• Danas je: Ponedjeljak, 29 travnja, 2024
Autoglobal
Izdvojeno, Politika

12. rujna 1991. Zločini srpske agresorske vojske (Vinkovci) – zločinačka bombardiranja gradova uzrok smrti brojnih civila

Zločini agresorske srpske vojske u Domovinskom ratu bili su svakodnevni, brutalni i bez milosti. Cilj je bio etničko čišćenje i genocid nad Hrvatima i ne-Srbima na liniji Virovitica-Karlovac-Karlobag.

Hoće li se za ove zločine nakon 30 godina bilo tko ispričati i nadoknaditi štetu koja se može nadoknaditi?

Srpska vojska, po zapovijedi i organizaciji  Beograda i Srbije, izvršila je agresiju na Hrvatsku do tada neviđenu u Europi. Cilj je bio pripojiti veliki dio naše domovine Srbiji, prvo kroz ostanak u tzv. krnjoj Jugoslaviji, a onda Velikoj Srbiji. Pod srpskom vojskom podrazumijevamo pobunjene Srbe koji su živjeli u Hrvatskoj, četnike i druge dobrovoljce iz Srbije i dr., te JNA koja je ratovala u korist Srbije.

Dana 12. rujna. 1991. godine srpski agresor ispalio je na grad Vinkovce i okolicu stotine projektila. Bombardiranja hrvatskih gradova zločin su za koji nikada nitko nije kažnjen.

Od sredine rujna 1991. Vinkovci i okolica bili su izloženi sustavnom razaranju iz svih vrsta topničkog dalekometnog oružja i vojnih zrakoplova. Civilno stanovništvo nije bilo pošteđeno; ono je bilo jedan od ciljeva napada, što je očito iz velikog udjela civila u ukupnom broju smrtno stradalih. Nakon okupacije Vukovara (18. studenog 1991.) Vinkovci su, uz Nuštar, Jarminu i Komletince, postali prva crta obrane ne samo grada, nego cijele Hrvatske. Sustavno su razarani svi vjerski, upravni, zdravstveni, socijalni, kulturni i gospodarski objekti u gradu i okolici.

Stradanja u Vinkovcima počela su već ranije, jer je grad bio na udaru već u srpnju mjesecu 1991. godine, gotovo prije svih drugih hrvatskih gradova.

Dana 22. srpnja 1991. godine smrtno je stradala 21 osoba, od toga 13 pripadnika hrvatskih vojno-redarstvenih snaga, koji su stradali u vinkovačkom prigradskom naselju Mirkovcima, u neprijateljskoj zasjedi tijekom vojno-redarstvene akcije za uspostavu legitimnih hrvatskih organa vlasti u tom naselju, koje je već tada bilo okupirano.

Nadalje, u nizu tih dana ističe se 3. listopada 1991. godine, kada je smrtno stradalo 16 osoba. Od toga broja najviše je stradalih u vinkovačkim prigradskim selima Ceriću i Nuštru. Tih su se dana dogodili najžešći napadi agresora na ta sela i Cerić je 2. listopada okupiran.

Napad na Nuštar 3. listopada uspješno je odbijen, kao i sljedeći napad, koji se dogodio 5. listopada 1991. godine. Toga dana smrtno je stradalo 11 osoba, i to upravo u borbama za Nuštar, te se i taj dan ubraja među deset dana s najviše stradalih na vinkovačkom području. Osim prethodno spomenutih, u toj su skupini i sljedeći dani: 2. svibnja 1991., 21. rujna 1991., 24. rujna 1991., 13. listopada 1991., 2. studenoga 1991., 4. prosinca 1991. i 4. svibnja 1992. godine.

U tih deset dana, koji zajedno čine 2,6% ukupno obuhvaćenog razdoblja, smrtno je stradalo 106 osoba ili čak 33% ukupnog broja stradalih. Dakle, u tih deset dana u prosjeku je smrtno stradavalo gotovo 11 osoba na dan.

Tijekom agresije na Hrvatsku, za vrijeme Domovinskog rata, na Odjelu za patologiju Medicinskog centra Vinkovci, evidentirano je u razdoblju od 2. svibnja 1991. do 15. svibnja 1992. godine ukupno 319 poginulih (obuhvaćeni su civili, pripadnici hrvatskih vojno-redarstvenih snaga, neprijateljski vojnici i neidentificirane osobe).

Poginulo je 111 civila (1 neidentificiran), 201 pripadnik hrvatskih vojno-redarstvenih snaga (3 neidentificirana) i 7 neprijateljskih vojnika. Smrtno je stradalo 39 žena i 280 muškaraca. Najviše je poginulih iz Vinkovaca (118), 186 je s prebivalištem izvan Vinkovaca, a prebivalište 7 smrtno stradalih nije poznato.

Izvor: POGINULI TIJEKOM DOMOVINSKOG RATA EVIDENTIRANI NA ODJELU ZA PATOLOGIJU MEDICINSKOG CENTRA VINKOVCI (od 2. svibnja 1991. do 15. svibnja 1992.), Dražen Švagelj, Krunoslav Šarić

Izvor: narod.hr

Društvo, Izdvojeno, Politika

Sociolog Vukoja o Izetbegovićevoj politici: ‘Riječ je o promišljenoj političkoj agendi čiji je krajnji cilj potpuno dekonstituiranje Hrvata’

Sociolog Ivan Vukoja iz Instituta za društveno-politička istraživanja iz Mostara, komentirao je za Hrvatski Medijski Servis stajališta čelnika SDA Bakira Izetbegovića izrečene u intervju N1 televiziji, njegova tumačenje presude Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić, koja nalaže izmjene Izbornog zakona kako bi se osiguralo da konstitutivni narodi mogu u potpunosti izabrati svoje predstavnike u federalni dom naroda, te članove Predsjedništva BiH, te Izetbegovićeve prijetnje kako će “slučaj Komšić” spustiti i na druge razine ako HDZ ne odustane od blokade izbora Vlade FBiH, suradnje s Dodikom, pritiscima.

Vukoja kaže kako je i u političkom smislu, Bakir sin Alije Izetbegovića.

– Iza naizgled dobroćudne i empatične osobe koja ponekad izgleda i naivno, krije se političar vrlo konzistentne i promišljene političke agende. Umjesto da se političkim pitanjima bavi s pozicije jasnih političkih i politoloških načela koristeći pri tom racionalni diskurs, Bakir Izetbegović svoje politička stajališta umata u sentimentalističke oblande, relativizira, moralizira i narodski rečeno prenemaže se u stilu: eto ne bih ja ali kad ste takvi, eto moram. Sve to, naravno, služi kako bi zamaskirao i lakše proveo vlastitu političku agendu, ističe Vukoja.

