekosežne posljedice na medije, a time i na novinare, i zbog toga smo zabrinuti. HND je imao i prijedloge mjera kojima bi se ona mogla ublažiti, barem kratkoročno, ali ih je vlada nažalost ignorirala. Svakako bi bilo dobro da su na sastanak bili pozvani i predstavnici nekih od najutjecajnijih portala koji su ovom prilikom bili izostavljeni. I želim još napomenuti kako je HND sa SNH-om uključen u sve akcije, edukacije i preporuke EFJ-a kako profesionalno pratiti krizu te kako etično i objektivno izvještavati”, rekao je Zovko za Index.

Sindikat novinara Hrvatske također je izostavljen, a čelnica Sindikata Maja Sever ističe kako se odluke vlade donose bez struke te da su predlagali određene mjere za zaštitu novinara na terenu.

Sever: Mjere i odluke bez struke

“Uloga novinarki i novinara iznimno je važna u ovakvima situacijama. Točne, provjerene informacije danas mogu spasiti život. I u ovoj krizi novinarke i novinari svakodnevno se na terenu također izlažu opasnosti kako bi građani saznali točne informacije. I kao sindikat smo predložili mjere kako bi se u nadolazećoj krizi zaštitili i novinari i mediji. Svaki dan pozivamo na solidarnost i odgovornost u krizi, mislim da je fer pokazati solidarnost prema nama kada se donose neke mjere i odluke. Za početak možda tako da se predstavnici svih medija i organizacija uključe u razgovore, što se očito nije dogodilo. Već iz dva medija sam obaviještena da je najavljeno rezanje plaća. Svi smo svjesni da ćemo morati podnijeti teret krize, ali hajdemo transparentno i solidarno pomagati i uključiti sve koji će biti pogođeni”, kaže na kraju šefica SNH-a Maja Sever.

Preuzeto s: Index.hr