• Danas je: Četvrtak, 2 svibnja, 2024

“Bela knjiga” u kojoj se Hrvatskoj crno piše

Zastrašujuće je što se nitko nadležan u sada odlazećoj Vladi nije nimalo uzbuđivao od proljeća ove godine, kada je ministrica dr. sc. Nada Šikić na nizu sjednica Vlade ili u kontaktima s vrhom Vlade, pokušala dići uzbunu zbog skandaloznih otkrića o prijetećem bankrotu državnog proračuna isplatom višegodišnjih dvostrukih mirovina desecima tisuća onih koji za to nemaju nikakvog pravnog osnova.

Prije dva tjedna, dok su trajale pregovaračke muke u postizanju saborske većine koja će dovesti novog mandatara Vlade RH, u tjedniku 7Dnevno i potom na portalu dnevno.hr objavili smo članak pod naslovom „Smrtonosna zamka za Plenkovićevu vladu“. U članku su objavljene konkretne činjenice o planskim veleizdajničkim potezima Vlade RH pod vodstvom Zorana Milanovića koja je svoj mandat, u suradnji sa svojim partnerima iz Srbije, potrošila kako bi sljedeći hrvatski državni proračun dovela do bankrota, putem isplate višegodišnjih dvostrukih mirovina desecima tisuća onih koji za to nemaju nikakvog pravnog osnova. Pritom Milanovićeva vlada nije bila nimalo zabrinuta što o tom proračunu doslovno ovisi život milijun i pol hrvatskih građana – umirovljenika i državnih zaposlenika.

 Na ovu najavljenu stravu koja uskoro nastupa, nije niti trepnuo itko od prozvanih ili od odgovornih u tzv. tehničkoj vladi RH, ili u sustavu represivnih državnih tijela, ili u masmedijima. Šutnja Milanovića i njegove družbe o tom skandalu je samorazumljiva, jer su oni apsolutno znali što rade, te su to – kao što smo vidjeli – čak i najavili u službenom „Programu Vlade Republike Hrvatske za mandat 2011.-2015.“ Možda je retorički zanimljivo kako nitko u javnom životu nije to uočio još prije pet godina (2011.) kad je Program objavljen. Vjerojatno takve službene Programe nitko i ne čita, jer se već odavno uobičajilo da se Hrvatskom upravlja mimo programa, zakona i sličnih trica i kučina, piše dnevno.hr.

No, ne samo da je zanimljivo, nego je i zastrašujuće što se na to nitko nadležan u sada skončavajućoj Vladi nije nimalo uzbuđivao od proljeća ove godine, kada je ministrica dr. sc. Nada Šikić na nizu sjednica Vlade ili u kontaktima s vrhom Vlade, pokušala dići uzbunu zbog ovih skandaloznih otkrića koja su je dočekala u njenom resoru. Nakon objave članka kontaktirali smo ministricu Šikić te saznali brojne radnje koje je poduzimala i sada poduzima kako bi se u svezi predstojećeg bankrota pokušao pripremiti spas u zadnji čas. Osim toga, izvori upućeni u medijske pozadine skrenuli su nam pozornost da je dio masmedija o ministrici Šikić pisao negativno i banalizirajuće istodobno s njenim zauzimanjem u Vladi glede po Hrvatsku smrtonosnog problema dvostrukih mirovina.

Gosti iz UNHCR-a

Detaljno smo razgovarali i s nekoliko osoba iz drugih državnih resora koje su bile uključene u različita tijela koja su se sastajala s partnerima iz Srbije u svrhu traženja putva kako iznaći i uspostaviti pravni okvir i mehanizme za provođenje pljačke stoljeća iz hrvatskog državnog proračuna. Predočen nam je niz službenih bilježaka i zapisnika s bilateralnih sastanaka na kojima su se u Hrvatskoj i Srbiji sastajale državne delegacije i strukovna radna tijela. Na taj način smo razotkrivali mozaik iznimno zanimljivih i opsežnih dokumenata i saznanja o udruženom hrvatsko-srbijanskom procesu kojem je bio cilj prirediti kakvu-takvu legalizaciju sustavne pljačke hrvatskog proračuna. Temeljem te dokumentacije mogla bi se o tom mozaiku napisati podeblja triler knjiga, ili bi hrvatska pravosudna i sigurnosna tijela mogla do detalja rekonstruirati mrežu aktera i počinjenih nedjela protiv hrvatskih nacionalnih interesa.

U nekoliko zapisnika s bilateralnih srbijansko-hrvatskih sastanaka, u popisu sudionika sastanaka navedeni su i „gosti iz UNHCR-a“, kojima srbijanska i hrvatska strana dostavljaju podatke i dokumente, te se nekoliko puta naglašavalo kako bi u hrvatsko-srbijanske „razgovore trebalo što prije uključiti i zainteresirane umirovljenike iz BiH i Crne Gore“, naravno s istim ciljem – grabljenje novca iz hrvatskog državnog proračuna!

 Pojavljivanje u ovoj priči predstavnika UN-ove agencije za izbjeglice (UNHCR = United Nations High Commissioner for Refugees – Visoki povjerenik UN-a za izbjeglice), bio je znak da je cijela igra oko hrvatskog proračuna u sadržajnom i vremenskom pogledu puno šira, te da se na međunarodnoj razini ne oslanja samo na Međunarodnu organizaciju rada, koja je također jedna od specijaliziranih UN-ovih agencija. Ova pretpostavka se u potpunosti potvrdila provođenjem kratkog istraživanja koje nas je odvelo do saznanja o postojanju složene i cjelovite međunarodne i regionalne institucijske strukture, koja se već četvrt stoljeća intenzivno bavi Hrvatskom, a da u hrvatskim institucijama i hrvatskoj javnosti o tome ne postoje ni odgovarajuća saznanja, niti odgovarajuća svijest.

