Sinovi Oluje

Andrej Plenković dobio je potpise 91 izabranog saborskog zastupnika. Tim je brojem, umanjenim za broj Mostovih zastupnika, Andrej Plenković zasigurno ubrzao ili u najmanju ruku olakšao proces pregovora s Mostom i demonstrirao velik potencijal političke moći. Čime je, međutim, magnetizirao Plenković one koji mu potporu daju, a zauzvrat ne traže ništa? Je li SDSS, Radina i Beljaka zaista privukao povratak Tuđmanovoj politici?

HDZ jest Tuđmanov projekt i HDZ bez obzira na politiku kakvu vodio uvijek može računati na stotine tisuća glasova živih svjedoka stvaranja neovisne Hrvatske, ali Franje Tuđmana u današnjem HDZ-u sve je manje. Ono što odlikuje lik Tuđmana u suvremenoj političkoj svijesti jest suverenost; sposobnost odupiranja štetnim idejama, posebice izvana i još više – nazivanje stvari pravim imenom. Onaj koji danas stvari naziva pravim imenom, koji ne savija kralježnicu pod pritiskom različitih skupina te bogomdanih pojedinaca koji su se rodili kao društveni higijeničari je Zlatko Hasanbegović. Ljudi cijene vjerodostojnost, a Zlatko Hasanbegović vjerodostojno zastupa svoja stajališta i stajališta suverenista, gradeći ih na temeljima neoborivih argumenata. Aktivizam i ugroženost određenih skupina dolaskom Zlatka Hasanbegovića podsjeća na vrijeme agresivnih, gotovo razularenih laveža sličnih, ako ne i istih skupina i pojedinaca na Franju Tuđmana i njegova politička motrišta.

Ipak, govori se da za Hasanbegovića neće biti mjesta u novoj vladi i opravdan je stav ministra kulture da javnost u tom slučaju treba znati iz kojeg je razloga tako. Naime, ako je razlog to što je ministar postao voljom Tomislava Karamarka, onda u novoj vladi nema mjesta niti za ponajbolje ministre iz prošle vlade: Tolušića i Klimana, kao ni Medveda, Marića, Butkovića, Kuščevića, a ipak svi se oni spominju kao ministri koji bi mogli nastaviti svoj posao i ubuduće. Ako je razlog političko neslaganje, jer je osim ideoloških, ministru koji za razliku od svojih predšasnika (toj su riječi rugali se oni čije su noge u hodniku, a glava u prethodniku) svoju službenu karticu nije ni koristio, nemoguće pronaći tehničku grešku, onda bi se Plenković trebao zapitati kako birači HDZ-a vrjednuju bliske mu suradnike Davora Božinovića (0,76%  glasova) i Gordana Jandrokovića (1,29%), a kako Hasanbegovića (17,18%). Postoji i mogućnost da Andrej Plenković, u želji da bude u miru sa svim društvenim skupinama, zamijeni ministra kulture nekim licem koje će biti prihvatljivo najžešćim Hasanbegovićevim kritičarima. Ti su kritičari, vrijedi spomenuti, neobična skupina umjetnika kojima smeta povjesničarev odnos prema povijesti, parapolitičkih aktivista kojima smeta što ministar kulture nije umjetnik (nota bene – nije prvi koji je povjesničar), subverzivni borci protiv države koji, Bože, duhovit si, svoju borbu naplaćuju jedino od države; ali nitko od njih nije glasao za Plenkovića niti bi glasao čak i da je Plenković uoči izbora ostracirao Hasanbegovića. Takav bi razlog značio i da Plenković više mari za jednim ideološkim korpusom od onog drugog, kudikamo manje organiziranog, ali ne i nepostojećeg, koji negoduje na takve informacije.

Prva sjednica Hrvatskog sabora na kojoj će biti izabrana i nova vlada potporom 91 zastupnika pokazat će smjer politike Andreja Plenkovića. Uključivost koja isključuje člana Predsjedništva stranke i veliku potporu koju on uživa nije uključivost, nego dodvoravanje slatkorječivima. A slatkorječive je volio slušati Ivo Sanader, to je neizostavna odlika narcisoidnog političara, dočim su prvi upravo slatkorječivi partneri i novinska pera viknuli: raspni ga!

Vraćanje Tuđmanovoj politici nije bespogovorno izvršavanje direktivi iz raznih ustanova Europske unije, nije servilno pokoravanje savjetima iz veleposlanstava europskih kraljevina i republika, niti pristajanje na ucjene političkih metamorfa s izraženim osjetilima za osobnu korist, a marginalnu potporu u općem biračkom tijelu. Vraćanje Tuđmanovoj politici je izgradnja Hrvatske isključivo u obitelji središnje i zapadne Europe te na korist Hrvatske i hrvatskog naroda u Hrvatskoj i BiH. Bez obzira na lavež. Ta se politika slobodno onda može i kititi dosad besadržajnim atributom – moderna. Jer, moderan znači biti u skladu s današnjicom, a u neskladu s današnjicom su samo oni koji djeluju po načelima propalih država i društvenih uređenja.