Primjećuje kako je intervju na N1 televiziji krcat spomenutim prenemaganjima.

– Jedan od primjera je i izjava: „Ako budem morao birati između Komšića i Čovića, Komšića ću odabrati“. Kao da se radi o izboru teniskog partnera, a ne ključnim pitanjima za stabilnost i opstojnost države. I kao da Izetbegović već nije odabrao a Bošnjaci izabrali Komšića. I kao da Komšić nije drugi bošnjački član Predsjedništva, kao da nije produžena ruka velikobošnjačkog šovinizma, kaže sugovornik HMS-a.

Ali, ponavlja Vukoja, iza tog prenemaganja krije se konzistentna i promišljena politička agenda čiji je krajnji cilj potpuno dekonstituiranje Hrvata i pretvaranje Federacije BiH u bošnjački nacionalni entitet.

– Komšić je samo izvođač radova, ograničenog dometa i roka uporabe. Kao što je Reuf Bajrović Izetbegovićev politički trbuhozborac. Ono što Izetbegović misli i planira, ali iz pragmatičnih razloga javno ne zastupa eksplicitno i konzistentno, Bajrović u novinskom biltenu SDA iznosi otvoreno i bez prenemaganja. Nakon preuzimanja hrvatskih pozicija u Predsjedništvu BiH i SIP-u, na redu su Dom naroda i Vlada FBiH, odnosno nastavak izbornog, političkog i institucionalnog nasilja nad Hrvatima i potpuno ovladavanje svim institucionalnim, gospodarskim i financijskim resursima kojima raspolažu Hrvati u FBiH. Ukratko, nastavak nasilja, otimačine i pljačke, upozorava.

Upitan u kome smjeru ide bošnjačka vladajuća politika u odnosu prema Hrvatima, Vukoja kaže kako ide u smjeru dodatnog legitimiranja zahtjeva za hrvatskom federalnom jedinicom u BiH.

-Pravnim, političkim, institucionalnim, medijskim i mnogim drugim oblicima nasilja nad Hrvatima bošnjačka vladajuća politika sve snažnije legitimira ideju i koncept hrvatske federalne jedinice u BiH. Negirajući i otimajući Hrvatima institucionalno autonomiju (Predsjedništvo BiH, Dom naroda, SIP, …) bošnjačka politika naprosto „tjera“ Hrvate u teritorijalnu autonomiju, u vlastiti entitet. Hrvatski politički predstavnici trebaju taj koncept vrlo jasno artikulirati i dosljedno zastupati. Pri tom, na Izetbegovićevu žalost, ne trebaju crtati granice tog entiteta. Te granice unesene su u Washingtonski, a preko DAIF-a i u Daytonski sporazum. Oni koji te sporazume krše, čine te granice ponovno aktualnim i legitimnim, pojašnava Vukoja.

Što bi trebao biti hrvatski odgovor? Odgovarajući na to pitanje Vukoja kaže:

– Kao prvo, u javnom govoru stvari nazivati pravim imenom, bez eufemizama i fraziranja. Iznositi jasne i artikulirane političke stavove. Dosljedno ih zastupati, aktivno se i hrabro za njih boriti. Izražavanje zabrinutosti, paljenje svijeća i pozivanje na europski put BiH neće zaustaviti političko nasilje koje zagovornici i provoditelji velikobošnjačke politike čine nad Hrvatima u BiH.

Izvor: narod.hr/hms.ba

Društvo, Izdvojeno, Obrazovanje

Hrvatska trenutno ima najmanje sudaca od osamostaljenja: Od 2016. godine sudstvo napustilo preko 200 sudaca

U Hrvatskoj je na spomen sudaca uobičajena kanonada o tomu kako su korumpirani, ovisni o politici i moćnicima, a odlično plaćeni i zaštićeni poput nekih vrsta kojima prijeti izumiranje.

No Večernji list je došao do podatka da je u proteklih ni pet godina, od početka 2016., naše sudstvo ostalo bez 207 sudaca, s tim da je za još troje odobreno razrješenje od sudačke dužnosti do kraja godine.

To je četiri puta više nego u prethodnoj petoljetki od 2011. do 2015. godine. Više je bilo jedino 2016. godine, ali za 12 mjeseci, kad smo ostali bez 49 sudaca. To bi u većini europskih zemalja bio alarmantan podatak, ali ne i u Hrvatskoj. Premda smo po odlasku sudaca vjerojatno europski rekorderi, ni to nas nije pomaknulo s vrha ljestvice europskih zemalja na kojoj postojano držimo vodeću poziciju zajedno sa Slovenijom, s po četrdesetak sudaca na sto tisuća stanovnika, dok ih Irska ima tri, Danska šest, Francuska 10, Italija 11, Njemačka 24…

Na zlu glasu, a opterećeni poslom

U proteklom desetljeću najviše smo sudaca, 1932, imali 2012., a prema službenim podacima, na početku ove godine 1712. Kako je od početka godine imenovano devetero prvostupanjskih sudaca, znači da trenutačno imamo 1681 suca, najmanje od osamostaljenja.

Dok je posao sudaca u većini, osobito zapadnoeuropskih, zemalja s dugom demokratskom tradicijom, jedan od društveno najpoštovanijih i adekvatno cijenjenih, suci u Hrvatskoj u anketama među svojim građanima i tvrtkama već niz godina prolaze najgore od svih europskih sudaca. Unatoč očajnoj percepciji, svjedočimo još jednom paradoksu specifičnom za Hrvatsku.

Mi sucima uvaljujemo sve više posla, što je naslijeđe koje baštinimo iz bivšeg sustava pa je stoga sudac morao biti na usluzi i u malim sredinama kako bi rješavali svaki iole ozbiljniji konflikt. Posljedica toga je prekomjeran broj sudaca u usporedbi s europskim pravosudnim sustavima, a taj problem iz bivšeg sustava uz Sloveniju naslijedile su i ostale države bivše Jugoslavije

To naslijeđe i dalje je ukorijenjeno kod nas, svjedočimo i ovih dana kad i najveći kritičari sudaca, pa i oni koji su ih za potrebe izborne kampanje smatrali korumpiranima, sada inzistiraju da sucima potpuno budu prepuštene ovrhe kao jedan od najosjetljivijih hrvatskih problema, osobito u doba koronavirusa.

Lani je prvostupanjskim sucima dodijeljen dodatni posao provedbe jednostavnog stečaja potrošača, što je zamoran, rutinski posao koji sucima samo oduzima vrijeme pa je stoga lani nakon niza godina prekinut trend smanjenja broja zaostalih prvostupanjskih predmeta i produljeno vrijeme njihova rješavanja.