 Pritom je glavni problem što u Hrvatskoj (za razliku od, primjerice, Srbije) ne postoje odgovarajuće specijalizirane nacionalne znanstvene, civilno društvene i državne institucije koje bi se time bavile i koje bi u toj složenoj i moćnoj međunarodnoj i regionalnoj institucijskoj mreži predstavljale Hrvatsku, te zastupale i štitile hrvatske socijalne i nacionalne interese. Na taj način Hrvatska je ostala tek puki objekt, a ne subjekt tih svjetskih europskih i regionalnih interakcija. Odnosno, Hrvatska je zbog te, nazovimo je, pasivnosti, žrtva ostvarivanja najrazličitijih vanjskih pojedinačnih i složenih interesa, te se s njima suočava tek kad nastupe posljedice, tj. štete koje je nemoguće ili veoma teško spriječiti ako se ne prepoznaju i ne započnu sprječavati u ranom uzročnom razdoblju.

Najočitiji primjer takvog, po Hrvatsku katastrofalnog stanja, je i problem dvostrukih mirovina koji prijeti izravnim bankrotom sljedećeg državnog proračuna, a da upravo odlazeća Vlada RH još nema ni osnovne svijesti o tome što se zapravo događa, te su u općoj poplavi institucijske neodgovornosti bile uzaludne i polugodišnje uzbune koje uporno podiže ministrica Šikić.

Međutim, naše kratko istraživanje pokazalo je da golemi nacionalni problem – s kojim se za sada hrve samo ministrica Šikić i njeno ministarstvo – predstavlja tek dio sustava pregolemih problema koji se valjaju prema Hrvatskoj, a posljedica su nerada, neznanja i neodgovornosti hrvatskog institucijskog sustava. Cijela elaboracija saznanja iz našeg istraživanja neizvediva je u medijskom obliku, pa ćemo se zadržati samo na kratkom opisu djelovanja jedne „male“ srbijanske institucije koja je dio daleko većeg stroja  razaralački usmjerenog prema Hrvatskoj.

Centar za regionalizam

U Novom Sadu u Srbiji, već 18 godina postoji formalno nevladin Centar za regionalizam koji ima šest zaposlenika, a osnovan je –  kako se sami predstavljaju – „sa ciljem da afirmiše i propagira ideju regionalizma u skladu sa savremenim evropskim trendovima i iskustvima. To podrazumeva i stalno zalaganje i stručno obrazlaganje potrebe za demokratizacijom i decentralizacijom Srbije, kao i promovisanje saradnje u regionu, pre svega civilnog društva.

Od 1998. godine, Centar za regionalizam realizovao je veliki broj ekspertskih projekata sa ciljem normalizacije u odnosima i pomirenja između zemalja bivše Jugoslavije, kao i na prostoru Kosova nakon konflikta 1999. godine. Iz naših aktivnosti i projekata, nastala su tri velike regionalne inicijative: ‘Igmanska inicijativa’, ‘Civilni dijalog Kosovo-Srbija’ i ‘Asocijacija multietničkih gradova jugoistočne Evrope – PHILIA’.“

Hladni pogon, projekti, te mnogobrojna i raznovrsna djelovanja ovog Centra obilno se financiraju iz brojnih i različitih srbijanskih, regionalnih, EU i ostalih svjetskih izvora (Fond braće Rockefeller, Balkanski fond za demokratiju, USAID,  Misija OSCE-a, Fondacija Fridrih Ebert, Fondacija Konrad Adenauer, Demokratska komisija Američke ambasade u Beogradu, Freedom House, Švicarska ambasada u Beogradu, Europska komisija itd.). U projekte i inicijative su, osim zaposlenika Centra, često uključene brojne srbijanske, regionalne, EU i UN institucije, te mnogobrojni projektni stručnjaci. Naravno, u Hrvatskoj ne postoji institucija sličnog profila, ali prema potrebama u projekte i koncepciju srbijanskog Centra uključuju se (prema odabiru Centra) pojedinci i različite institucije iz Hrvatske.

Igmanska inicijativa

 Za hrvatski problem s dvostrukim mirovinama i svim drugim još težim problemima koji se iz Centra već godinama pripremaju i valjaju prema Hrvatskoj, posebno je važna tzv. „Igmanska inicijativa“ koja je pokrenuta 2000 godine. „Inicijativa“ samu sebe u svojem djelovanju najčešće predstavlja kao nevladinu regionalnu organizaciju ili koordinaciju brojnih nevladinih organizacija iz „regiona“, tj. iz Srbije, Crne Gore, BiH i Hrvatske.

Vrste, akcije, projekti, programi, dokumenti, te drugi javni istupi i očitovanja „Inicijative“ su tematski veoma mnogobrojni, intenzivni i raznovrsni (od politike i sigurnosti do kulture, športa i zabave). Sudionici u njihovim djelovanjima su također raznovrsni i mnogobrojni: od čelnika europskih institucija, bivših i sadašnjih predsjednika država (uključujući Mesića i Josipovića), kulturnjaka i drugih veoma poznatih i promoviranih javnih osoba.

