Sinovi Oluje

Povjerenstvo pokrenulo postupak protiv Vesne Pusić

Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa pokrenulo je postupak protiv tehničke potpredsjednice Sabora Vesne Pusić.

Povjerenstvo je raspravljalo o pokretanju postupka i protiv potpredsjednika Sabora Ante Sanadera te saborskog zastupnika Milorada Pupovca, ali za njih nije potegnuta ovakva mjera, donosi direktno.hr.

Povjerenstvo je pokrenulo postupak jer je Vesna Pusić u trenutku obnašanja dužnosti ministrice vanjskih i europskih poslova napravila propust tako što se nije izuzela iz donošenja odluka o dodjeli novca organizacijama civilnog društva.

“Udruzi Documenta – centar za suočavanje s prošlošću iz Zagreba u kojoj funkciju predsjednika Upravnog odbora obavlja Zoran Pusić, brat dužnosnice, dodijeljena su novčana sredstva u iznosu od 248.992,80 kuna”, obrazložilo je Povjerenstvo.

Nije toliki problem u ponovnom okupljanju partijskog čopora, nisu poteškoća ni njihovi proglasi, poput onog Štrokovog o „Novoj narodno-oslobodilačkoj borbi“, jer to je ono što zločinačka orgnizacija poznata pod imenom KPH/KPJ jedino i i zna raditi – problem je njihova trenutna umreženost i nazočnost u represivnom i obavještajnom aparatu Republike Hrvatske kao i njihove neraskidive veze s negdašnjom sovjetskom, danas ruskom obavještajnom zajednicom.

Tu je još nešto partijskih seniora i značajan podmladak tih raznih mustača, perkovića, manolića, brozova, špiljaka, štrokova, mesića, pejnovića, račana i njihovih jednako komunizmom i bratskim ruskim narodom zadojenih mlađih klonova.

Nisu li svi politički sastanci KPH/KPJ nekad u ilegali, u kraljevini Jugoslaviji, redovito bili s oružjem za pojasom – uostalom uobičajne mjere „lične bezbednosti“ kao kod svih „poštenih“ terorista! Nije li komunistički terorist Josip Broz bio osuđen za bombaški napad, a je li prošli tjedan bio bombaški napad u istambulskoj zračnoj luci „Ataturk“, a prije nekoliko mjeseci u Briselu, prije toga dvaput u Parizu, je li cijeli svijet pod neprestanim bombaškim napadima raznih (islamskih) terorističkih organizacija?

Koja je razlika između druga Tita bombaša (1928. godine) i, na primjer, bombaša u Parizu, Briselu, Bagdadu, Istambulu, Ankari… u današnjim danima. Nema razlike; Tito se bombama borio za komunističku jugoslavensku državu, a islamistički teroristi sličnim sredstvima bore se za ISIL, odnosno islamističku državu. Štrokovi jurišnici, sudeći prema pripremama čiji su detalji procurili u javnost, spremni su, jednako kao i njihov politički uzor Tito, boriti se istim ili sličnim metodama. Možda ipak ima neka razlika: Tito je samo priznavao sud Partije!

Nego na koji se način suverena i demokratska Republika Hrvatska, članica EU-a i NATO-a, može obraniti od najavljenog partijskog terora?

To je pravi sigurnosni izazov za MUP, SOA-e i predsjednicu Republike Kolindu Grabar Kitarović, jer potencijalni partijski teroristi, vrlo vjerojatno, imaju svoje doušnike i operativce u MUP-u, SOA-e, Uskoku i Uredu predsjednice – i to može biti veliki problem i sigurnosna prijetnja. Je li upravo za potrebe takvih akcija namjene nestalo 300 komada strojnica iz varaždinske PU ili je dio kontingenta već prodan ekstremnim skupinama koje naoružanje i te kako zanima?

Možda u ovim okolnostima, zbog korupcije i očite komunističke infekcije u represivno-obavještajnom aparatu, treba ipak potražiti pomoć prijateljskih, communist-free država, i njihovih obavještajnih službi?