Izvor: narod.hr/Večernji list

Društvo, Izdvojeno, Obitelj, Život i stil

LGBT aktivizam: Pipi novom reklamom šokirao kupce – ‘Kupovao sam Pipi, više ne!’

Riskantni marketinški potez tvrtke podijelio je javnost i šokirao kupce ovo poznatog dalmatinskog pića. Dva nasmiješena muškarca u plavim kupaćim gaćicama drže se za ruke na pješčanoj plaži, a za to vrijeme na pijesku jedan od njih crta srce.

Ilustracija je to koju je ovo ljeto izbacio Pipi Beverages d.o.o., a uz sliku su podijelili i vulgarni tekst: “Promjena vrimena, a i vrimena se minjaju”, uz hashtag #bolimepipi.

Pipi je spornu reklamu objavio prije dva dana na službenoj Facebook stranici.

Foto: Facebook

Njihova reklama na društvenim mrežama zgrozila je dio kupaca, a nekolicina nam se obratila.

“Neki dan sam naletio na ovu “reklamu” poznatog nam pića iz mladosti naziva Pipi, koje je očito došlo u krive ruke i financira se iz dobro nam poznatih liberalnih udruga, koje siguran sam obilato nagrađuje Lijepa Naša.”, napisao je čitatelj Narod.hr. Brojni negativni komentari nalaze se i ispod Facebook objave tvrtke, a prenosimo neke od njih:

“Do neki dan redovno sam kupovao Pipi. Više ne.”, “Vrimena se minjaju jeli ? Ee a minja se i piće, nema šanse da ga kupim opet.”, “Kako ovakvu reklamu objasniti djeci?”, samo su neki od komentara razočaranih konzumenata ovog pića, a neki su pozvali i na bojkot.

Tvrtka stoji iza sporne reklame: ‘Izazivamo kontroverze’

“Naša Pipi kao da je iznenadila sve svojim uobičajenim nekonvencionalnim stilom opažanja i komunikacije, ali kada se sjetite da je i prije 40-ak godina reklama s Anom Sassom također izazvala kontroverze za ono vrijeme, ovaj naš vizual s plaže samo je nastavak u istom stilu, prilagođen vremenu u kojem živimo, a kako Pipi kaže – vrimena se mijenjaju, kazala je za Jutarnji list menadžerica tvrtke Pipi Beverages Andrea Previšić.

Osim ove reklame, tvrtka je na društvenim mrežama sredinom kolovoza objavila ilustraciju dvije gole žene s natpisom: “Srićon ne rade klubovi, pa ni ti ni prija ne morate brinit šta da obučete. #bolimePipi”

Inače Pipi Beverages d.o.o., dio je tvrtke Dalmacijavino.

“Naša vizija je postati vodeći proizvođač kvalitetnih vina, jakih alkoholnih i bezalkoholnih pića koji je snažno prisutan u Hrvatskoj i inozemstvu. Paralelno, cilj nam je postići prepoznatljivost po svom porijeklu i dalmatinskoj filozofiji življenja te tako postati prvi izbor naših kupaca.”, stoji na njihovoj stranici.

Tvrtka Dalmacijavino je privatizirana. Godine 2016. Luka Diel Zadro preuzeo je upravljanje Dalmacijavinom Split nakon što je njegov djed Marinko Zadro na posljednjoj dražbi kupio brendove, vinograde i nekretnine te splitske tvrtke. Tako je obitelj Zadro svoj biznis sa šećerom, koji vodi Marinkov sin, a Lukin otac Željko Zadro, proširila na industriju pića, piše Lider.

Tridesetogodišnji vlasnik školovao se na privatnom Regent Business Schoolu u centru Londona, a najavio je moderniziranje brenda.

“Pipi sljedeće godine slavi pedeseti rođendan i njegovi rezultati mala su revolucija sama po sebi u okvirima hrvatskim brendova. Na to smo jako ponosni i planiramo tu obljetnicu dostojno obilježiti”, kazao je Zadro.

Javnost je ostala šokirana i kad su najavili da proizvodnju sele u Hercegovinu.

“Pipi ide u Hercegovinu jer nas to pet puta jeftinije košta i pet puta veći kapacitet, a kad se stvore uvjeti kad se odseli ova linija za punjenje vina u Drnišu onda vraćamo Pipi tu.”

U jednom se razgovoru Luka Diel Zadro pohvalio kako je “Pipi ušao i u Croatia Airlines”, što smatra svojim uspjehom.

Iz tvrtke se još nisu oglasili o brojnim negativnim komentarima i najavi bojkota njihovog pića.

Izvor: narod.hr

Izdvojeno, Kultura, Najnovije

Dr. sc. Vlatka Vukelić: Film ‘Dnevnik Diane Budisavljević’ je ‘Bitka na Neretvi’ hrvatske kinematografije

“Za mene je film ‘Dnevnik Diane Budisavljević’ ‘Bitka na Neretvi’ hrvatske kinematografije.

Prije svega ovdje je riječ o igranom, a ne dokumentarnom filmu, a to znači kako su mnogi likovi nerealno prikazani, kako je fabula rađena s ciljem ostavljanja dojma na gledatelje, a ne s ciljem prikazivanja objektivne istine te je poanta filma nedostatna i zbunjujuća”, ističe povjesničarka doc. dr. sc. Vlatka Vukelić komentiravši za Narod.hr odluku da se kontroverzni film “Dnevnik Diane Budisavljević” Dane Budisavljević, koji lažno prikazuje kardinala Stepinca, ali i cijeli hrvatski narod, uključi u nastavni kurikul za učenike osnovnih i srednjih škola.

“Sve ovo posebice zabrinjava ako znamo par činjenica, primjerice: naša djeca kroz školske programe svladavaju relativno malo sadržaja o razdoblju Hrvatske u razdoblju od 1941.-1945. Ovaj film ne može biti nadomjestak formalnom sadržaju, odobrenom od strane relevantnih povijesnih stručnjaka uz potporu tehničkih elemenata iz resornog ministarstva”, upozorava doc. dr. sc. Vukelić.

“Napominjem, prije svega jer je u jednom svom dijelu fikcija, ali i s fiktivnim sadržajem, stvara dojam kod mladih hrvatskih učenika, koji nije dobar za kolektivnu memoriju. Stvoren je dojam o velikim stradanjima, no ona su ovdje selektivna, uz to što se stječe dojam kako je humanitarnu katastrofu nastojala ublažiti jedna osoba. Osim što je svaki pokušaj tog koncepta potpuno iracionalan, on je i ne istinit.”