Plenković je rođen 1970. u Zagrebu, 1993. diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je završio i poslijediplomski studij iz međunarodnoga javnog i privatnog prava. Tijekom studija radio je kao prevoditelj volonter u Promatračkoj misiji Europske zajednice u Hrvatskoj 1991/92.

Studentsku praksu obavio je 1992. u odvjetničkoj tvrtki Stephenson Harwood u Londonu. Na stažu u Europskoj pučkoj stranci u Europskom parlamentu boravio je 1993., a 1994. u hrvatskoj Misiji pri Europskim zajednicama, koju je tada vodio veleposlanik Ante Čičin-Šain.

U Ministarstvu vanjskih poslova završio je program za diplomatskog savjetnika i 1999. položio je savjetnički ispit na Diplomatskoj akademiji.

U Ministarstvu vanjskih poslova, Plenković se zaposlio 1994. kao stručni suradnik u Odjelu za europske integracije. Bavio se odnosima Hrvatske s Vijećem Europe i Europskom unijom, uključujući pregovore o Sporazumu o suradnji između Hrvatske i EU-a.

1995. postao je voditelj Ureda tadašnjeg zamjenika ministra Ivana Šimonovića.

U listopadu 1997. postao je načelnik Odjela za europske integracije, a tu je dužnost obavljao do kraja 2001. U međuvremenu, 2000. godine vodio je izborni stožer predsjedničkog kandidata HDZ-a Mate Granića.

Bio je član pregovaračkog tima za Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju te zamjenik glavnog tajnika organizacije Zagrebačkog sastanka šefova država i vlada članica Europske unije i država jugoistočne Europe (24. 11. 2000.), skupa najviše razine koji je dosad održan u Hrvatskoj.

Od 2002. do 2005. bio je zamjenik šefa hrvatske Misije pri Europskoj uniji u Bruxellesu, zadužen za koordinaciju političkih aktivnosti Misije.

Od 2005. do 2010. bio je zamjenik veleposlanika u Francuskoj, zadužen za politička i organizacijska pitanja.

Po povratku u Zagreb obavljao je od travnja 2010. do prosinca 2011. dužnost državnog tajnika za europske integracije u Vladi Jadranke Kosor.

Kao državni tajnik obnašao je dužnosti političkog direktora za pitanja Europske unije, supredsjedatelja Odbora za stabilizaciju i pridruživanje Hrvatska–EU, nacionalnog koordinatora za Dunavsku strategiju Europske unije te dužnosti supredsjedatelja više međunarodnih komisija (Hrvatska–Bavarska, Hrvatska–Baden-Württenberg, Hrvatska– Flandrija).

U HDZ se učlanio 2011. Kao kandidat za Hrvatski sabor uključio se u kampanju za parlamentarne izbore u prosincu 2011. Član je Delegacije HDZ-a u Klubu zastupnika Europske pučke stranke u Europskom parlamentu, HDZ-ova Središnjeg odbora, Gradskog odbora Zagreb.

Do stavljanja saborskog mandata u mirovanje 1. srpnja 2013. bio je član Kluba zastupnika HDZ-a u Hrvatskom saboru.

Bio je član saborskih odbora za vanjsku politiku, za europske integracije, za pravosuđe, za zaštitu okoliša te za međuparlamentarnu suradnju.

Kao kandidat HDZ-a za prve izbore za Europski parlament, održane 14. travnja 2013. aktivno je sudjelovao u izbornoj kampanji. Zajedno sa stranačkim kolegama Dubravkom Šuicom, Davorom Stierom, Ivanom Maletić, Zdravkom Bušić, Željanom Zovko, Kristijanom Tušekom, Krševanom Dujmovićem, Ivanom Bubićem i Zdravkom Krmekom te s koalicijskim partnerima Ružom Tomašić i Milivojem Špikom obilazio je Hrvatsku i predstavljao program. Na listi je dobio najveći broj preferencijalnih glasova među kandidatima HDZ-a.

2013. službeno je preuzeo dužnost člana Europskog parlamenta. Na općim izborima za Europski parlament koji su se održali 25. svibnja 2014. bio je nositelj zajedničke liste HDZ-a i partnera. U kampanji se zalagao za realizaciju Izbornog programa koji se temelji na Manifestu i Akcijskom programu Europske pučke stranke (EPP).

Kao nositelj liste ponovno je osvojio najveći broj preferencijalnih glasova između kandidata HDZ-a na listi – 71.072 glasa.

Na unutarstranačkim izborima, na kojima je, unatoč prethodnim najavama, bio jedini kandidat, Plenković postaje predsjednik Hrvatske demokratske zajednice 17. srpnja 2016. godine. Izabran je s 97.823 glasa HDZ-ovaca, od ukupno 208.277 članova, te postaje peti predsjednik HDZ-a.

