Sinovi Oluje

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u intervjuu za RTL progovorila je o poreznoj reformi, slanju hrvatskih vojnika na rusku granicu, pobačaju, zaustavljanju iseljavanja mladih Hrvata, pa i o tome što ako na američkim predsjedničkim izborima pobijedi Donald Trump.

Nedavno ste bili na BBC-u i na Bloombergu. Neki od tih ljudi ni ne znaju gdje je Hrvatska, kako vi opisujete svoju zemlju u dvije rečenice?

Mislim da po tom pitanju ne bismo trebali biti previše skromni. Doista jako puno ljudi zna gdje je Hrvatska. Moram priznati da sam zadovoljna i da se percepcija Hrvatske promijenila u odnosu na ono vrijeme kada sam bila ministrica vanjskih poslova i veleposlanica u SAD-u, kad je trebalo objašnjavati rat i posljedice rata. Danas je svi interpretiraju kao jednu prekrasnu i turistički poželjnu destinaciju, zemlju prekrasnih pejzaša ali i vrlo ugodnih ljudi. Hrvatsku predstavljam kao Hrvatsku danas i Hrvatsku sutra. Hrvatska je danas država ogromnih potencijala, a vjerujem da će uskoro postati jedna od država u kojima će biti najugodnije živjeti, no za to se svi trebamo potruditi, piše RTL.

Ne spominjete jučer, bili ste u Teznom, vaš stav o tome je jasan, no vaš prethodnik Mesić ponovno veliča Tita, a Josipović je u inozemstvu pričao o ustaškim zmijama. Tko blokira to suočavanje s istinom, ima li ova zemlja ikakvu budućnost ako ne znamo što se dogodilo prije 50 godina?

Ja se ne bih usredotočavala na to tko je dosad blokirao istraživanje istine o tome što se dogodilo u vrijeme ustaškog i komunističkog režima. Naravno, bilo je onih koji su blokirali. Međutim, danas trebamo krenuti od činjenice da je suočavanje s prošlošću zalog za bolju budućnost. Usudila bih se čak reći da smo se s ustaškim zločinima i prošlošću doista suočili i da smo priznali što se dogodilo. Međutim, vrijeme komunizma ostaje neistraženo razdoblje. Ja sam apsolutno protiv lova na vještice, ali sam za to da se utvrdi povijesna istina. Tezno je samo jedno od tisuća mjesta na kojima su ili pokopane kosti žrtava koje su bile ‘krive’ samo zato što su bile na gubitničkoj strani u II. Svjetskom ratu. Toliko ima nalaza jama po Hrvatskoj i Sloveniji, moramo se rasteretiti prošlosti tako da je doista istražimo, da utvrdimo povijesnu istinu o svim totalitarnim režimima, i o ustaškom, i o komunističkom, jer to je doista zalog bolje budućnosti. Zato je Tezno bilo iznimno bitno, jer je za Sloveniju to bio početak otvorenog procesa pomirbe i suočavanja sa istinom koja se događala nakon II. Svjetskog rata.

To je velik problem, javnost je podijeljena, a pričamo o desecima tisuća ljudi ubijenih nakon II. Svjetskog rata bez suđenja, no iako bismo možda trebali, nećemo cijeli intervju potrošiti na to. Što se tiče pitanja prava na pobačaj, po vašem sudu, treba li žena imati pravo sama donijeti odluku?

Da, naravno. Moj osobni stav o pobačaju je poznat, međutim ne možemo dopustiti da nam osobni stavovi budu ispred državnih i društvenih interesa. Činjenica jest da zabrana ne rješava ništa. Moj je stav da prije svega treba posvetiti pozornost edukaciji zaštite od neželjene trudnoće. Drugo, činjenica je da smo društvo koje teško prihvaća žene koje se odluče roditi izvan bračne zajednice, da moramo mijenjati cijelu mentalnu sliku. Moramo se usredotočiti na to da pomognemo ženama i muškarcima kako se zaštititi od neželjene trudnoće.

Uključuje li to i spolni odgoj u školama? Gledala sam udžbenike i učenici izuzetno malo uče o tome, a tinejdžeri sve ranije stupaju u spolne odnose. Kad se dogodi, kasno je, ne može se onda uvjeravati ženu.

Slažem se s time, to počinje od obitelji i obiteljskog odgoja, i tu škole moraju imati iznimno važnu ulogu bez nekakvih ideoloških predznaka. Bez ulaženja u nekakve socio-psihološke aspekte. Jednostavne biološke činjenice moraju svima biti jasne, a drugo je nekakav preodgoj društva. Stavite se samo u položaj žene kad zatrudni. Činjenice jest da je u Hrvatskoj jako teško usvojiti djecu, da tim ženama koje zatrudne pružamo malo potpore, bilo u okvirima lokalne sredine, bilo u okvirima države. Treba mijenjati cijeli sustav da se kroz edukaciju i socijalne mjere svakoj ženi omogući da rodi dijete, a da se i ona i dijete u konačnici zbrinu na odgovarajući način.

Predstavljena je nova porezna reforma. Podržavate li ju vi, kako je ocjenjujete?