“Film ne prikazuje tegobe 200.000 izbjeglica s područja cjele NDH, koji su također gladni i koji također obolijevaju, dok osobno najtragičnijim smatram činjenicu kako nije prikazan duh naroda koji je i mimo službenih institucija, bio suportivan za sve potrebite. Ako se sjetimo primjera zbrinjavanja kozaračke djece u Sisku, treba i opet ponoviti kako je više stotina te djece udomljeno u katoličke obitelji, bez imalo sustezanja ili selekcije koja bi se odnosila na nečiju nacionalnost ili vjeroispovjest”.

“No, ponavljam, kako je nekad “Bitka na Sutjesci” prikazivala gotovo nebulozne prikaze vojnih operacija, apsolutnu superiornost partizanske vojske, koji su bili ne samo pametni, već i zgodni, tako i ovaj film pretenciozno pokazuje jedno važno razdoblje hrvatske povijesti, događaje i ljude koji su tada bili protagonisti određenih događaja”.

“Nije mi jasno kako jedan igrani sadržaj može ući u službeni školski kurikul, jer sam čvrsto vjerovala kako su ta vremena davno završila. Po ovoj logici možemo očekivati i “Generala” u službenom kurikulu. Naravno, dvojben je ovdje i sustav financiranja filma “Dnevnik Diane Budisavljević”, jer u koliko znamo da primjerice film o veličanstvenoj vojnoj operaciji Domovinskog rata “Gusar” Ivone i Anite Juka nije dobio financijsku potporu resornog ministarstva diskriminiramo i naše redatelje i teme, a pravo je pitanje zašto to činimo”.

“Za sada se čini kako je u pitanju samo svojevrstan tematski šovinizam, iako se nadam da će me vremena koja slijede demantirati”.

“‘Bitka na Sutjesci’ danas nije primjer filmskog klasika, već primjer ideološke indoktrinacije koji se danas gleda s podsmijehom. Osobno, da sam ja na mjestu Dane Budisavljević, tražila bih poništavanje odluka o školskom kurikulu, jer na ovaj je način postala samo još jedan režimski (dvorski) pjesnik”, zaključuje doc. dr. sc. Vlatka Vukelić.

* Dr. sc. Vlatka Vukelić docentica je na Odsjeku za povijest Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Bavi se temom djece stradale u Domovinskom ratu te je sudjelovala na simpoziju “Otvaranje imenika – Ubijena i ranjena djeca u Domovinskome ratu”, a na temu „Ukradeno djetinjstvo – djeca ubijena u Domovinskom ratu na području Sisačko-moslavačke županije“ održala i predavanje u Sisku.

Izvor: narod.hr

Izdvojeno, Najnovije, Politika

Tko je Ratko Mladić, ratni zločinac koji je nedavno poručio Zapadu: ‘Branio sam SFRJ koju ste vi razbili uz pomoć Vatikana’?

Ovog je tjedna, daleko od interesa većine medija, u Kijevu u Cetinskoj krajini obilježena 29. obljetnica velikosrpske okupacije toga mjesta 1991., pogibije dvojice branitelja te zvjerskog ubojstva jedanaestero civila.

Istovremeno je u Haagu, godinama nakon što je uhićen i gotovo tri godine nakon nepravomoćne presude, počeo žalbeni postupak na suđenju baš čovjeku koji je rukovodio napadom na Kijevo – srpskom ratnom zločincu Ratku Mladiću. No, u Haagu mu se za te napade, kao ni za ostale zločine koje je počinio u Hrvatskoj, s vrhuncem u Škabrnji – ne sudi. Naime, optužnica je ograničena isključivo na zločine počinjene u BiH, među kojima je i genocid u Srebrenici.

Masakr u Škabrnji, zločini i uništenja na zadarskom i šibenskom području, Kijevo, Vrlika, topnički napadi na Šibenik, Zadar, Sinj, miniranje brane Peruća – samo su neka od ratnih pustošenja i zločina u Hrvatskoj za koje on snosi odgovornost, nakon kojih su tek uslijedili oni u Bosni i Hercegovini.

Zastrašujuća je činjenica da svi ti zločini za Haški sud zapravo kao da ne postoje te se postavlja pitanje je li i što Hrvatska učinila da se Mladiću sudi i za ono što je počinio u Hrvatskoj.

Na saslušanju je ovog tjedna Mladić bez trunke kajanja pravdao genocid i zločine koje je počinio riječima: „Je li krivica Ratka Mladića u tome što nije dozvolio ustaškoj nemani da baca srpsku nejač u jame, kao u Jadovnu i Jasenovcu?“

Također je kazao: „Mene je sudbina dovela da branim SFRJ koju ste vi, zapadne sile, razbili uz pomoć Vatikana. Nije počeo rat Ratko Mladić. Nije napravio on plan.“

Nazor: Ono što se događalo u BiH samo je nastavak Mladićeve politike u Hrvatskoj

Ravnatelj Hrvatskog Memorijalno-dokumentacijskog centra Ante Nazor ovog je tjedna naglasio kako je sve što se događalo u BiH samo bio nastavak politike i postupaka Ratka Mladića tijekom rata u Hrvatskoj.

„Kad spomenemo ime Ratka Mladića to je sinonim za zločine, sinonim za okupaciju dijela Republike Hrvatske, posebice u Dalmaciji i u dijelu Like gdje su bile njegove ingerencije, odnosno ingerencije 9. korpusa JNA kojem je on pripadao. U tom trenutku on nominalno nije bio prvi čovjek Korpusa, u to vrijeme kada je Korpus činio zločine po Hrvatskoj, ali je bio načelnik Glavnog štaba 9. korpusa, ali po dokumentaciji, po izvorima koje imamo, po načinu komunikacije mislim da je Ratko Mladić bio taj autoritet na kojeg se pozivalo i da je ta jedna zapovjedna uloga bila više nego jasna. To se vidi i po pisanim izvorima i po njegovim nastupima u medijima – u sjećanju su nam oni razgovori snimani tijekom pregovora – ta bahatost i ta prijetnja – na kraju krajeva, njegova prijetnja je i ostvarena, primjerice, da će srušiti branu Peruća. Dakle, nesumnjivo je da je on u stvarnosti bio glavni čovjek u 9. korpusu JNA koji je u ljeto ’91. započeo svoj krvavi pohod u srednjoj i sjevernoj Dalmaciji te dijelu Like. Više je nego jasno da je on po zapovjednoj dužnosti odgovoran za sve ono što se tamo događalo, s ciljem, ne deblokade JNA u hrvatskim gradovima kako su tvrdili, već zauzimanjem tih gradova u okviru velikosrpske politike“.