Budući da se radi o formalno nevladinoj organizaciji, može se reći  da je utjecajnost „Igmanske inicijative“  gotovo nevjerojatnih razmjera, kako prema pokazateljima koji se odnose na sudionike akcija, tako i prema učestalosti medijskog pojavljivanja i utroška velikih projektnih sredstava. To, kao i kratki podaci koje smo naveli o Centru, koji neposredno stoji iza „Igmanske inicijative“, upućuje na zaključak da je ova formalno nevladina „Inicijativa“, zapravo, instrument pomoću kojeg se ostvaruju različiti moćni i na njih prikvačeni (geo)politički, sigurnosni, gospodarski i identitetski interesi. Nažalost, po svemu se čini da među tim prikvačnim interesima nema hrvatskih interesa, te da sve skupa čak niti ne percipiraju hrvatske političke, sigurnosne i ostale institucije kojih bi se to trebalo itekako ticati. No, to je daleko šira tema.

Hrvatska javnost će koncepciju, kakvoću, pozadine i dosege planova i djelovanja Igmanske incijative, u svakom pogledu, ponajbolje moći prepoznavati iz jednog jednostavnog podatka, a taj je da je kopredsjednik „Inicijative“ za Hrvatsku – Zoran Pusić.

Bela knjiga za uski krug ciljanih osoba

Godine 2012., Centar za regionalizam i Igmanska inicijativa objavili su na srpskom i engleskom jeziku knjigu naslova „BELA KNJIGA – o statusnim i imovinskim pitanjima građana, nastalim kao rezultat dezintegracije Jugoslavije u zemljama potpisnicama Daytonskog sporazuma s preporukama za njihovo rešavanje“. Izdanje knjige na srpskom tiskano je u sto primjeraka, a isto tako i izdanje na engleskom jeziku, što znači da su „Bela knjiga“ i „White Paper“ namijenjene i uručene uskom krugu ciljanih osoba.

 Budući da je riječ o ekspertnoj „elaboraciji preostalih otvorenih pitanja između zemalja Daytonskog sporazuma – Statusna i imovinska pitanja građana“, jasno je da su primjerci knjige uručeni međunarodnim i „domaćim“ (srpsko-hrvatskim) moćnim osobama koje donose odluke o tim pitanjima. O ozbiljnosti i moći ovih ekspertnih elaboracija, svjedoči i podatak da je taj istraživački projekt „finansiran od strane Europske unije“, te da su u knjigama po svim pitanjima posebno uokvirene „Preporuke“, a to znači da se zapravo radi o „Direktivama“ (iz pojmovnika EU-a) koje su u proceduri provođenja i koje se namjeravaju do kraja provesti.

I tu, na koncu ovoga članka, dolazimo do početka hrvatskog problema kojeg smo otvorili prethodnim i ovim člankom – bankrot sljedećeg hrvatskog proračuna. No, i to je manji dio problema, jer u „Beloj knjizi“ su i druge po Hrvatsku jednako crne „Preporuke“ („Direktive“) koje se odnose na niz ostalih „statusnih i imovinskih pitanja“ više desetaka ili stotina tisuća osoba s kojima (u Srbiji, Hrvatskoj, BiH i Crnoj Gori) upravlja Srbija prema koncepciji koju su kreirali njihov Centar i njihova Inicijativa.

Cijela ova lavina je materijalno (novčano i na druge imovinske načine) usmjerena na dugoročno pustošenje hrvatskog proračuna i druge hrvatske imovine, te na sve druge nematerijalne učinke (od političkih i sigurnosnih do percepcijskih i identitetskih) koji, zapravo, potpuno izokreću uloge agresora i žrtve iz događanja 1990-ih godina na „prostoru bivše Jugoslavije“.

U hrvatskim medijima je najavljeno kako će do sljedećeg tjedna započeti djelovanje novog saziva Sabora i članova Vlade RH. Možda će do tada netko od njih pročitati „Belu knjigu“, te progledati i početi državnički djelovati…

I: Braniteljski portal

Nitko ne želi mijenjati Hasanbegovića? Plenković dobio novu odbijenicu

HDZ-u kao zmija noge kriju odgovor je li Plenković odlučio tko je novi ministar kulture ili se još vode razgovori s potencijalnim kandidatima. Još ranije su pisali da bi potencijalni kandidat mogao biti bivši predsjedničin savjetnik za kulturu Andro Krstulović Opara, ali on je sam rekao da ide u kandidaturu za gradonačelnika Splita, piše Večernji list.

Plenković je, prema neslužbenim informacijama, ovih dana i s njim razgovarao, ali Opara mu je ponovio da ga zanima Split, a ne izvršna vlast. Izvori bliski Zlatku Hasanbegoviću pak smatraju da on ne računa da bi mogao opstati kao ministar, ali s Plenkovićem želi jedan pravi politički razgovor, što se navodno nije dogodilo. Iako je i Hasanbegović kao i ostali ministri s mandatarom obavio kratak razgovor.

Vlada će umjesto 20 imati samo jedno ministarstvo manje, ali točna imena ministara potpuna su tajna. Iako je mandatar Andrej Plenković vjerojatno već obavio razgovore sa svim tehničkim ministrima, ni njima u tim razgovorima Plenković ministre vjerojatno već ima, i nije rekao ostaju li ili otpadaju, a razgovore s kandidatima za ministarske pozicije vodi i tijekom vikenda, potvrđeno je u HDZ-u, piše Večernji list.