Mislim da ona ohrabruje. Znam da nisu svi zadovoljni i da se ponekad izvlače samo negativni elementi. Međutim, gledajući u globalu, profitirat će svi. Ona je usmjerena upravo na stvaranje novih mjesta, rasterećivanje poduzetništva, pomoć socijalno ugroženima. Ja držim da će konačnici dokaz uspjeha porezne reforme biti konkurentnost Hrvatske, otvaranje novih radnih mjesta, smanjenje nezaposlenosti. Dakle, veći priljev, veća potrošnja, koja će svakako utjecati na činjenicu da će se onda i u sferi socijalnih primanja i davanja moći posvetiti onim najugroženijima.

Ovo je tek trećina vašeg mandata, a treća vlada, tri premijera? Je li to loša stvar ili je to dobro kroz prizmu da pokazuje ipak snagu sistema koji je u stanju pretrpjeti takve promjene bez većih potresa?

Gledajući u kontekstu, primjerice Europe, nije ništa neuobičajeno. U Španjolskoj je održano tri izbora u posljednjih nekoliko godina. Isto tako u nekim susjednim državama. To je dakle dokaz da demokracija funkcionira, da se ni jedna vlada svojom vlastitom voljom ne može zadržati na vlasti. Ipak, moram priznati da bih voljela da je bilo manje tih vlada, jer to jamči stabilnost sustava. Kad imate neprestane promjene vlada, onda vam državni aparat vozi u prvoj brzini. Onda ni ne možete osigurati kontinuitet, jer mislim da naša državna uprava još nije dovoljno snažna da bi osigurala prijenos ovlasti s jedne na drugu vlast, a da sve funkcionira i pred nama su zadaci osnaživanja državne uprave i osiguravanje kontinuiteta koji će biti pretpostavka razvoja.

Kad je riječ o novim ministrima, gospodin Plenković je rekao ‘ja sam odlučio i ja biram’. Kako ocjenjujete njih i kakvu očekujete suradnju s Andrejom Plenkovićem, sa Zoranom Milanovićem ponekad je bilo vrlo teško?

Kad je riječ o ministrima, ni ja ne bih voljela da se netko miješa u izbor mojih savjetnika, tako se ni ja neću miješati, poštujem izbor gospodina Plenkovića, a na kraju ćemo mi svi ocjenjivati rezultate rada tih ministara. S gospodinom Plenkovićem očekujem iznimno dobru suradnju. Slušajući njegov nastupni govor u Saboru kad je predstavljao svoju vladu, u mnogo aspekata mi se poklapao s mojim inauguracijskim govorom i svime što zastupam cijelo ovo vrijeme. Mi smo se već nekoliko puta našli, a razgovarala sam i s ministrima bitnima sa moje ustavne ovlasti. Mislim da imamo visok stupanj slaganja. Ja i gospodin Plenković se poznajemo godinama, praktički smo zajedno odrastali. Cijelu ovu situaciju ne doživljavam kao neko natjecanje, borbu za rejting, ja to doživljavam kao jedan sinergijski proces u kojem zajedno možemo učiniti mnogo za našu Hrvatsku.

Tisuće mladih su otišle, osjetljivi ste na tu priču? Pripremili smo jedno pitanje čovjeka iz Dublina za vas. “Ne poznajem gospođu osobno, ali vrlo rado bih je pitao. Zašto smo mi mladi morali otići, umjesto da je to naš izbor? Zašto su nam uvjeti bili tako teški i zašto nismo imali prilike ostati u našoj zemlji?” Koje ste konkretne mjere pokrenuli za zaustavljanje odlaska mladih iz Hrvatske? 

Moram reći da je gospodin iz Dublina koji je postavio pitanje u pravu. To je pitanje svih pitanja, o tome govorimo od samog početka, od predizborne kampanje i inauguracije. Dakle, pitanje demografije i demografskih kretanja ključno je za sve procese u ovoj državi. Ono je prije svega u domeni rješavanja izvršne vlasti, odnosno Vlade RH, međutim odgovornost je svih nas da stvaramo tu pozitivnu društvenu klimu da nam mladi ostaju ovdje. Njima nisu važni samo posao i stambeno zbrinjavanje, već i činjenica kako se oni osjećaju ovdje. Jesu li pozitivni ili negativni, jesmo li pesimistični ili optimistični. Puno njih je otišlo u potrazi za boljom budućnošću, ne samo zbog velike nezaposlenosti, već i zato što smo svi u zadnje vrijeme bili tako negativni. Ono u čemu sam se posebno trudila kao predsjednica jest upravo poticanje tog pozitivnog raspoloženja, vjere u vlastiti narod i budućnost. Vjerujem da u sinergiji s novom hrvatskom vladom možemo učiniti mnogo, ali tu vrlo važnu ulogu pripisujem i vama medijima, koji se ne smiju koncentrirati samo na negativne primjere, već i na pozitivne primjere povratka.

Javnost je ovih dana bila uznemirena informacijom da bi Hrvatska u sklopu NATO misije na Baltik slala simboličan broj svojih ljudi. Dokuda je Hrvatska spremna ići s NATO-m radi vlastite sigurnosti? 