Od odlaska s vlasti srbo-hrvatske komunističke Vlade, Zoran Milanović u svojim istupima stalno priziva unutarnje sukobe u čemu mnogi vide pozive na novu agresiju na Republiku Hrvatsku, ovaj put iznutra. Naime, partijski bi terorizam, najavljen kao “pakao”, bio djelomično poduprt srbo-četničkim korpusom u Hrvatskoj i samo djelomično onim uvoznim iz Srbije, dok bi ključnu ulogu odigrali ostaci KOS-ovih operativna mreža „Opere“ i „Labradora“ koje i danas funkcioniraju u svim porama društva. Upravo zbog toga, SOA u svom godišnjem izvješću, kao objektivnu opasnost po sigurnost Republike Hrvatske, navodi pojačan četnički aktivitet u Hrvatskoj i njenom neposrednom susjedstvu. Kako bi dali prividni legalitet svojim nastojanjima osmišljena je navodna opasnost od “ekstremističkih ustaških elemenata” koja se jednako može čuti od aktivista i projugoslavenskih političkih aktera u Hrvatskoj kao i nositelja političke vlasti iz Banja Luke i Beograda.

Dakle, u praksi imamo sličan scenarij kakav smo imali i 1991. godine, samo bez balvana na cestama i otvorenog prelaza državne granice srpskih tenkova i topništva, ali s mnoštvo diverzija i sabotaža u Hrvatskoj. Dakle, širenje dezinformacija i panike putem propagandnog medijskog rata, cijeli teritorij Republike Hrvatske postao je prostor unutarnje agresije. Eksplozivni pojasi i samoubilačke akcije, kakve smo viđali u Parizu, Bruxellesu ili Istambulu, u Hrvatskoj nisu izgledni. Međutim, mogućnost ciljanih sabotaža i mogućnosti nasilnog obračunavanja sa političkim neistomišljenicima ne treba isključiti. Jednako, kao što možemo računati s nastavkom paleža šuma i zaselaka na jadranskoj obali ili huliganskim ispadima poput napada na obitelj Ivana Rakitića. To su sve prepoznatljivi antihrvatski potpisi koji imaju za cilj oslabiti hrvatsku državu.

Zato je zanimljivo pismo-apel Gorana Štroka, generalskog sina i partijskog tajkuna, svojim drugarima u zemlji. Jednako tako zanimljiva su i imena osoba kojima je njegov apel za revoluciju upućen. Dosta zanimljivo djeluje i činjenica da se preko Sobodana Kuvelje aktiviraju i hrvatski masoni (srpskog predznaka) i tako otvoreno priliježu uz svog istinskog i jedinog mentora – pravnog slijednika KPH/KPJ.

Mnogi će reći da to nisu ljudi koji će dizati oružane ustanke i ginuti. I doista oni od naoružanja posjeduju samo trofejni pištolj svog oca „radi lične bezbednosti“ ili pištolj-egzekutor s kojim je otac „lično“ čistio Hrvatsku od ustaške pošasti. Međutim, oni su očito ideolozi specijalnog rata protiv Hrvatske. Među njima treba tražiti planere iscrtavanja svastike na Poljudu, huliganskih ispada u Francuskoj ali i napada na obitelj Ivana Rakitića.

Očito, stara teroristička organizacija KPH/KPJ ponovo okuplja svoj vučiji čopor. Komunistički čopor ovaj put neće predvoditi srbijanski nacionalist, netko poput Aleksandra Rankovića, Slobodana Miloševića ili četničkog vojvode Tomislava Nikolića.

Posljednja događanja na ozemlju Hrvatske, kao i informacije koje dolaze sa suđenja u Munchenu, daju naslutiti kako možemo očekivati pojačane aktivnosti pripadnika tzv. YUTA-e, odnosno ostataka tzv. komunističkog plemstva poput Gorana Štroka, Vanje Špiljka, Jasminka Umičevića, Svetozara i Emila Tedeschia, Davora Šterna, Nikice Valentića, Franje Gregorića, Franje Lukovića, Mladena Pejnovića, Branka Roglića, Miše Viraga, sve odreda momci iz onog prvog, Markovićevog kruga privatizacije.

Nema nikakvih dvojbi da će iz svojih pričuva sve to financirati sama YUTA iz ranije akumuliranih rezervi. Troškovi će se, po obavljem poslu namiriti novom preraspodjelom društvenog bogatstva, jednom kad ponovo ostvare svoju voljenu i neprežaljenu Socijalističku Republiku Hrvatsku, u sastavu neke nove Jugoslavije.