Nepoznato je i tko će voditi novo Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, pa se u neformalnim razgovorima s HDZ-ovcima jedino može čuti ime demografa Stjepana Šterca. Logično je da se kuloarski spominje to ime jer je on uvijek as iz rukava kada je riječ o demografiji, ali to ne znači da je njegovo ime zaista u kombinaciji. Iako je bilo ideja da se demografija izdvoji u središnji državni ured, stručni timovi HDZ-a i Mosta naposljetku su odlučili da demografija ipak dobije svoje ministarstvo.

Prije godinu dana Tomislav Karamarko najavljivao je da bi optimalni broj ministarstava bio 14. I u krugu najbližih suradnika Andreja Plenkovića smatraju da bi Vlada trebala imati najviše osam do devet ministarstava, ali priznaju da bi takav rez ostavio mnoga gladna usta. Dakle, iako su svjesni da je apart izvršne vlasti pregolem za zemlju poput Hrvatske, ipak priznaju da takav rez nije oportun jer bi mnogi izgubili svoje pozicije. Za usporedbu, jedna mnogo bogatija Njemačka ima samo 14 ministarstava, a Hrvatska je na 19 Vladinih resora. Zanimljivo je da se ni Most nije pjenio oko reduciranja izvršne vlasti, nego štoviše; najveća je jagma bila upravo oko pozicija; onih u Vladi i one u Saboru, koja je pripala Boži Petrovu.

Dok su trajali pregovori HDZ-a i Mosta, dio HDZ-ovih pregovarača zagovarao je da se ili ide u radikalno rezanje broja ministarstava ili da Vlada praktički ostane kakva jest. Na kraju je sve završilo na ukidanju samo jednog ministarstva. Bilo je ideja da se razdvoji i Ministarstvo EU fondova i regionalnog razvoja na način da se EU fondovi pripoje Ministarstvu financija, ali kako je Ivana Maletić odustala od ulaska u Vladu, od te se ideje odustalo. Bila je o ideja da se socijala pripoji Ministarstvu rada i mirovinskog sustava, ali i to je otpalo.

Ministarstvo kulture bit će prvi pokazatelj misli li nova Vlada ozbiljno

Ako se žele razumjeti odnosi snaga u hrvatskoj kulturi i politici danas, onda se – budući da svaka pojava ima svoje korijene i uzroke u prošlosti – trebamo vratiti na kraj Drugoga svjetskog rata.

Jugoslavensko-komunistički „osloboditelji“ 1945. godine uništili su građansko društvo u Hrvatskoj i izvršili ono što neki autori nazivaju aristocidom, tj. uništenjem inteligencije. Na stotine svećenika, književnika, publicista, novinara, kulturnih radnika, pravnika, inženjera itd. bilo je likvidirano ili je spas potražilo izvan granica novostvorene komunističke Jugoslavije. Rukopis je to već viđen u listopadu 1944. u Daksi gdje je likvidirana dubrovačka inteligencija. Komunistički glavešine jako su dobro znali da je prvi preduvjet kako bi se discipliniralo jedan narod i oduzela mu se mogućnost otpora taj da mu se uništi inteligencija ili da se istu navede na kolaboraciju.

Filozofski fakultet u Zagrebu danas slovi kao „bastion“ kritičke misli i slobodoumne inteligencije. No, nije tako bilo nakon svibnja 1945. S toga su fakulteta tada izbačeni svi nastavnici i pomoćno osoblje koji su na fakultetu bili zaposleni nakon 10. travnja 1941. Nekolicinu profesora režim je kasnije vratio na posao jer je postojao golem nedostatak nastavnoga osoblja, no na većinu katedri zasjeo je provjereni kadar neupitno odan tekovinama režima koji je svoje postojanje temeljio na jamama i protutenkovskim rovovima topografije Bleiburga, Teznog i Hude Jame. Taj isti profesorski kadar odgojio je svoj podmladak pa nas danas ne treba čuditi kada profesor Filozofskog fakulteta Mate Kapović „sere na Bleiburg“ ili kada profesor Borislav Mikulić plenumašima (uzor su im vjerojatno sovjetski plenumi?) poručuje da zaštitarima slome noge. O stanju na katedri za suvremenu povijest najbolje govori činjenica da se ista nalazi u rukama dvojice „antifašista“ od formata – Tvrtka Jakovine, skutonoše Budimira Lončara, i i Hrvoja Klasića, obiteljske svojte Mike Špiljka, koji mlade povjesničare educiraju na jugokomunističkim mitovima koji s povijesnom istnom imaju veze kao npr. Zoran Milanović s kulturnom i uljuđenom raspravom.

Gramscijeva metodologija osvajanja političke vlasti

Filozofski fakultet u Zagrebu samo je mikroprimjer kako je jugoslavenska ljevica (u Hrvatskoj, nažalost, ne postoji hrvatska ljevica kojoj bi Hrvatska izvan „Regiona“ bila neupitan okvir) osvojila kulturne institucije, nakon 1945. golom silom, Marxovim „bajunetama i topovima“, a kasnije prema Grasmscijevu receptu „marša kroz institucije“.