Moram vam reći da doista vjerujem kako, da je Hrvatska bila članicom NATO-a 90-ih godina, da se rat ne bi dogodio. Ili da je barem nekoliko zrakoplova NATO-a nadlijetalo Dubrovnik ili Vukovar, mislim da bi tragedija bila puno manja. NATO je tu kao jedan sigurnosni kišobran, međutim moramo se uzdati u sebe i vlastite snage, i zato ću svoju ulogu vrhovne zapovjednice Oružanih snaga RH koristiti do kraja kako bi osnažila naše snage. Kad je riječ o našim djelovanjima u okvirima NATO-a, treba reći da je ono isključivo preventivno djelovanje. Ne možete zanemariti činjenicu da je jedna država ipak nagrizla temelje međunarodnog prava, suverenitet države, teritorijalni integritet, političku neovisnost itd. Ono što je također bitno, ako nekoga, npr. Rusiju krenete tretirati kao neprijatelja, on će se uskoro pretvoriti u neprijatelja. Dakle, tu je iznimno bitno čvrsto stajati za počela međunarodnog prava, ali isto tako involvirati Rusiju u dijalog o sigurnosnim pitanjima, kako u Europi, tako i na Bliskom istoku i svugdje.

Vrlo su aktualni predsjednički izbori u sAD-u? Nije tajna da ste u dobrim odnosima s gospođom Hillary Clinton, ali što ako pobijedi Donald Trump?

Gledajte, Amerikanci će odlučiti tko će biti njihov predsjednik. Kad je tiječ o odnosima SAD-a i Hrvatske, mislim da ovo postignuto strateško partnerstvo ne može biti narušeno. Naravno, svi ćemo se prilagoditi i prihvatiti izbor američkih građana.

Znate li koliko ste zemalja proputovali od početka svog mandata?

Moram vam reći da niti broj zemalja niti kilometraža nisu bitni. Broj zemalja ne znam, ali znam da su bila 61 ili 62 putovanja.

Naglasak stavljate na gospodarsku diplomaciju?

Najbitniji su učinci. Ako pogledate predsjednika Obamu ili kancelarku Merkel, vidjet ćete da je jedna od temeljnih stvari promicanje vlastitog gospodarstva. Neka moja putovanja, poput Afganistana, su politički-sigurnosno orijentirana. Ipak, većina ih je usmjerena na gospodarsku diplomaciju. Bitno je poticati hrvatski izvoz, otvarati nova radna mjesta na temelju proizvodnje i izvoza, i smanjenje nezaposlenosti.

Postoji li mogućnost da Hrvatska kupi INA-in paket dionica uz pomoć Irana?

Moram priznati da mi to nije poznata informacija. Iran je zaista zainteresiran za suradnju s Hrvatskom, postoje brojne mogućnosti, međutim kad je riječ o INA-ia, o tome će odlučivati vlada. Vjerujem da će me o tom procesu izvješćivati i da ću sudjelovati jer držim da je energetika i energetska učinkovitost jedan od preduvjeta geopolitičke i gospodarske neovisnosti.

Nije jednostavno biti predsjednica. Imate dvoje djece i supruga, koliko je to izazovno i koliko Vam je važna podrška supruga?

Podrška mi je iznimno važna, jer nema tog trenutka kad ne osjećate grižnju savjesti. Koliko god se trudila provesti vremena sa svojom djecom, držim da to nikad nije dovoljno. Ali ima tu i jedna pozitivna strana – kad kao majka gledate na ljude oko sebe, uvijek o drugima razmišljate kao o sinu ili kćeri neke druge majke i roditelja. Ta empatija mi pomaže u tom poslu predsjednice, da se mogu više približiti narodu. Iako ne mogu riješiti mnogo njihovih pitanja jer nemam izvršnu vlast, ali barem mogu pokazati empatiju, saslušati ih i prenijeti izvršnoj vlasti njihove brige.

Čim je formirana Vlada Andreja Plenkovića, u javnosti je počela rasprava o tome tko je najslabija karika u tom kabinetu. Istovremeno, gotovo da je bio uspostavljen javni konsenzus o tome da je ministar financija Zdravko Marić vjerojatno jedna od najjačih karika Vlade.

Ipak, malo je tko očekivao da će ministar financija, koliko god je tijekom svoga mandata u Oreškovićevu kabinetu stekao ugled, autoritet i povjerenje javnosti, u prvom tjednu rada nove Vlade već lansirati cjelovitu poreznu reformu.

Najbolje što je uradila vlada Tihomira Oreškovića bilo je to što u arenu nije ušla kao zagovornik diskontinuiteta pod svaku cijenu, nego je svugdje ondje gdje se to moglo nastavljala javne politike koje su pogodovale rastu i brusila ih. Plenkovićev kabinet ima daleko više prostora za politike kontinuiteta, nego što ih je imala Oreškovićeva Vlada, a reforma poreznog sustava koju je ovih dana predstavio ministar Marić, evidentno je plod onoga što su ministar i njegovi suradnici radili od trenutka kad su preuzeli ured u Katančićevoj.

Porezni sustav u Hrvatskoj mnogi smatraju konfuznim, a bio je podložan čestim promjenama. Nije najgore to što svaka promjena poreznog sustava šteti konkurentnosti države, jer se smanjuju predvidljivost i proračunljivost u poslovanju. Još je gore to što su se do sada pojedinačnim promjenama u sustavu rješavali trenutni problemi, najčešće problem nedostatnog punjenja državnog proračuna, a nije se vodilo računa o konzistentnosti sustava. Najbolji primjer za to je ono što se događalo u sustavu poreza na dodanu vrijednost. Godine 1998., kad je sustav uveden, porez na dodanu vrijednost obračunavao se po jedinstvenoj, 22- postotnoj poreznoj stopi, bez ikakvih izuzetaka.