‘Danas započinjemo novo poglavlje. Nalazimo se u zahtjevnom vremenu za HDZ, Hrvatsku, Europu i svijet. HDZ i Hrvatska trebaju novu viziju i pristup’, kazao je Andrej Plenković u svom obraćanju nakon unutarstranačkih izbora na kojima je postao predsjednik HDZ-a.

Plenković tečno govori engleski, francuski i talijanski, a služi se njemačkim. Bavio se sportom – nogometom, tenisom, vaterpolom i košarkom.

Oženjen je Anom Maslać Plenković, pravnicom rođenom u Dubrovniku s kojom ima sina Marija.

U završnici pregovora o sastavu nove Vlade, na vidjelo je isplivala sramotna činjenica. Vlada Andreja Plenkovića mogla bi biti sastavljena od isključivo muških članova.

Prema pisanju Jutarnjeg, ako se HDZ-ova Ivana Maletić vrati u Europski parlament, a članica Upravnog odbora HAVC-a Nina Obuljen ne postane ministrica kulture, u Vladi ne bi trebala biti više nijedna žena. Izvor iz HDZ-a prokomentirao je da su žene oduvijek bile slabije zastupljene na visokim funkcijama. ”Činjenice pokazuju da, iako je u članstvu HDZ-a 35 posto žena na vodećim funkcijama, one su u deficitu i takva je situacija već dugo, u SDP-u nije ništa bolje, a i u Saboru je ovo najgori saziv od 1995.”, kaže izvor.

Ironično je da bi, nakon višemjesečne hajke na Hasanbegovića i svega što se u HDZ-u prelomilo preko njegovih leđa, o njegovoj ministarskoj sudbini trebao presuditi ni manje ni više nego njegov spol.

Dok je bio potpredsjednik Vlade, Petrov je, kažu Metkovčani, redovito četvrtkom službenim automobilom dolazio iz Zagreba u Metković, s vozačem i tjelohraniteljom, da bi petkom radio u privatnoj ordinacijimedicinerada kod dr. Dubravke Bošnjak dok su cijeli vikend službeni vozač i tjelohranitelj boravili u hotelu na račun poreznih obveznika, navodi portal promise.hr

Dok mediji objavljuju da su napokon završili tko zna koji po redu pregovori HDZ-a i Mosta oko formiranja nove Vlade, u javnost izlazi sve više informacija koje ukazuju na činjenicu da Božo Petrov i suradnici baš i nisu onakvi kakvima se nastoje prikazati, odnosno osobe bez koruptivnih afera, borci za pravdu koje zanima isključivo opće dobro, a ne vlastiti interes, piše portal Promise i donosi kako je “Božo Petrov, dok je bio potpredsjednik Vlade, četvrtkom odlazio iz Zagreba u Metkovića da bi u petkom radio u privatnoj ordinaciji medicine rada kod dr. Dubravke Bošnjak”.

Petrov je, navodi Promise, “gotovo svaki četvrtakputovaoslužbenim automobilom u Metković, sa službenim vozačem i tjelohraniteljom, da bi u petak radio kao psihijatar u ordinaciju u koju najčešće dolaze osobe koje trebaju vozačku dozvolu, lovački ispit, dozvolu za pomorce i slično”. Za vrijeme njegovog boravka u Metkoviću, vozač i tjelohranitelj su boravili u Hotelu Stara Nerona, gdje su tvrde Metkovčani za Promise. hr “boravili cijele vikende, da bi u ponedjeljak (ili nedjelju navečer) kretali za Zagreb”.

“Već na prvoj sjecnici Vlade, na prijedlog ministra Orepića, Božo Petrov je, kao potpredsjednik Vlade, dobio statut štićene osobe. Kao takav, imao je pravo na vozača i tjelohranitelja 24 sata dnevno. No to Petrovu nije smetalo da 27 vikenda putuje iz Zagreba u Metković službenim automobilom, s vozačem i tjelohraniteljom, a na račun poreznih obveznika. I dok je bio gradonačelnik, Petrov je petkom radio u ordinaciji dr. Bošnjak. Vozač i tjelohranitelj sve te vikende suspavaliu hotelu u Metkovića, na račun hrvatskih poreznih obveznika! Toliko o njihovom navodnom poštenju”, istaknuo je Stipe Gabrić Jambo, bivši metkovski gradonačelnik, koji je za Promise.hr potvrdio informacije koju su dobili od više građana iz doline Neretve.
Da provjere navedene informacije novinari portala Promise.hr nazvali su u petak ujutro privatnu ordinaciju dr. Dubravke Bošnjak i upitali prima li dr. Božo Petrov danas pacijente.

“Danas ne, ali po potrebi da”, rekao je zbunjeni zaposlenik koji je potom odbio odgovarati na daljnja pitanja navodi portal Promise.hr, a na doktorica Bošnjak im se nije javljala na pozive kao ni Božo Petrov do zaključka članka te im nisu odgovorili iz Mosta nezavisnih lista na službeni upit svezi rada dr. Petrova u privatnoj ordinaciji.