Talijanski marksistički teoretičar Antonio Gramsci govorio je o dvije razine društva: civilnom društvu, sastavljenom od pojedinaca, i političkom društvu, koje je uobličeno u Državi. Kulturna hegemonija za njega je međudjelovanje civilnog i političkog društva: s jedne strane dominantna društvena skupina putem civilnog društva ostvaruje svoj utjecaj na Državu, na političko društvo, dok istovremeno Država putem svoje dominacije i pravosuđa ostvaruje svoj utjecaj na društvo. Pritom je primarno ostvariti utjecaj na kulturu, putem kojega ta društvena skupina ostvaruje hegemoniju unutar civilnog društva, a zatim i na političkoj razini (zauzimanje najvažnijih institucija).

Civilno društvo za Gramscija je bojno polje gdje se šire i bore međusobno razne ideologije. Društvene skupine koje se u toj ideološkoj borbi domognu „intelektualne uprave“ društva – onoga što se misli – i „moralne uprave“ društva – onoga što se vrednuje – čine upravljačku skupinu toga društva. Upravljačka skupina nameće svoj način gledanja na stvari stvarajući i šireći određeno poimanje svijeta u narodu, u društvu. U tome glavnu ulogu imaju intelektualci koji djeluju prema Gramscijevu receptu: „osvojiti svijet ideja da bi one postale ideje svijeta”.

Gramsijevu metodologiju savršeno je primijenila jugoslavenska ljevica u Hrvaskoj nakon 2000. godine. Još prije osvajanja političke vlasti 3. siječnja zauzeli su sveučilišne katedre, medije i civilni sektor, nakon čega im je vlast „pala u ruke kao zrelo voće“. Zarobljena u idejama i metodama 19. st., hrvatska desnica ni danas nije svjesna važnosti kulture, medija, katedri i civilnog sektora za osvajanje stvarne političke vlasti, dočim druga strana upravo na tim područjima ima „pse čuvare“ koji s jedne strane legitimiraju njezinu politiku, a s druge medijski i na druge načine ostraciraju sve one koji zastupaju suprotna stajališta.

Ne treba nas stoga čuditi što dvadesetak-tridesetak intelektualaca-sveznadara gotovo svaku večer u mainstream medijima nastupaju kao neupitni moralni arbitri i čuvari hrvatske demokracije. Jednostavno: riječ o je kulturnoj hegemoniji, o hegemoniji u institucijama, katedrama, medijima. Oni su ti koji kontroliraju i usmjeravaju javno mnijenje.

Ministarstvo kulture kao glavna poluga

Jedna od glavnih poluga nametanja kulturne hegemonije od 2000. do danas bilo je Ministarstvo kulture. Name, upravo ovo resorno ministarstvo odlučuje o potporama knjigama, filmovima i umjetničkim organizacijama. A upravo su ovo najbolji mediji za širenje vlastih svjetonazora, ideja i vizije društva i svijeta. Svega navedenoga jako je dobro svjestan tehnički ministar kulture dr. sc. Zlatko Hasanbegović. On je taj koji je započeo proces anuliranja kulturne hegemonije jugoslavenske ljevice i upravo zbog toga i jest metom svih napada posljednjih desetak mjeseci. Hoće li se taj proces nastaviti još uvijek nije poznato, to ovisi o mandataru Andreju Plenkoviću. No jedno je sigurno: Ministarstvo kulture bit će prvi pokazatelj misli li nova Vlada ozbiljno ili nas čeka već viđeni scenarij.

I:direktno.hr

Bruna Esih: Nikada ne bih zamijenila Hasanbegovića čiji je rad neupitan

Nakon što su je pojedini mediji proglasili vrlo izglednom kandidatkinjom za novu ministricu kulture, Bruna Esih za Jutarnji list večeras je odbacila takvu mogućnost.

“Najodlučnije odbacujem medijske manipulacije o mogućnosti da budem ministrica kulture u novoj Vladi gospodina Andreja Plenkovića. Niti mi je itko došao s tom ponudom, niti bih je ikad prihvatila, budući da ne želim na toj dužnosti zamijeniti ministra Hasanbegovića kojega podupirem i čiji rad smatram neupitnim te potpuno na tragu političko nacionalnih vrijednosti koje i sama zastupam”, rekla je kratko za Jutarnji Bruna Esih, nezavisna zastupnica izabrana u Sabor s liste HDZ-a, i to zahvaljujući preferencijalnim glasovima.

Novo ministarstvo, dva se spajaju, Ministarstvo branitelja mijenja ime

Nakon konstituiranja, Hrvatski sabor u petak je nastavio sjednicu.

Nova Vlada sastavit će se na temelju četiriju zakonskih prijedloga o izmjenama Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika, izmjenama Zakona o sustavu državne uprave, o ustroju i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave te o izmjenama Zakona o Vladi.

Predlaže se pripajanje Ministarstva poduzetništva i obrta Ministarstvu gospodarstva, a sadašnje Ministarstvo zaštite okoliša i prirode preuzima upravne i stručne poslove iz područja energetike od Ministarstva gospodarstva te upravne i stručne poslove iz područja vodnoga gospodarstva od Ministarstva poljoprivrede te dobiva novi naziv, ustroj i djelokrug. Posebnu pozornost dobit će problematika demografske obnove, zaštita obitelji i mladih te se – radi toga – ustrojava Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Osim toga, Vladini državni uredi transformiraju se u središnje državne urede, također, kao središnja tijela državne uprave za obavljanje poslova, vođenje i provedbu javnih politika od posebnoga strateškog značenja za učinkovitost rada Vlade. S obzirom na strateške i programske prioritete Vlade, osnivaju se i dva nova središnja državna ureda ovlaštena za pitanja športa i razvitak digitalnog društva.