„Mogu navesti primjer iz dokumentacije – 16. rujna 1991. izdana je zapovijed Komande 9. korpusa JNA o napadu na Šibenik koju je on potpisao.

Posebno je zanimljiv jedan razgovor između Mladića i generala Uzelca, u kojem ovaj Mladiću naređuje napad.

„Ako imaš avijaciju tuci Biograd, to su sve ustaše iz ’71 tamo, osvojite mi taj Biograd, to nikad nije bila hrvatska zemlja, pa nije valjda dobio ime po Zagrebu, govorio je Uzelac dok je Mladić odgovarao s – Razumem, generale“, prepričava Nazor.

Na pitanje zašto Mladićevi zločini u Hrvatskoj nikad nisu bili predmet optužnica, rekao je da on samo može zaključiti da je povijest jedno, a pravosudni procesi drugo.

„Nažalost, to se mnogo puta pokazalo tako, ali nikakve sumnje u to tko je Mladić bio i što je radio u Hrvatskoj, nema“, zaključio je Nazor.

Tko je Ratko Mladić?

Ratko Mladić rođen je u selu Božanovići u blizini Sarajeva. Završio je vojnu školu te vojnu i oficirsku akademiju, nakon čega, 1965. započinje njegova karijera u JNA. Iste je godine postao članom Komunističke partije u kojoj je ostao do 1990.

Početkom velikosrpske agresije na Hrvatsku, kao zapovjednik 9. korpusa JNA, dolazi u Knin sa zadaćom organizira paravojne snage pobunjenih Srba. Pod Mladićevim zapovjedništvom u rujnu 1991. 50 tenkova napalo je grad Šibenik. Uništeno je Kijevo, Vrlika, zaleđe Šibenika i Zadra.

Zapovijedao je topničkim napadima na Šibenik, Zadar i Sinj. Mladićeve su postrojbe pomogle pobunjenim Srbima u masakru u Škabrnji.

Stvaranjem tzv. Republike Srpske iz postrojbi JNA nastaje „Vojska Republike Srpske“ te Mladić svoj „posao“ nastavlja u BiH. Na mjestu zapovjednika Vrhovnog štaba VRS ostaje do 1996., a u tom je vremenu vršen sustavan progon, etničko čišćenje i genocid nad nesrpskim stanovništvom, s vrhuncem u Srebrenici, napadi na Sarajevo, Jajce itd.

Godine 1995. Haški sud ga optužuje za genocid, zločine protiv čovječnosti i brojne ratne zločine, ali samo u Bosni i Hercegovini Bio je u bijegu sve do 2011., kada je uhićen u Srbiji. Tek prije nešto više od godinu dana, 22. studenog 2017. izrečena mu je prvostupanjska, nepravomoćna presuda kojom je osuđen na doživotni zatvor. Žalbeni postupak pred Rezidualnim mehanizmom za kaznene sudove, ustanovi sljednici Haškog suda, započeo je prošlog tjedna.

Izvor: narod.hr

Izdvojeno, Najnovije, Politika, Svijet

Stručnjak za sigurnost o izborima u Crnoj Gori: ‘Na ulicama su dominirale srpske zastave. To je ozbiljna prijetnja hibridnim ratom’

Crnogorski predsjednik Milo Đukanović nakon tri desetljeća izgubio je većinu u parlamentu. Na parlamentarnim izborima tijesnu prevagu odnijele su potpuno različite, ali udružene oporbene stranke.

Takvim ishodom posebno su zadovoljne Srbija i Rusija koje se nadaju promjeni vanjskopolitičkog smjera Crne Gore. Dr.sc. Gordan Akrap, stručnjak za informacijske znanosti i komunikologiju u Dnevniku Nove TV objasnio je što će se dalje događati.

Na pitanje je li Đukanović ‘otpisan’, odgovorio je kako se ‘mrtvi na kraju broje’.

“Poznati su rezultati izbora, ali nisu poznati odnosi koji će dovesti do toga koja će se koalicija formirati. Naime, prosrpska i proruska koalicija već je unaprijed proglasila svoju apsolutnu pobjedu i mogućnost da će formirati vladu s obzirom na to da očekuju kako će dobiti 41 glas u Skupštini Crne Gore, na temelju činjenice da se radi o strankama čiji su glasači glasali uglavnom protiv Mila Đukanovića”, kazao je Akrap.

“Ne bih bio u potpunosti siguran jer te stranke, te koalicije koje čine dvadesetak različitih stranka, imaju bitno različita i identitetska i vjerska i nacionalna i politička određenja”, dodao je Akrap.

Pred Crnom Gorom zahtjevna budućnost

Smatra da je pred Crnom Gorom vrlo zahtjevna i izazovna budućnost.

“Teško je očekivati da će se vrlo lako postići kompromis oko formiranja vlade. Očekujem da će ti pregovori biti dugotrajni i vrlo zahtjevni i da će se Srpska pravoslavna crkva, kao što se i umiješala u izborni proces izravno kao političko tijelo, pokušati i ovdje izravno umiješati kako bi potakla dodatne aktivnosti i kako bi pritisla i dr. Dritana Abazovića i njegovu stranku da se pridruži tom prosrpskom, odnosno proruskom bloku”, objasnio je Akrap.

Antiđukanovićeva koalicija i njezin opstanak

Za antiđukanovićevu koaliciju kaže kako je teško očekivati da se dugoročno održi.

“Ukoliko se dogodi situacija da se taj 41 glas formira na toj poziciji, teško je očekivati da će oni dugoročno opstati. Naime, radi se o grupaciji u kojoj su potpuno drugačiji. Imate one koji apsolutno negiraju suverenitet Crne Gore kao države i kao članice Europske unije i NATO saveza i crnogorsko etničko biće. Dok imate i Abazovića koji se izjašnjava kao Crnogorac i slavi s crnogorskim zastavama i na političkoj liniji suverenista i ulaska u EU i NATO saveza”, objasnio je Akrap.

Kaže kako bi on, na mjestu Mile Đukanovića i DPS-a, razgovarao upravo s Abazovićem.

“Otišao bih kod Abazoviću i rekao mu ‘kolega, nudimo vam ulazak u koaliciju, mjesto potpredsjednika vlade i ministra unutarnjih poslova ili ministra pravosuđa, izvolite, pomozite nama da se borimo protiv korupcije’. Abazović i njegovi neće nikada moći dobiti ni približno toliki utjecaj u budućoj crnogorskoj vladi ukoliko dođe do prosrpske i proruske vlade”, objasnio je Akrap.

