Sinovi Oluje

Ono što je danas jasno: desetljećima smo slušali bajke o vojničkom ustanku protiv fašista i ustaša. Zapravo su za srpske ustanike prva meta bili hrvatski civili, djeca i žene koje treba likvidirati, pa su ih masakrirali, silovali, mučili i ubijali.

Strahovito je mučen župnik iz Krnjeuše Krešimir Barić. Njega su noževima izrezali po licu i tijelu, odsjekli mu prste, nos i uši te izboli oči. Zatim su ga poluživog bacili u zapaljenu crkvu. Sa župnikom su ubijena i trojica maloljetnih sjemeništaraca koji su bili s njim.

Ranije smo pisali o strašnom zločinu počinjenom 27. srpnja 1941. godine u Srbu gdje ubijeno 18-ero djece starosti od 3 godine naviše. Masakri nad Hrvatima trajali su cijeli kolovoz i rujan 1941. po svim hrvatskim selima četverokuta Srb-Drvar-Grahovo-Petrovac.

Sva hrvatska sela su spaljena, crkve porušene, a svi Hrvati do kojih su dospjeli srpski ustanici ubijeni su. I to velikim dijelom u najstrašnijim mukaka kao odrubljivanjem glava, deranjem kože, nabijanjem na ražanj, pečenjem na vatri, bacanjem živih ljudi u plamteće kuće, klanjem, masovnim silovanjima, ritualnim masakrima, bacanjem u jame i slično.

Dakle, za ustanak u Srbu i Drvaru klasičan je obrazac prvo i ponajprije ubijanje Hrvata bez milosti. Ali ono što je najzanimljivije i podsjeća na scene iz Domovinskog rata i Vukovara: ubijanja su često praćenja prethodnim okrutnim mučenjima nezamislivima prosječnom čovjeku.

Osobita meta Srba iz ustanka 1941. bili su katolički svećenici, katolički vjernici i crkve, baš kao i u posljednjem Domovinskom ratu.

U Drvaru ubijeno 49 hrvatske djece starosti do 12 godina

Tipičan primjer je Drvar, mjesto odakle su zločini krenuli i prelili u Srb, istog dana 27. srpnja 1941. godine. Tamo su ubijeni katolički hodočasnici, većinom žene i djeca, i svećenik Nestor.

Za sada je u Drvaru više od 250 ubijenih nedužnih civilnih osoba hrvatske nacionalnosti, od toga 72 žene i 49 djece do 12 godina starosti. Ta se brojka odnosi samo na uže područje oko Drvara i ne obuhvaća predjele koji su najviše stradali: južni dio župe Drvar oko Kulen Vakufa i Vrtoča s pripadajućim selima. Nijedna žrtva nema groba budući da su sve pobacane po jamama toga dijela Podgrmečja.

Nepobitno je utvrđeno da se zločin u Drvaru zbio kada su se katolički drvarski hodočasnici Svetoj Ani kod Knina vraćali doma. “Ustanici”, u stvarnosti patološke ubojice i krvnici, su izdvojili Hrvate i sve ih pobili, ne samo odrasle, nego također žene, djecu i starce, a među njima i drvarskog župnika Waldemara Maximiliana Nestora. Waldemar Maximilian Nestor je bio prvi ubijeni katolički svećenik u Drugom svjetskom ratu na cijelom području bivše Jugoslavije. Ovaj bivši redovnik trapist, po narodnosti Nijemac, doselio se za vrijeme austrougarske uprave s roditeljima u okolicu Banje Luke.

Preostali Hrvati su pobjegli, kuće su im spaljene, a nakon rata srušena je i katolička crkva u Drvaru. Tako je to mjesto ostalo bez Hrvata i katolika.

U Bosanskom Grahovu ubijeno 9 hrvatske djece

Istog dana su u Bosanskom Grahovu i okolnim selima srpski ustanici, u stvarnosti krvoločni četnici, ubili 62 Hrvata, a među njima i pet žena i devetero male djece. Grahovskog župnika Jurja Gospodnetića su četnici zarobili i nakon okrutnog mučenja nabili na ražanj i pred njegovom majkom ga živog ispekli. Srpski ustanici su u Grahovu i okolnim selima Obljaju, Koritima, Luci, Ugarcima i Crnom Lugu opljačkali i spalili sve hrvatske kuće, a u Obljaju su zapalili župni ured i rimokatoličku crkvu sv. Ilije Proroka. Preostali preživjeli Hrvati su izbjegli u Knin.

Ovo stradanje Hrvata iz Bosanskog Grahova i okolici nije bilo jedino, nego se nastavilo i kasnije u okolici Grahova. Od više od tisuću predratnih župljana, vrlo mali broj ih je preživio Drugi svjetski rat.

U Krnjeuši ubijeno 35 hrvatske djece starosti do 7 godina

U napadu na selo Krnjeuša koje se dogodilo 9. kolovoza 1941. godine sudjelovalo je oko 1.000 krvoločnih ustanika, mrzitelja svega hrvatskog. Točan broj ubijenih nije utvrđen do danas. Prema istraživanjima Josipa Jurjevića i Ane Došen, čiji su članovi porodica ubijeni u ustanku, došli su do brojke od 240 ubijenih. Među njima, 35 djece do sedam godina, 14 djece od osam do 12 godina i 72 žene.