Od njegova uvođenja, odjekivale su glasne kritike takva sustava kao nepravednog, ali brojni eksperti, pretežno strani, hvalili su sustav kao pregledan i kao branu evaziji javnog novca. Umjesto obrane jednostavnog i preglednog sustava, u Hrvatskoj se od uvođenja PDV-a do danas odvijao proces koji je komplicirao njegovu primjenu, pojavile su se najprije nulta stopa, koja je tijekom pregovora o članstvu u EU morala biti napuštena, a nakon toga i smanjena i vrlo smanjena stopa. Sustav oporezivanja dohotka nikad nije bio konzistentno postavljen, a i on se ad hoc izmjenama dodatno komplicirao i činio sve neprozirnijim.

Nije bilo ravnoteže u oporezivanju dohodaka različita izvora. Sustav oporezivanja imovine nikad nije uspostavljen, a oporezivanje dobiti poduzetnika bilo je prilično nepredvidivo.

Reforma, koju je osmislio tim ministra Marića, bitno se razlikuje od dosadašnje „reformske prakse“ u Hrvatskoj – nije parcijalna, nego je sveobuhvatna, nije bezbrižna prema tome kako će se nakon reforme prikupljati porezj, nije predstavljena bez vrlo ozbiljnih makroekonomskih simulacija i izrazito je konzistentna i cjelovita. Dakle, upravo je onakva kakvu se može očekivati kad je rade odlično obrazovani eksperti, koji poznaju porezni sustav, kapacitete države u prikupljanju poreza, a istovremeno razumiju i interese realnog sektora.

Odluke o oporezivanju mogu se donositi samo unutar modela predstavničke demokracije. O porezima, naime, nije moguće odlučivati modelom neposredne demokracije i „uključenosti građana“ ili zainteresiranih strana u proces donošenja odluka. Naime, niti jedan pojedinac ili socijalna skupina, kad je riječ o sustavu oporezivanja, ne može se izdignuti iznad osobnog interesa i svoje osobne interese razdvojiti od javnog interesa.

Porezna politika jedna je od onih koje ne moraju biti determinirane igrom s nultim rezultatom. Nije nužno da jedna socijalna skupina gubi upravo onoliko koliko druga dobiva. Kad se sustav modelira nestručno, moguće je uspostaviti i igru s negativnim rezultatom, igru u kojoj svi gube, s time da su možda gubici jednih trenutni, a da drugi gube u nešto duljem roku. Međutim, porezna politika može biti i element poticanja razvoja i ekonomskog ciklusa, i može biti igra s pozitivnim rezultatom, u kome dobivaju sve strane.

Efikasne su one javne vlasti koje osiguraju da je u društvu donošenje političkih odluka jasno i providno, a da formiranje neformalnih veto skupina, koje radi očuvanja vlastita kratkoročnog interesa blokiraju društvene reforme, bude ili otežano ili sasvim onemogućeno.

Kad govorimo o hrvatskom poreznom sustavu, očito je da je ekspertni tim okupljen oko ministra Marića napravio konzistentan prijedlog reformi. Pitanje je, samo, postoje li u hrvatskoj politici reformski kapaciteti, odnosno postoji li snaga da se takav reformski paket provede.

Za uspjeh reforme poreznog sustava uvijek su važni i neki neekonomski faktori, faktori koji nemaju veze sa stručnošću onih koji su reformski paket oblikovali. Izrazito je važna politička legitimnost onih koji lansiraju reforme. Mora postojati temeljni socijalni konsenzus o tome da su reforme nužne. Konsenzus mora postojati i o tome da je za provođenje reformi nužno platiti određenu socijalnu cijenu, a pravedan je samo onaj porezni sustav koji osigurava da distribucija te cijene bude razmjerna poreznoj snazi poreznih platiša.

Svaka vlada najsnažniji politički legitimitet ima upravo na početku svog mandata. Osim toga, reforme ključne za uspjeh mandata moraju se provesti na samom njegovu početku, jer je jedino tako moguće do kraja mandata, za četiri godine, biračima na kraju mandata predstaviti stvarne učinke izvršne vlasti. Za svaku reformu, koja iziskuje određenu socijalnu cijenu, nužno je „lomiti otpore“, a na samom početku svoga mandata izvršna vlast to čini najlakše.

Insistiranje premijera na tome da se porezna reforma mora provesti do kraja ove godine, da budžet za iduću godinu mora biti dizajniran sukladno novom sustavu prikupljanja poreza, od ključne je važnosti za uspjeh njegove Vlade. Četiri godine veoma je kratak period ako Vlada ozbiljno radi (ali strašno dug ako ne radi ništa). Zato na početku mandata Vlada jednostavno nema vremena za gubljenje. Važno je i to da Premijer točno razumije kako je reforma poreznog sustava cjelovita, i kako ju je moguće tek lagano brusiti i balansirati, a nikako ne u nju duboko zadirati.

Najgore što se može napraviti bilo bi odgoditi je za godinu dana. Ništa nije tako nenadoknadiv resurs kao što je vrijeme. Jedna je stvar da se zadržavanjem loših praksi još godinu dana produljuje kriza, a da se odgađanjem boljih rješenja odgađa i vrijeme kad bi takva bolja rješenja mogla dati povoljne učinke, a druga, još važnija, da se ono što se odgađa, nikad ne događa.