SPC je, kako smo vidjeli u Domovinskom ratu, izrazito hegemonistički orijentirana i političko tijelo

Ističe da je Srpska pravoslavna crkva izrazito hegemonistički orijentirana. “Ona je, kako smo vidjeli u Domovinskom ratu, izrazito hegemonistički orijentirana i izrazito političko tijelo. . Ona od davnina negira postojanje crnogorskog etničkog bića isto kao što je negirala i neka druga tijela”, kazao je.

“Pod vodstvom amfilohija Radovića postavili su se kao snažno političko tijelo, uspjeli su okupiti brojne prosrpke i proruske snage. Usudio bih se reći da je to njihov uspjeh, nije pobjeda. Ne treba zanemariti ni činjenicu ambicije Amfilohija da naslijedi bolesnog srpskog patrijarha”, objasnio je Akrap.

Ne isključuje nove nerede na ulicama

“Ne bih ih isključio nerede ukoliko dođe do nemogućnosti formiranja i stabilizacije bilo koje nove vlasti. Pogotovo ukoliko ta nova vlast ne bude uključivala prosrpske i proruske stranke. Vidjeli ste na ulicama, na proslavama, gdje se slavila navodno pobjeda, dominirale su srpske zastave. Zamislite da se u drugoj državi slavi s drugim zastavama politička pobjeda”, kazao je Akrap.

Smatra da je to prijetnja. “Tu se vidi ozbiljna prijetnja hibridnim ratom, što se događalo u Crnoj Gori za vrijeme izborne kampanje. Kako bi okupili pravoslavni živalj u Crnoj Gori – Srpska pravoslavna crkva je plasirala dezinformaciju, jer se zna da Crnogorska pravoslavna crkva neće biti autokefalna, da će oni prijeći na grčkokatolički obred i da bi prešli pod nadležnost, uvjetno rečeno, rimskog Pape. To je ozbiljan problem i to je ozbiljna dezinformacija koja je puštena u javnost”, istaknuo je Akrap.

Izvor: narod.hr/dnevnik.hr

Izdvojeno, Najnovije, Vijesti

HAK: Od danas otvorena samo tri granična prijelaza između Mađarske i Hrvatske

Jak vjetar usporava promet na autocesti A6 Rijeka-Zagreb između Kikovice i tunela Tuhobić. Na dijelu dionice A1, između tunela Bristovac i tunela Sveti Rok vozi se uz ograničenje brzine 60 km/h zbog magle, javlja Hrvatski autoklub (HAK). 

Mokri su i skliski kolnici u većem dijelu zemlje. Vozače HAK upozorava da prilagode brzinu i način vožnje uvjetima na cestama.

Granični prijelazi

Zbog pojačanog prometa i aktualnih kontrola na većini graničnih prijelaza moguća su čekanja u putničkom prometu.

Od 1. rujna otvorena su samo tri granična prijelaza između Mađarske i Hrvatske: Duboševica-Udvar, Terezino Polje-Barcs (samo za građane iz Hrvatske i Mađarske) i Goričan-Leteneye. Mađarska zatvara granice za sve putnike koji nemaju adresu stanovanja u toj zemlji (ulaz je omogućen samo za tzv. opravdane slučajeve).

Sve osobe koje iz Republike Hrvatske putuju u Italiju (od 13. kolovoza) i Austriju (od 18. kolovoza), prilikom ulaska moraju imati negativan test na COVID – 19 koji nije stariji od 72 sata ili se testirati u roku od 48 sati od ulaska u te zemlje. Odluka se odnosi na državljane Republike Hrvatske, ali i na osobe koje su boravile u Republici Hrvatskoj. Tranzit kroz Italiju i Austriju trenutno nije ograničen te za njega nije potreban negativan test.

Državljani Hrvatske od 15. kolovoza za ulazak u Srbiju moraju imati negativan PCR test, ne stariji od 48 sati, osim ukoliko samo tranzitiraju kroz Srbiju.

A1 Zagreb-Split-Ploče:

od 1. do 30. rujna od ponedjeljka do četvrtka do 10:00 sati i iza 18:00 sati te petkom do 9:00 sati i iza 18:00 sati u zoni čvora Žuta Lokva višekratno će se kratkotrajno zaustavljati promet zbog izvanrednih prijevoza.

A3 Bregana-Lipovac:

do 1. prosinca zbog radova zatvoren je čvor Otok Svibovski. Promet iz smjera Lipovca prema robnoj kući IKEA i centru Designer Outlet Croatia, preusmjerava se na čvor Ivanja Reka, a u smjeru Zagreba i Bregane vozi se obilazno cestama kroz naselje Ivanja Reka (poslovna zona-ŽC1036–Ulica Svetog Ivana) do semaforskog križanja u zoni čvora Ivanja Reka prema privremenoj regulaciji prometa,
do 30. rujna na čvoru Županja zatvoren je izlazni krak iz smjera Bregane i ulazni krak u smjeru Lipovca. Promet je preusmjeren na čvorove Velika Kopanica, Babina Greda i Spačva,
zbog prolaska izvanrednog prijevoza do 04. rujna od 22:00 do 05:00 povremeno se prekida promet na čvoru Jankomir (krak iz smjera Bregane prema gradu Zagrebu i krak iz smjera Lipovca u smjeru grada Zagreba).

A4 Goričan-Zagreb:

do 2. rujna zbog radova na zapadnom nadvožnjaku kod čvora Kraljevečki Novaki u smjeru Zagreba, vozit će se jednim prometnim trakom uz moguće kraće zastoje i kolone vozila u pokretu tijekom vršnih opterećenja

Istarski ipsilon (radovi):

do 1. rujna 2020. između čvorova Rogovići i Vranja vozi se uz privremenu regulaciju prometa, zbog radova na izgradnji punog profila Istarskog ipsilona. Tijekom građevinskog miniranja kratkotrajno će se obustavljati promet. Za vrijeme radova između čvora Rogovići i čvora Vranja zabranjen je promet izvanrednih prijevoza širih od 3,00m;
na snazi su sljedeća ograničenja, odnosno zabrane za prolaske izvanrednih prijevoza na autocestama A8 i A9 Istarskog ipsilona: dionica čvor Kanfanar – čvor Medaki (max. širina 2,75 m), dionica čvor Medaki – čvor Kanfanar (max. širina 2,75 m), dionica čvor Rogovići – čvor Ivoli (max. širina 3,00 m), dionica čvor Ivoli – čvor Cerovlje (max. širina 3,00 m), dionica čvor Cerovlje – čvor Lupoglav (max. širina 3,00 m), dionica čvor Lupoglav – čvor Vranja (max. širina 3,00 m).