Izvor: HRsvijet

Presuda u Muenchenu ne odgovara onima koji su stvarali Lex Perković

U Bujici je večeras gostovao predsjednik stranke DESNO Anto Đapić koji se osvrnuo na suđenje Perkoviću i Mustaču te na trenutnu političku situaciju u Hrvatskoj.

„Presuda u Munchenu ne odgovara onima koji su htjeli stvoriti lex Perković, a to je SDP koji je gotovo spriječio ulazak Hrvatske u EU. Žalosno je da smo morali doći u situaciju da druga država zbog svojih interesa želi razriješiti ubojstvo na svom teritoriju, a očito je da su oni (SDP) to pokušavali spriječiti. Sada se radi na odugovlačenju suđenja, da se presuda ne donese do izbora kako bi Perković i Mustač, u slučaju da SDP dođe na vlast, bili u privilegiranom položaju“, istaknuo je Anto Đapić večeras u Bujici, piše direktno.hr.

„Očito je da je atentat na Đurekovića bio pomno planiran te da nije bilo riječi o otmici. Stanje Udbe u BiH je još gori nego u Hrvatskoj. Tamo je stanje cementirano jer zadnji jurišnici i djelatnici Udbe su danas stupovi obavještajne službe u BiH. U Hrvatskoj se barem nešto otvorilo. U BiH je Federalna policija poduzimala neke korake, no kod nas je zaprepašćujuće to da je netaknuta kompletna udbaška struktura“, naglasio je Đapić, istaknuvši da je Udba „stavila šaku na financije, medije i politiku i kad god se njima netko suprotstavi, imaju sve alate da ih unište“.

Komentirao je Đapić i odlazak Tomislava Karamarka s mjesta predsjednika HDZ-a te trenutno stanje u stranci.

„ Udba je učinila sve da ga sruši prije nego dođe presuda Perkovića jer bi u slučaju presude prije izbora, Karamarko imao veliko oružje u kampanji protiv SDP-a. Ja sam zbog borbe s Udbom platio najveću cijenu, a to je rušenje unutar stranke, medijske sotonizacije… Karamarko je bio žrtva takve politike“, smatra Đapić.

„Za Hrvatsku nije dobro da HDZ proživljava ovakve krize. Još nisam čuo komentar gospodina Plenkovića u vezi suđenja u Munchenu. Zanima me kako će se on ponašati u vezi toga u odnosu na SDP“, kazao je Đapić, dodavši da bi nestabilna situacija i stavovi u stranci mogli poljuljati biračko tijelo koje bi ukoliko se pojavi neka politička alternativa koja će braniti državotvorne pozicije – glasati za nju.

„Od pojave Hasanbegovića, filma o Jasenovcu, digli su se tzv. antifašisti. HDZ nije adekvatno na to reagirao. Mislim da je Karamarko napravio pogrešku kad je ušao u nesigurnu koaliciju s Mostom. Povlačenje u općem dobru nitko ne cijeni, a razlog napada na njega je taj što ne pripada u tzv. hrvatski establišment“, napomenuo je Đapić.

„Moramo nepravdu srušiti. A stanje u hrvatskom društvu neće popraviti reforma, nego duhovna revolucija“, smatra Đapić.

Nadalje, osvrnuo se i na stav Hrvatske oko ulaska Srbije u EU.

„ Zgrožen sama što je Hrvatska otvorila Srbiji put u EU te otvorila Poglavlje 23 što tehnička vlada ne smije i ne može raditi. Bojim se da se ne stvori ozračje u kojem SDP i HDZ imaju isti stav. Volio bih vidjeti što je to potpisala i predsjednica“, rekao je Đapić.

Na pitanje hoće li se SDP vratiti na vlast, Đapić je kazao da će „učiniti sve da se to ne dogodi“ te najavio okupljanje stranki desnice u koaliciju.

„ Na pravaškoj demokršćanskoj sceni vodimo razgovore i nadam se da ćemo uspjeti dogovoriti snažnu grupaciju koja će izaći na izborima s jasnom alternativom, a podržat ćemo u parlamentu one koji pristanu na naše važne točke kao što je lustracija“, istaknuo je Đapić.