Ako Vlada danas ima čvrstu parlamentarnu većinu, koja osigurava provođenje cjelovite porezne reforme, to ne znači da će takvu većinu imati i za godinu dana i da tada ne bi bila primorana za neke veće ustupke, koji bi reformu učinili ili manje učinkovitom, ili čak posve formalnom, a bez stvarnog učinka.

Prvi test autoriteta i kompetencije ministar je Marić položio u prvom tjednu mandata Vlade. Sad je na redu test liderstva premijera Plenkovića. Čini se da je on itekako svjestan da o tome koliko će uspješan biti u uspostavljanju suglasnosti o reformama, koje započinje u prvom mjesecu mandata, ovisi i to kako će nakon četiri godine biti vrednovan njegov premijerski mandat. To je, očito, i za njega test legitimnosti i demokratskog političkog autoriteta.

I:direktno.hr

Beogradski profesor Aleksandar Saša Leković, predsjednik Hrvatskog (?!) novinarskog društva, je za HRT-u poručio da je na njega izvršen, ni manje ni više, nego atentat (prema umnom tumačenju Neše Stazića), odnosno pokušaj ubojstva.

Naime, Leković je prvo, kako ispada, ugrozu svoga (pre)cijenjenoga života objavio na Facebooku, i kad se to pročulo, onda su novinari brzo pohrlili kako već umiju kad čuju da ustaše iznova proganjaju srpsku nejač. No, Lekovićev hodogram nakon “pokušaja ubojstva” nije baš smislen; prema njegovim riječima, vijak koji drži automobilski kotač je izvađen, prepiljen na pola, vraćen i djelomično zavrnut, tako da nakon trenja pukne. To nije točno, jer su u automobilskim kotačima nalazi pet takvih, čeličnih vijaka, koji i dalje ne bi pukli ni kad bi se prepilili na pola. Drugo, Leković još (uvijek) nije pokušaj ubojstva prijavio policiji, nego je prvo zvao šlep službu, a svoja je saznanja o načinu kojim mu se ugrozio život, utemeljio na znanju i procjeni dežurnog službenog automehaničara.

Isto tako, tvrdi da je dijelove vijka (jednina!) odmah pokupio nakon što je automobilska guma počela krivudati, kad se zaustavio. U tom slučaju, trebao je odmah zvati policiju kako bi se sastavio zapisnik, jer je dio vijka – materijalni dokaz – temeljem kojeg se pokreće istraga i podiže optužnica. Naravno, to nije učinio jer je važno samo dignuti galamu i izmisliti nove napade na goloruko srpstvo.

Zato je vrlo važan trenutak kad se događa ovaj „napad“. Medijski je sramotno popraćen mariborski ispraćaj žrtava iz Barbarinog rova od strane cijeloga hrvatskog državnog vrha. Predsjednica, predsjednik Vlade, Sabora, ministri, bivši i sadašnji te saborski zastupnici, uz slovenskog predsjednika Pahora i slovenske i hrvatske biskupe – o tomu se izvješćivalo kao o sporadičnom trećerazrednom događaju na HRT-u, RTL-u i Novoj TV, umjesto da ima udarni početni termin i prilog od barem 20 minuta, kad se svih ovih godina o tome šutjelo i lagalo. Dakle, sad kad je i ova vlada, od koje su „antifašisti“ očekivali vraćanje povlastica i povratak u partijsko jednoumlje, odlučila odati počast žrtvama antifašističkog terora, shvatili su da je sve pošlo po krivu – drukčije od očekivanog. Iako u Hrvatskom saboru nije bilo prekida i stanki zbog tog ispraćaja u Sloveniji, zapravo, nije bilo ni spomena, kad su saznali što se „dogodilo“ drugu „antifašistu“ Lekoviću, odmah se svih digli na noge i graknuli zbog navodno reanimiranog ustaštva.

Ipak, ovaj „ustaški incident“, koji se uobičavaju događati pred Oluju, pred obljetnicu pada Vukovara i pred ostale značajnije hrvatske obljetnice, nije u režiji domaćih izdajnika, iako im je „pao“ kao dar s neba. U Hrvatskoj sve naopako, tako da kad se u domaćoj politici dogodi nešto prizemno i bjelodano, o takvom prozaičnom događaju dežurni analitičari, komentatori i ini plaćenici lamentiraju danima, ako ne i tjednima, ali kad se događa nešto zaista relevantno, a manje poznato i jasno – o tom ni riječi. Hrvatski mediji zaista jesu prenijeli vijest da je na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori izvršen „teroristički napad“. No, nisu napomenuli da se radilo o državnom udaru i pokušaju ubojstva Mile Đukanovića, dugogodišnjeg crnogorskog predsjednika vlade.

Nadalje, nekoliko dana nakon toga u Srbiji „otkrivaju“ agenta CIA-e, ali pokušavaju zataškati podatak da su procurili audiozapisi na kojima se čuju kako srpski vojni i obavještajni dužnosnici dogovaraju napad na Đukanovića. Dakle, radi se o prvoklasnom međunarodnom skandalu, a zabrinjava što se Đukanović, nakon svih ovih godina povlači – baš sada – nakon što je Crnu Goru praktički izveo na put NATO-a i europski put. Također, šef ruske obavještajne službe je prekjučer hitno došao u Beograd kako bi pokušao sanirati štetu i taj podatak već govori dosta, a u Srbiji je stanje sve napetije o čemu pišu svi srbijanski mediji.

Kakve veze s ovim ima Saša Leković?