Državna cesta DC1:

do 1. rujna 2020. god do 17:00 sati za sav promet zatvoreno je raskrižje državne ceste DC1 (Ulica Trešnjevka) i državne ceste DC310 (Cvetkovačka ulica) u Jastrebarskom, zbog izgradnje kružnog toka. Promet se preusmjerava obilazno: – smjer Karlovac – Zagreb: državna cesta DC1 (Jastrebarsko) – državna cesta DC310 (Cvetkovačka ulica) – Ulica Matije Gupca -Ulica Augusta Šenoe – Radnička cesta –državna cesta DC1; – smjer Zagreb – Karlovac: državna cesta DC1 (Jastrebarsko) – Ulica kralja Tomislava – Ulica Augusta Šenoe – Ulica Matije Gupca – državna cesta DC310 (Cvetkovačka ulica) – državna cesta DC1,
do 30. rujna 2020.godine zbog radova na brzoj cesti Solin-Klis u smjeru Klisa prije tunela Klis Grlo vozi se uz privremenu regulaciju prometa (zatvoren je trak za spora vozila).

Jadranska magistrala (DC8):

zbog radova zatvorena je između mjesta Baćina i čvora Čeveljuša. Obilazak je DC8-Baćina-Kula-Karamatići-Rogotin-DC8.

Državna cesta Našice-Josipovac (DC2):

zbog radova zatvorena je dionica između Osijeka i Bizovca. Obilazak za teretna vozila je: iz smjera Našica s državne ceste DC2 – DC515 do obilaznice Đakova – državnom cestom DC7 do obilaznice Osijeka na državnu cestu DC2 i obrnuto. Promet osobnih vozila na relaciji Bizovac – Osijek odvijati će se obilaznim pravcem sa državne ceste DC2 na lokalnu cestu LC44054 preko naselja Satnica

Državna cesta Beli Manastir-Petlovac (DC517):

zbog radova na izgradnji autoceste Beli Manastir-Osijek-Svilaj (dionica Beli Manastir-most Halasica), državna cesta DC517 zatvorena je za sav promet između Belog Manastira i mjesta Petlovac. Promet se odvija obilazno oko gradilišta preko privremene paralelne ceste uz gradilište.

Izvor: narod.hr

Izdvojeno, Najnovije, Vijesti

Promjena vremena stigla u Hrvatsku: U Međimurju tuča, kiša opet uzrokovala poplave u Rijeci

Nevrijeme praćeno jakim vjetrom prošlo je u nedjelju popodne međimurskim krajem, a kiša je padala i na Jadranu.

Nevrijeme praćeno jakim vjetrom prošlo je u nedjelju popodne međimurskim krajem. Padala je tuča, a snažan vjetar trgao je drveće kojeg ima po prometnicama, a stradali su i krovovi.

Srušenog drveća ima i kod štrigovske škole. Poplavljene su i mnoge ulice. U Svetom Martinu na Muri letjeli su limovi sa krovova i oštetili automobile i dalekovode. Nestala je i struja. ‘Kao da je uragan prošao’, komentirao je jedan čitatelj, piše E-Međimurje.

Kako piše portal Info Vodice, more je plažu na Srimi poplavilo za 20 sekundi, a povuklo se nakon 15 minuta. To se dogodilo dva puta u sat vremena.

Kiša je pak u Rijeci ponovno izazvala poplave.

Izvor: narod.hr/emedjimurje.net.hr/infovodice.com

Društvo, Izdvojeno, Obitelj, Politika

Javor Novak: Za Titov ‘Galeb’ traži se EU novac, ali za istraživanje Titovih jama u kojima leže kosti žena, djece, civila, nema ni pijeteta ni novca

Dobro je da se Vlada RH napokon sjetila i odala počast obilježivši žrtve Gologa otoka i otoka Grgura nadomak Senju. Svaka to žrtva zaslužuje.

Tamo su, u zvjerskim uvjetima, skončali prvo informbiroovci, partijci koji se nisu na vrijeme presvrstali za Tita, a protiv Staljina. Zatim su tu drobili duh i tijelo oficirima i ženama oficirima iz istog političkog razloga a onda su na red došli teški kriminalci kao Titu željena prethodnica koja je onda mogla, iz duge noći (u dugu mračnu noć) „obrađivati“ političke zatvorenike, mrcvariti do smrti tolike, tek i samo slobodnomisleće, Hrvate.

Titov je socijalizam „s ljudskim likom“, na ovim jezivim otocima, ljudska trupla ostavljao plitko zakopanima pod stablima smokava koje i dan danas gigantski rastu. Titov humanizam bacao je trupla noću u more ribama a kad ih je po okolnim obalama stalo previše stravično iznakaženih isplivavati, bacali su ih u jame po riječkom groblju bez imena, bez križa, bez molitve i bez znanja rodbine. Kad su se i groblja stala prepunjavati drobili su im kosti u drobilicama za krupni kamen a pepeo su bacali kojekuda među stijenje. I tako od osnutka 1948. do kraja 80-ih godine prošloga stoljeća, kažu 16.000 ljudi…

Jedan od posljednjih mučenika koji je Goli uspio preživjeti bio je Dobroslav Paraga. Bio je to kasnije, na početku Domovinskog rata, danas toliko nepravedno zaboravljeni čovjek, koji je i tada hrabro i spremno organizirao one udarne i prve dragovoljačke postrojbe HOS-a. Onda na Golom, bio je to još mladić kojemu su drobili i zdravlje, i duh, i život. Zbog skupljanja jedne obične peticije potpisa među uglednicima, bacali su ga u poznatu golo-otočku „rupu“. Ne tek samicu. Bila je to duboka jama isklesana u živoj stijeni u kojoj ni zgrčena životinja ne bi preživjela bez boli, straha, patnje i žeđi. Što su odani Titovi kerberi i komunisti izmislili, kakve su sve torture izvodili, to ni ljudi koji su preživjeli Staljinove gulage diljem Sibira, ni tamo slično nisu vidjeli. Ima ljudi koji svjedoče da su i Hitlerovi koncentracijski logori bili životu lakši nego Titov Goli otok. Kad su bravarovi partijci tako započeli s mučenjima i Golim otokom prema svojima, kako su tek postupali s onim „političkima“?

I kad se danas o tome ne govori, kad se politički frazira tek o nekakvu nezaboravu, kad se tek kampanjski i kurtoazno ponekad posjećuje taj zloglasni Titov otok u (ne slučajno) hrvatskome moru, to je možda i gore nego da se taj jugoslavenski Alcatraz i sve njegove duše, ostavi na miru u pržini i suncu, gluhu plavetnilu i u burnoj posolici hrđava vremena u Kvarneru. U prirodnim je surim elementima naime, više poštovanja nego u političara u današnjoj Hrvatskoj.