Dodajmo da će se Ministarstvo branitelja preimenovati u Ministarstvo hrvatskih branitelja. Isto tako, Ministarstvo zdravlja vraća stari naziv – Ministarstvo zdravstva. Sport se izdvaja iz Ministarstva znanosti i obrazovanja.

Tako se broj ministarstava smanjuje s 20 na 19, a broj središnjih državnih ureda povećava se s četiri na šest.

Umjesto zamjenika ministara uvode se državni tajnici.

Ujedno se drukčije regulira pravo ostvarivanja plaće nakon prestanka obnašanja dužnosti. Tako dužnosnici koji su dužnost obnašali najmanje jednu godinu do početka ostvarivanja plaće na drugoj osnovi ili do ispunjenja uvjeta za mirovinu imaju šest mjeseci od dana prestanka obnašanja dužnosti pravo na naknadu u visini plaće koju ostvaruje dužnosnik na toj dužnosti. Sljedećih šest mjeseci imaju pravo na naknadu u visini 50 posto plaće koju ostvaruje dužnosnik na toj dužnosti. Ako su dužnost obnašali manje od jedne godine i više od tri mjeseca, tri mjeseca od dana prestanka obnašanja dužnosti imaju pravo na naknadu u visini plaće koju ostvaruje dužnosnik na toj dužnosti, a sljedeća tri mjeseca pravo na naknadu u visini od 50 posto plaće koju ostvaruje dužnosnik na toj dužnosti. Također, uređuje se i pravo dužnosnika kome nakon prestanka obnašanja dužnosti do ostvarivanja prava na mirovinu po općim propisima nedostaje manje od godine dana, tako da ima pravo na naknadu u visini od 50 posto plaće koju ostvaruje dužnosnik na toj dužnosti do ostvarivanja prava na mirovinu, ali ne duže od godinu dana.

Predlagatelj svih zakona je klub HDZ-a.

Na dnevnom redu je i prijedog odluke o imenovanju pravobraniteljice za osobe s invaliditetom.

Nakon glasovanja o predloženome dnevnom redu, predsjednik Hrvatskoga sabora Božo Petrov odredio je jednosatnu stanku kako bi se zakoni mogli raspraviti po odborima.

Popis ministarstava

Ministarstvo vanjskih i europskih poslova

Ministarstvo unutarnjih poslova

Ministarstvo obrane

Ministarstvo financija

Ministarstvo pravosuđa

Ministarstvo uprave

Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja

Ministarstvo rada i mirovinskog sustava

Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku

Ministarstvo kulture

Ministarstvo turizma

Ministarstvo poljoprivrede

Ministarstvo znanosti i obrazovanja

Ministarstvo zaštite okoliša i energetike

Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture

Ministarstvo gospodarstva, maloga i srednjega poduzetništva i obrta

Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije

Ministarstvo hrvatskih branitelja

Ministarstvo zdravstva

Prijedlog HDZ-a: Reiner, Brkić i Jandroković potpredsjednici Sabora

Mandatar vlade i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković rekao je u četvrtak da je Središnji odbor HDZ-a potvrdio prijedlog da ispred HDZ-a potpredsjednici Sabora budu sadašnji predsjednik Željko Reiner, zamjenik predsjednika HDZ-a Milijan Brkić i glavni tajnik Gordan Jandroković.

Najavio je i da su za sutra u podne sazvali prvu sjednicu budućeg novog saborskog Kluba HDZ-a na kojoj će se još jedanput utvrditi prijedlozi članova pojedinih odbora, posebno onih koji će biti formirani sutra te će raditi na pripremi konstituirajuće sjednice sabora koja počinje u 15 sati.

Plenković je nakon sjednice Središnjeg odbora HDZ-a u Novinarskom domu kazao i da su dobili potporu tog stranačkog tijela za sve aktivnosti koje poduzimaju u kontekstu formiranja nove vlade i predstojeće sjednice Hrvatskog sabora. Uz to, članovi Središnjeg odbora izrazili su zadovoljstvo izbornom strategijom i rezultatom parlamentarnih izbora te poslijeizbornim razgovorima koje su vodili s drugim strankama, prije svega Mostom i predstavnicima nacionalnih manjina.

Središnji odbor potvrdio je i odluku o ustroju Savjetodavnog vijeća HDZ-a .

Plenković je negativno odgovorio na novinarski upit je li na sjednici bilo kritičkih tonova vezanih uz prijedlog da Nina Obuljen Koržinek bude ministrica kulture. “Ne, to nitko nije spominjao”, kazao je.

Dodao je i kako je članove tog visokog stranačkog tijela izvijestio da će nastaviti razgovore s kandidatima za budući sastav vlade te, kada to dovrši, o tome će izvijestiti Predsjedništvo HDZ-a. Ponovio je i da će se drugi tjedan znati imena budućih ministara kazavši i da već ima neke sigurne kandidate za ministre, ne želeći iznositi detalje. “Kada budem imao cijeli sastav tada ću objaviti i kompletan prijedlog članica i članova buduće vlade”, poručio je.

Vezano uz  poruku predsjednika HNS-a Ivana Vrdoljaka da kao opozicijski političar stoji na raspolaganju pomoći kako bi se zauzeo jedinstveni stav oko MOL-a, Plenković je kazao da će Vlada, koju će voditi HDZ s svojim partnerima, imati vrlo čvrst  stav o zaštiti nacionalnih interesa te da se ispoštuju sve obaveze iz međudioničarskog ugovora.  Dodao je i da će o tome razgovarati kada budu buduća vlada.