Bilo bi dobro da policija započne istragu o navodnom pokušaju ubojstva, no, prema hrvatskim zakonima, za to je nadležno srpsko pravosuđe, budući je Leković tada bio u okolici Novog Sada. No, tko god istraživao Lekovića, saznat će da je BIA („Bezbedonosno informativna agencija“), srpska obavještajna služba, stupila u kontakt s Lekovićem i da on samo izvršava zadatak srbijanske službe kojemu je cilj skretanje pažnje javnosti s obavještajnih skandala netom spomenutih glede crnogorskog državnog udara.

Istovremeno se time i odvraća pažnja od suočavanja s prošlošću u Hrvatskoj, odnosno pokopu žrtava velikosrpskog i jugoslavenskog terora 1945. godine. Također se time baca prašina u oči hrvatskoj javnosti jer se doslovno u našem susjedstvu lomi globalna politika, stoga je poželjno da Hrvatska, kao jedina relevantna zemlja „ovih prostora“, kako vole kazati, bude zaslijepljena „ustaškim“ progonima srpskih profesora.

Dakle, dogodio se pokušaj ubojstva, ali na Milu Đukanovića, a priča Saše Lekovića je samo jedna u nizu (veliko)srpskih laži prema naputku srpske obavještajne službe s ciljem provođenja stare bizantinske politike: lijeva ruka, desni džep.

I:HRsvijet

Hrvatski sabor u petak je kompletirao svoja radna tijela izabravši njihove čelnike i članove, pri čemu je predsjednik HSS-a Krešo Beljak prosvjedovao tvrdeći da HSS o tome nitko nije konzultirao.

Odbor za Ustav i Poslovnik vodi Robert Podolnjak (Most) koji je iz parlamenta izbivao kraće vrijeme zbog ozljede, potpredsjednik tog Odbora je Peđa Grbin (SDP).

Predsjednici odbora za unutarnju i vanjsku politiku su Ranko Ostojić (SDP) i Miro Kovač (HDZ), potpredsjednici Darko Milinović (HDZ) i Joško Klisović (SDP).

Domagoj Ivan Milošević predsjednik je Odbora za europske poslove, potpredsjednici Tomislav Saucha (SDP) i Franjo Lucić (HDZ). Odbor za obranu vodi Igor Dragovan (SDP), potpredsjednik tog tijela je Josip Đakić (HDZ).

Na čelu Odbora za gospodarstvo je Darinko Kosor, potpredsjednik je Mihael Zmajlović (SDP), na čelu Odbora za turizam je Branko Grčić (SDP), potpredsjednica Ljubica Ambrušec (Most).

Furio Radin, tradicionalno je predsjednik Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, potpredsjednica Odbora je Ana Komparić Devčić (SDP).

Odbor za rad i mirovinski sustav vodi Mirando Mrsić, potpredsjednik je nezavisni Željko Lacković iz Kluba Milana Bandića, na čelu Odbora za zdravstvo je Ines Strenja-Linić (Most), potpredsjednik Odbora je Siniša Varga (SDP). HNS-ova Nada Turina-Đurić vodi Odbor za obitelj, potpredsjednik mu je Miro Bulj (Most).

Božo Ljubić na čelu Odbora za Hrvate izvan Hrvatske

Odbor za Hrvate izvan Hrvatske vodi Božo Ljubić (HDZ), Odbor za ratne veterane Ivan Anušić (HDZ), potpredsjednik je Branimir Bunjac (ŽZ).

Anka Mrak-Taritaš (HNS) predsjednica je Odbora za prostorno uređenje i graditeljstvo, potpredsjednik je Josip Borić (SDP), Gordan Maras (SDP) čelnik je Odbora za zaštitu okoliša, potpredsjednik Josip Križanić (HDZ).

Odborom za obrazovanje predsjeda Andro Krstulović Opara (HDZ), potpredsjednica je Sabina Glasovac (SDP).

Na čelu Odbora za poljoprivredu je Mostov Davor Romić, potpredsjednik je SDP-ov Domagoj Hajduković, Odborom za regionalni razvoj i fondove EU predsjeda Branka Juričev-Martinčev (HDZ), potpredsjednik je Damir Mateljan (SDP). Odbor za pomorstvo vodi Pero Ćosić (HDZ), potpredsjednik je Vedran Babić (SDP), Zdravko Ronko (SDP) predsjednik je Odbora za predstavke i pritužbe.

Siniša Hajdaš Dončić (SDP) na čelu je Odbora za međuparlamentarnu suradnju Hrvatskog sabora, Jasen Mesić (HDZ) Odbora za medije, Ivan Vilibor Sinčić (ŽZ) Odbora za ravnopravnost spolova.

Za predsjednika Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije izabran je Željko Jovanović (SDP), za potpredsjednika Anđelko Stričak (HDZ).

Voditelj saborskog izaslanstva u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe je Mato Franković (HDZ), u Parlamentarnoj skupštini NATO-a Miroslav Tuđman, Milorad Pupovac u Parlamentarnoj skupštini organizacije za europsku sigurnost i suradnju.

Beljak: HSS nitko nije konzultirao

Krešo Beljak (HSS) prosvjedovao je tvrdeći da HSS nitko oko ničega nije konzultirao. Kolege iz svih stranaka pozvao je da se odreknu naknada koje dobivaju kao čelnici radnih tijela i da ih usmjere u humanitarne svrhe.