Ovakvo „obilježavanje“, kakvo je nedavno „odradila“ Vlada RH, ima prozirnu namjeru prikriti i zatajiti stravične zločine i mnoštvene žrtve koje su relativno nedavno otkrivene poput Titovih jama bratstva i jedinstva na Kočevskomu rogu, u Hudoj jami, u Jazovki, na Maclju i na Lepoj bukvi, u mariborskom tenkovskom rovu i na tolikim i tolikih drugim mjestima.

Svaka žrtva, svaka duša, zaslužuje humak s imenom i prezimenom, križ i molitvu. Na Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma, u Hrvatskoj se planski zaboravlja da je daleko najviše žrtava poklao komunizam. Mučio pa pobio. U Hrvatskoj Vlada traži način kako zaobići primjerice Macelj ili Hudu jamu, u Hrvatskoj se na sve načine nastoji zaboraviti reći da je nacionalsocijalizam bio lijevi pokret, da je Staljin sklopio pakt s Hitlerom i dijelio Poljsku (1939.) kao svoje dvorište. A Tito radosno služio i psećji slijedio. I kaže se uvijek Staljin dijelio, čime se skrivaju sve pale žrtve u tom nedužnome, je li, tek „dijeljenju“.

Hrvatskoj, uskoro već u trećem desetljeću dvadeset i prvog stoljeća, u zemlji projektiranog zaborava, traže se europski izvori financiranja kako bi se u Titovu podrtinu „Galeb“, s koje su skinute tone kancerogenog salonita i tone znojna drveta, utuklo cijelo jedno bogatstvo. E ne bi li to političko i pomorsko i uljudbeno ruglo, tog notornog svjetskog zločinca, hohštaplera i luftibusa, napokon trajno svjedočilo o njegovoj neumrloj cigara-veličini. Za takve obmanjivačke projekte u Hrvatskoj se uvijek nađe dovoljno novca ali za istraživanje Titovih jama, masovnih grobnica i stratišta u kojima leže ljudske kosti, kosti žena i djece, kosti civila, nema ni približno ni volje ni pijeteta a ni približno dovoljno novca. U Hrvatskoj se sustavno proizvodi zaborav. Planski se stigmatizira četverogodišnje zločine Pavelića da bi se aboliralo i veličalo pedesetogodišnje Titove masovne zločine. Da bi se taj genocid nad hrvatskim narodom skrivalo, širi se bauk NDH-a kako bi Titov SFRJ užas bio obrisan i zaboravljen. „Na bedrima havanskih djevojaka…“

I ne samo da se proizvodi zaborav nego se i dan danas skrivaju Titova stratišta masovnih zločina. Na zagrebačkom Jelenovcu se primjerice iz čista mira otvorilo nekakav park prirode ali se nije otvorila ni jedna jedina sondažna jama na tom poznatom gubilištu. Na Radićevu šetalištu, s početka desno, kosti su njemačkih vojnika, a komunjarske su vlasti baš tamo podignule dječje igralište. Sada su valjda sigurni da se (niti tu) ne smije kopati… pa tu su djeca, ne?

Na Radićevu šetalištu lijevo, livada je koja skriva ljudske kosti i tamo raste jedno jedino stablo. Možda livadu proglase šumskim rezervatom. U Šestinama se Titovo stratište nedaleko crkve Svetoga Mirka pokrilo asfaltom i pretvorilo u parkiralište a obližnje nedostupno šipražje skriva na stotine žrtava bratstva i jedinstva. Grobište kod Pedagoške akademije u Savskoj otvoreno je i još brže zatvoreno a da nismo ni čuli razlog zašto. To se nekima, valjda podrazumijeva.

Istovremeno se za jednu jedinu NOB-e betonjaru, nikakve skulpturalne vrijednosti, za kvazi spomenik, diže dreka do neba ako ga netko zalije bojom. Zaboravlja se naravno da ti humanisti komunizma, koji se zgražaju nad nekom spomeničkom devastacijom već s psima ulaze u crkvu ili pse dovode na mokrenje na spomenik fra Grgi Martiću u njegovoj ulici u samome središtu grada. A koliko je samo „performansa“ odrađeno na spomeniku prvom hrvatskom predsjedniku, sve dok policija nije postavila kamere i zaštitila spomenik?

Zato je bolje, otputiti se Vladi na (još jednu) ekskurziju na more, u Senj, pa malo turistički oploviti oko Grgura i Golog prije masnog banketa na svježem, burnome zraku… nego stvarno komemorirati žrtve.

Kada će dakle napokon, ta tzv. europska Hrvatska, redovito stati komemorirati a ne tek kampanjski obilježavati lokuse masovnih grobnica kad već ne izdvaja ni desetinu potrebnih sredstava da bi se značajniji broj od preko 900 hrvatskih stratišta otvorilo, obilježilo i ljudskim ostacima stavilo znamen i križ, pružilo elementarno poštovanje i dostojanstvo. Dosta je više te prigodničarske političke karavane: ja došao – ja bio, poveli smo i tv kamere… a sve bez prave riječi, bez svećenika, bez obreda. Bez povjesnika koji bi osvijetlio doba nečovještva i patnju žrtava. Bez ljudi koji bi nas podsjetili da smo ljudi.

Ako su nam četnici u Beogradu i velikosrbi, na tamošnjoj vječnoj vlasti, krivi za skrivene masovne grobnice tolikih hrvatskih žrtava, tko nam je kriv što ne otvaramo i ne obilježavamo čak niti koliko Slovenija, Titove masovne grobnice bratstva i jedinstva?

U zemlji planskog zaborava, utući ćemo milijune eura u Titovu podrtinu jer svaka se može obnoviti, to je samo pitanje milijuna ili milijardi eura. I Titanik se, naravno, može izvući i rekonstruirati, pitanje je samo koliko ćete tisuća milijardi dolara u to utući. S nekakvim „Galebom“ gradit ćemo pun zločinački imidž i mlađim naraštajima poručivati kako zločinca treba dovijeka slaviti, kako su žrtve „morale pasti“ i kako je sve to bila „samo“ poražena vojska.

Titova pobjednička vojska u RH, tako sebi (još i dan danas!) gradi povijesne spomenike veće i od sama Eiffelova tornja. Spomenike patološkim ubojicama, batinašima i sadistima te ukupnom bravarovu državnome barbarstvu.

Javor Novak/hkv
Izvor: narod.hr/hkv

© 2020 by Sinovi Oluje