“Kada je riječ o otvorenosti HDZ-a za suradnju s drugim strankama, bez obzira jesu li dio vladajuće parlamentarne većine ili oporbe, ako je riječ o strateškim nacionalnim interesima za to sam otvoren. Ako bude o toj temi korisnih ideja i doprinosa drugih stranaka mi ćemo ih vrlo rado razmotriti”, poručio je.

I:braniteljski-portal

Kovač o izjavi da će ga naslijediti Stier: To je rijetko viđena bedastoća

Tehnički ministar vanjskih i europskih poslova Miro Kovač, na novinarski upit kako komentira izjavu HDZ-ove zastupnice u Europskom parlamentu Dubravke Šuice da će Davor Ivo Stier biti novi ministar vanjskih poslova, odgovorio je kako je ta izjava: “Rijetko viđena bedastoća”.

I drugi mogući kandidati za nove ministre nisu novinarima željeli konkretnije odgovoriti na upit hoće li ostati na toj funkciji. Tehnički ministar pomorstva, prometa i infrastrukture Oleg Butković kratko je poručio da će se vidjeti hoće li ostati na ministarskoj funkciji upitavši – “Zar je najbitnije biti ministar?”.

 

Plenković: Nitko nije spominjao Obuljen, imam neke sigurne kandidate za ministre

Andrej Plenković rekao je nakon sjednice Predsjedništva HDZ-a u četvrtak da su napravili pripremu svih odluka koje su potrebne te su razgovarali o sutrašnjoj(petak) konstituirajućoj sjednici Hrvatskog sabora. Nakon sjednice Predsjedništva HDZ-a sastao se i Središnji odbor stranke u Novinarskom domu.

“Dobili smo potporu za sve aktivnosti koje poduzimamo vezano uz novu hrvatsku Vladu. Donijeli smo odluku o ustroju Savjetodavnog vijeća HDZ-a. Za sutra u 12 sati sazvali smo prvu sjednicu novog Kluba HDZ-a”, kazao je predsjednik HDZ-a nakon Središnjeg odbora.

“Nitko nije spominjao Ninu Obuljen, rekao sam kolegama da nastavljam razgovore s kandidatima, kad to završim izvijestit ću članove Predsjedništva stranke. Imam neke sigurne kandidate za ministre”, obavijestit ću vas o tome kad ću imati sve.

Plenković je kazao da je otvoren za konstruktivne prijedloge o MOL-u.

“Kad je riječ o interesima Hrvatske, Vlada će imati čvrst stav o zaštiti svih interesa i da se ispoštuju svi dijelovi ugovora. Kad je riječ o drugim strankama, bez obzira jesu li dio vladajuće stranke ili oporbe, naravno da sam otvoren za konstruktivne prijedloge”.

Plenković komentirao Ninu Obuljen i rekao tko će ga mijenjati u Bruxellesu

Mandatar za sastav nove hrvatske vlade Andrej Plenković izjavio je u srijedu u Bruxellesu da još nije odlučio tko će biti ministar kulture, a za Ninu Obuljen Koržinek, koju mediji spominju kao potencijalnu kandidatkinju, rekao je da je izuzetno cijeni.

Dio udruga iz Domovinskog rata u srijedu je na konferenciji za novinare u Zagrebu optužio Ninu Obuljen Koržinek, koju su mediji proteklih dana navodili kao izglednu kandidatkinju za ministricu kulture, za izravnu umiješanost u navodni kriminal u HAVC-u, ali i za oporezivanje knjiga o Domovinskom ratu, tvrdeći da ih je 2008. kao djelatnica ministarstva kulture proglasila šundom te zatražili da ju se više ne spominje kao moguću buduću ministricu kulture.

“Čuo samo da je danas najavljena novinska konferencija. Nina Obuljen je bila državna tajnica u vladi HDZ-a, u kojoj sam i ja bio, ima veliko iskustvo, cijeli svoj život je posvetila hrvatskoj kulturi, ima značajnu europsku dimenziju. Izuzetno je cijenim, a što se tiče sastava vlade, na mandataru je da odluči kada za to dođe vrijeme, a u ove spekulacije ne bih ulazio, nisam vidio što će točno biti danas na toj novinskoj konferenciji”, rekao je Plenković novinarima u Bruxellesu.

Plenković je rekao da on i Stier u srijedu popodne podnose ostavku na mjesto zastupnika u Europskom parlamentu, što bi moglo značiti da Stier ulazi u novu vladu.

Davor Ivo Stier nije htio odgovoriti na pitanje hoće li biti novi ministar vanjskih poslova. “To je na mandataru da odluči”.

Kako je Plenković rekao, Ivana Maletić i dalje ostaje zastupnicom, što bi značilo da neće biti dio nove vlade.

Na upit tko će ga zamijeniti u Europskom parlamentu, Plenković je rekao da je tu zakon sasvim jasan i da umjesto njega dolazi HDZ-ovac Ivica Tolić.

Reket Pupovčevih pristaša i uloga Zorana Milanovića

Nije neuobičajeno da hrvatska država isplaćuje mirovine određenom broju Srba u Srbiji i BiH; zbog planskog naseljavanja Srba po Hrvatskoj koje traje od 1918. godine što kulminira u komunističkoj Jugoslaviji, jasno je da su se raspadom te tvorevine novonastale države obvezale preuzeti određene obveze u koje, između ostaloga, spada i isplata mirovina onima koji u Hrvatskoj, iz ovih ili onih razloga, više ne žive.