Za rad u odborima, neovisno o funkciji, ne postoje naknade, uzvratio mu je Milorad Batinić (HNS), konstatiravši da Beljakov “populizam” nije u redu. Rekao mu je i da se Klub HSS-a jasno svrstao uz saborsku poziciju te da ne može malo biti na jednoj, a malo na drugoj stolici. Sjednite s Brankom Bačićem (Klub HDZ-a) i dogovorite se, ali ne možete nešto tražiti i na jednoj i na drugoj strani, poručio mu je Batinić.

Beljak mu je odgovorio da njegov zahtjev nema “apsolutno” nikakve veze s populizmom, da zastupnici “tako i tako imaju dovoljno velike plaće” pa neka se odreknu dijela naknada.

Bačić pak otkriva da je HDZ iz svoje kvote bio spreman prepustiti HSS-u neko od potpredsjedničkih mjesta. Podsjeća da je u prvim razgovorima bilo usuglašeno da će HSS-a participirati u radu Sabora kao oporba, ali da je nakon toga iz HSS-a rečeno kako nisu mogli participirati na čelnim mjestima u odborima u onom dijelu koji pripada oporbi. Nakon toga smo u Klubu HDZ-a bili spremni iz naše kvote prepustiti im neko od potpredsjedničkih mjesta, rekao je Bačić.

I:Direktno.hr

Premijer Andrej Plenković gostovao je u Dnevniku HTV-a. Na početku je komentirao poreznu reformu.

“Namjera nove hrvatske Vlade bila je najprije početi s jednim konkretnim potezom, a to je cjelovita porezna reforma. Taj aspekt cjelovitosti je ono što smo u kampanji i prilikom predstavljanja programa govorili, a to je da za naše građane, poduzetnike i porezne obveznike nije dobro raditi parcijalne reforme. U ovom trenutku Ministarstvo financija i ministar Marić pripremili su niz novih zakona i nekoliko izmjena, tu su relevantni i porez na dohodak, porez na dobit, promjene u sustavu PDV-a, općeg poreznog zakona i iz drugih aspekata koji se odnose na dva cilja – rasteretiti poduzetnike i građanima osigurati veći dohodak”, rekao je premijer.

Rekao je i da je namjera poboljšati poduzetničku klimu. Očekuje aktivan rad Vlade u sljedećim mjesecima i sljedeće četiri godine.

Na upit kakva je suradnja s Mostom i Božom Petrovim, rekao je kako misli da su stvorili povjerenje.

“Ponavljam da se nismo poznavali praktički do nakon izbora, susreli smo se nekoliko puta, prvi put na Danu državnosti u Hrvatskom saboru. U ovih nekoliko tjedana, suradnju smo postavili na vrlo zdrave temelje. Sve što smo dogovorili, ispunili smo. Jučer sam u Sabor došao iz poštovanja prema zastupnicima, strankama i hrvatskoj javnosti kako bih prenio ono što sam izlagao na Europskom vijeću, kao i dojmove kako bi se se društvo uključilo u demokratski proces”.

Što je sa sisačkom rafinerijom?

“Jučer sam nakon niza informacija koje su unijele nemir među zaposlenike i javnost ponovio stajalište da je INA strateška kompanija, važna za našu energetsku sigurnost i hrvatsko gospodarstvo. Štitit ću njene interese i nastojati da se svi nesporazumi riješe. Postoje arbitražni procesi, idemo do kraja s njima, tu nema dileme. Što se tiče ugovora i modernizacije, tu se ide do kraja. Zato sam zvao gospodina Aldotta da idući tjedan održimo sastanak i da riješimo problem”, kazao je.

Komentirao je i situaciju s Goranom Marićem i novim ministarstvom.

“Mi smo i za vrijeme izborne kampanje a osobito sada nakon izbora govorili da je potrebno kvalitetno upravljanje državnom imovinom. Znamo da smo tu imali uspjeha i neuspjeha, to je neiskorišteni potencijal. Gospodin Marić ima pravi senzibilitet za racionalno upravljanje državnom imovinom. Danas sam rekao da postoji distinkcija između načelnog pristupa privatizacije, ono što su strateški interesi, ali prije svega transparentnost. Taj ured sada ima više od 140 ljudi, do sada je već mijenjao svoje ime i strukturu, mislim da je ovo najbolji način”, rekao je na upit je li potrebno novo ministarstvo.

Komentirao je razlike između Gorana Marića i ministrice gospodarstva Martine Dalić.

“Nema razmimoilaženja, a sada se traže točke i mekani jastuci. Vlada je homogena i stabilna, imamo kvalitetan miks, imat ćemo jedinstvenu politiku, imamo snažan ekonomski tim”, rekao je premijer.

Danas je bio u Mariboru na komemoraciji žrtvama ubijenima u Hudoj jami.

“Sazrelo je vrijeme za suočavanje s prošlošću. To je bila jedna od bitnijih poruka na sjednici Vlade. U situaciji smo da se brojne informacije koje se nisu znale do ’89., ’90. godine tek sada otkrivaju. U Sloveniji je jako puno stratišta, jako puno mjesta koja su identificirana gdje su nebrojene žrtve komunističkih zločina. Mi se kao društvo moramo suočiti sa zločinima svih totalitarnih režima. Pomoći prije svega utvrđivanju istine, a bez toga nema pomirbe u društvu. Time sam se bavio u Europskom parlamentu, i zato želim surađivati s drugim državama”.

Rekao je da otvaranje državnih arhiva može biti jedan veliki doprinos da se učini korak dalje.

Sutra putuje u BiH. Kazao je kako je to nastavak obećanja da će BiH biti broj jedan u hrvatskoj vanjskoj politici.

“Želim poslati dvije poruke, Hrvatska će pomoći da BiH kvalitetno funkcionira kao država i da pomogne na putu u EU te voditi računa o Hrvatima kao najmalobrojnijem konstitutivnom narodu”, zaključio je Andrej Plenković.

Premijer Andrej Plenković najavio je u srijedu u Hrvatskom saboru jaču suradnju između Vlade i Sabora u svim ključnim vanjskopolitičkim temama, sa ciljem suzbijanja populizma koji hrvatske građane straši “skrivenim scenarijima” na njihovu štetu.

Premijer Plenković je to kazao u završnoj riječi nakon rasprave o izvješću kojim je Saboru prenio zaključke s prošlotjedne sjednice Europskog vijeća.

Odgovarajući na pitanja oporbe o stavu hrvatske Vlade o trgovinskim sporazumima o kojima pregovara EU, Plenković je naglasio kako se u tim procesima mora ostaviti određeni prostor pregovaračima, ali i kvalitetno informirati javnost.

“Ne može se baš sve pregovarati na internetu. Međutim, stupanj informiranosti najšire javnosti, osobito u kontekstu rastućeg, galopirajućeg populizma u EU, i krajnje lijevog i krajnje desnog, kampanja za Sabor bila je kompletna negacija tom pristupu”, rekao je Plenković. Podsjetio je da je izborna kampanja koju je vodio, sadržajem i taktikom išla protiv populističkih trendova.

“I ja ću to nastaviti i to će biti jedan od glavnih ciljeva ove Vlade i parlamentarne većine, jer cijenimo sadržaj, cijenimo konkretno, a protiv smo demagogije, protiv ‘a la carte’ kreiranja i smišljanja nekih informacija koje ljudima koji nemaju dovoljno saznanja u današnjim tehnološkim uvjetima daju misliti da su stvarni scenariji nešto drugo, a nisu”, kazao je premijer.

Istaknuo je da Republika Hrvatska nije slučajno ušla u Europsku uniju,  nego joj to bio hrvatski strateški cilj od samog početka, oko kojega je postojao konsenzus.
SDP-ovce koji su bili nezadovoljni razinom kojom je premijer informirao Sabor o sastanku Europskog vijeća, premijer Plenković je podsjetio kako je njihov bivši premijer Zoran Milanović u Saboru samo dva puta govorio na tu temu.

“Ja sam upravo zato danas u Saboru, prije nego što sam održao sjednicu Vlade”, istaknuo je Plenković.

“BiH vanjskopolitički prioritet broj jedan”

Najavio je da će se slične rasprave u parlamentu voditi i o drugim pitanjima vanjske politike Hrvatske, a kao ključni vanjskopolitički prioritet svoje Vlade naveo je BiH.

“U petak idemo u Sarajevo i Mostar svjesno i namjerno, da pošaljemo poruku da je novoj hrvatskoj Vladi BiH apsolutno vanjskopolitički prioritet broj jedan. Od nas se očekuje da to učinimo i mi ćemo tu zadaću ispuniti u slijedeće četiri godine, i to na korist kohezije i funkcioniranja BiH i na korist jednakopravnosti i zaštite Hrvata kao konstitutivnog naroda, vrlo konkretno i po sektorima i politički”, kazao je Plenković.

Naglasio je kako će njegova Vlada u svakom trenutku maksimalno štititi nacionalne interese.

“Nas nije birao Bruxelles ni Washington, birali su nas hrvatski ljudi, kojima jedino odgovaramo”, poručio je premijer Plenković.

Izbjegličku krizu rješavati na vanjskim granicama EU

Odgovarajući na pitanja o mogućoj novoj izbjegličkoj krizi, Plenković je kazao kako je jasan i čvrst stav Vlade da problem treba rješavati na vanjskim granicama EU, prije svega u Turskoj i Grčkoj.
Naglasio je da je MUP RH već podigao pripravnost, da su policijske uprave puno detaljnije uključene te da nije zabilježen veći broj nekontroliranih ulazaka.

Istaknuo je kako će Republika Hrvatska poštovati europsko pravo te da je za reviziju dublinskoga i puno funkcioniranje schengenskog sporazuma.
Namjera mu je da Hrvatska što prije uđe u schengenski režim, za što će se, kaže, iskoristiti svih 120 milijuna eura koje je za tu namjenu dobila.
Premijer Plenković također je istaknuo da će Hrvatska u prolasku i prihvatu izbjeglica biti humana te da će poštovati odluku Europskog vijeća na temelju koje bi trebala prihvatiti 1583 osobe.

“U realnosti se jako mali broj ljudi preselio u Hrvatsku, gotovo neznatan. Po informacijama MUP-a u ovom je trenutku na našem teritoriju oko 800 ljudi”, izvijestio je Plenković i naglasio kako nije riječ o alarmantnom broju, koji bi ugrozio sigurnost Hrvatske.

Sabor je time zaključio današnje zasjedanje, a u četvrtak će nastaviti raspravu o Mostovu prijedlogu izmjena Ovršnog zakona.