No, nije jasno sljedeće: zašto bi hrvatska država trebala isplaćivati mirovine onima koji su protiv nje oružjem ustali, narušili njezin suverenitet, te provodili zločinačku politiku u samoprozvanoj t. zv. SAO Krajini s ciljem stvaranja velike Srbije, odnosno zašto bi Republika Hrvatska trebala isplaćivati mirovine pobunjenim krajiškim Srbima za razdoblje od 1991. do 1995. godine, i kasnije razdoblje dok se istočna Slavonija, Baranja i zapadni Srijem nisu vratili u njezin pravni poredak?

Znali smo da je vlada Zorana Milanovića uništila pokrenula mnoge negativne procese – izbacila ljude na ulice, otjerala ih izvan države, posvađala nas sa svim susjedima (osim sa Srbijom!), do kraja korumpirala ionako korumpirano pravosuđe i prisilni aparat, čije su afere počele izlaziti na vidjelo tek kad su prestali obnašati vlast, što govori o totalitarnoj naravi te vlade.

Vezano uz gornje pitanje: zašto bi Hrvatska trebala isplaćivati mirovine pobunjenim krajiškim Srbima, t.j. zašto bi trebala isplaćivati četničke mirovine? Odgovor glasi: jer su tako odlučili Zoran Milanović i Mirando Mrsić na zahtjev Milorada Pupovca.

Naime, u 641. broju Pupovčevih „Novosti“ u internetskom izdanju objavljuje se iscrpan članak u kojem se nariče i jadikuje nad neisplaćenim mirovinama krajiških Srba te daje povijesni pravni pregled i zapravo ukazuje na nepostupanje i šutnju hrvatske države po tom pitanju. Zašto?

Time se vršio pritisak da se krajiškim, a to će reći Pupovčevim Srbima dade novac koji ne da im ne pripada, nego bi značilo da se sav „rad“ i posao“ koji su obavljali stanovnici t. zv. SAO Krajine na štetu i protiv Republike Hrvatske – priznaje i plaća – što je nije samo suludo, nego i vrijeđa sve žrtve Domovinskog rata i veliku braniteljsku populaciju kojoj se time otvoreno pljuje u lice.

Isto tako, na stranicama Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje stoji: „U mirovinski staž, kao staž osiguranja, ne priznaje se razdoblje provedeno u aktivnoj službi ili u pričuvnom sastavu vojske, milicije ili teritorijalne obrane tzv. Republike Srpske Krajine i razdoblje provedeno na radu, u bilo kojem svojstvu, u Ministarstvu obrane ili Ministarstvu unutarnjih poslova tzv. Republike Srpske Krajine. Također se, kao staž osiguranja, ne priznaju razdoblja koja je zainteresirana osoba provela na radnom mjestu u tijelima čiji je rad bio usmjeren na rušenje pravnog poretka Republike Hrvatske, niti je takva mogućnost propisana zakonima Republike Hrvatske.“

Pobunjena Krajina je glumila nekakvu državu, odnosno državnopravni entitet, donosili su se zakoni, odluke, pravilnici; zapravo se ustrojio, koliko-toliko, nekakav parapravni sustav. Unutar tog sustava, postojao je mirovinski „parafond“ u kojeg se uplaćivao novac i iz kojeg se isplaćivalo – no na srpsku nesreću Olujom je ta tvorevina ukinuta, ali bi krajiški Srbi i dalje htjeli novac. I gle, Milanović je odlučio dati tražene novce, što je stvorilo opasan pravni presedan i hrvatski ionako poluraspadnuti i opterećeni mirovinski sustav sad će vjerojatno morati isplatiti desetke milijardi kuna srpskimpobunjenicima i ostalim borcima za veliku Srbiju. Inače, Ustavni sud i Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu su odbili takve zahtjeve krajiških Srba. No, Milanović se ne drži zakona „ko pijan plota“, a pogotovo ne kad treba udovoljiti SDP-ovom biračkom tijelu te zahtjevima Milorada Pupovca i dobrog djela SDP-ovog članstva.

Još je žalosnije, što je general Željko Glasnović u javnost morao izaći s ovim podacima, kao i s podatkom da je trenutna tehnička ministrica rada i socijalne skrbi Nada Šikić podigla kaznenu prijavu protiv Milanovićeve vlade za veleizdaju upravo zbog tog protuzakonitog i suludog isplaćivanja mirovina pobunjenim četnicima.

To nije samo veleizdaja; to je izravan napad na temelje moderne Hrvatske, na hrvatske branitelje, na sve žrtve pravičnog i nametnutog obrambenog Domovinskog rata, pljuska svim borcima za hrvatsku slobodu i još jedan dokaz o neprijateljskom (velikosrpskom) djelovanju Milorada Pupovca i skupine oko njega, ali i potvrda da je Milanovićeva vlada djelovala isključivo i izravno protiv hrvatskih nacionalnih interesa.

Ostaje za vidjeti kako će se buduća Plenkovićeva vlada prema tome postaviti… U svakom slučaju, novaca za hrvatske branitelje, blokirane, mlade, nezaposlene i ostale društvene skupine na rubu opstanka nema, ali za pobunjene krajiške Srbe i njihove četničke mirovine – očito ima!

I: HRsvijet