Strahovito je mučen i krnjeuški župnik Krešimir Barišić. Njega su noževima izrezali po licu i tijelu, odsjekli mu prste, nos i uši te izboli oči. Zatim su ga poluživog bacili u zapaljenu crkvu. Sa župnikom su ubijena i trojica maloljetnih sjemeništaraca koji su bili s njim.

Tragediju koja je pogodila krnjeuške katolike nitko nije mogao ni zamisliti. Zlo je došlo od njihovih susjeda Srba, ogromna većina njih uzela je oružje i počela ubijanje Hrvata, a koje je predvodio četnik Mane Rokvić iz Bosanskog Petrovca.

Krvavi pir trajao je cijele subote i nedjelje 9. i 10 kolovoza. Kuće su pljačkane, a zatim paljene. Općinskog načelnika Ivana Matijevića ubili su, rezali ga po licu i otkidali mu prste. Ubili su njegovu suprugu i petero djece.

Ono što je jasno, godinama smo slušali bajke o ustanku protiv fašista i ustaša. Stvarnost je da za srpske ustanike su djeca i žene bile fašisti koje treba likvidirati, pa su ih masakrirali, silovali, mučili i ubijali.

S istom perverznom logikom opravdavanja vlastite zloće i mržnje, da su žene i djeca ustaše ili fašisti (klasična frazeologija zločinačke srpske agende), i 1991. srpski ustanici su ubijali ženu i djecu u Dalju, Vukovaru, Škabrnji, Tovarniku, Baćinu, Petrinji…

I jedni i drugi “ustanici”, i oni iz 1941. i 1991. su svoje krvave orgije nad Hrvatima zvali ironično – antifašizmom. Čak do današnjeg dana, premda se radilo o bestijalnim zločinima nad najslabijima i najmanjima.

Izvor: narod.hr

Na današnji dan prije 1995. Hrvatska vojska i njena elitna postrojba 1. gardijska brigada izbila je na granicu s Bosnom i Hercegovinom. Tako je iz srbijanskog okruženja deblokiran tadašnji Bihaćki okrug i spriječen novi pokolj kao u Srebrenici.

Kordunski i lički sektor imali su važan zadatak proboja prema državnoj granici, spajanja s 5. korpusom Armije Bosne i Hercegovine i time razbijanja blokade Bihaća kojem je prijetila katastrofa veća od Srebrenice. Dvije vojske sastale su se kod Tržačkih Raštela na rijeci Korani trećega dana operacije, 6. kolovoza. Na mostu su se susreli zapovjednik HV-a na tom pravcu, general-bojnik HV-a Marijan Mareković i zapovjednik 5. korpusa Armije BiH general Atif Dudaković.

Istog dana, 2. gbr “Gromovi” oslobađa najveće četničko uporište na Banovini – Petrinju. Jedna taktička grupa prvoga dana operacije forsirala je Savu uzvodno od Jasenovca i nastupala prema Dubici i Kostajnici, prijeteći zatvaranjem jedinog preostalog izlaza u Bosnu i Hercegovinu preko Une u Dvoru. Na smjeru prema Kostajnici i Dvoru HV je imala najteže gubitke u cijeloj operaciji (90 mrtvih).

Tog dana oslobođeni su: Petrinja, zloglasno Kistanje u Dalmaciji, Vrhovine u Lici , Hrvatska Kostajnica na Banovini, mučenička Udbina, Korenica, herojski Slunj,

Izvor: narod.hr

Na 26. memorijalnom malonogometnom turniru “Josip Jović” sudjeluje 12 ekipa iz MUP-a i policijskih uprava, te 8 ekipa braniteljskih udruga

Ministar hrvatskih branitelja i potpredsjednik Vlade Tomo Medved, župan Splitsko-dalmatinske županije Blaženko Boban i zamjenik župana Ante Šošić, načelnik PU splitsko-dalmatinske Slobodan Marendić, izaslanik potpredsjednika Vlade i ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića sudjelovali su 30. srpnja 2022. u Aržanu na otvaranju Memorijalnog malonogometnog turnira “Josip Jović”. Nakon polaganja vijenaca u društvu načelnika Općine Cista Provo Bože Čubića obišli su radove na Memorijalnom centru “Josip Jović”.

Malonogometni turnir organizira Udruga policijskih branitelja Domovinskog rata Imotski uz potporu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske i IPA Regionalni klub Splitsko-dalmatinska. Na 26. memorijalnom malonogometnom turniru “Josip Jović” sudjeluje 12 ekipa MUP-a i policijskih uprava, te 8 ekipa braniteljskih udruga.

Predsjednik Udruge policijskih branitelja Domovinskog rata Imotski Ivica Strinić u svom obraćanju zahvalio je svim uzvanicima i dragim gostima na dolasku. „Čast mi je i zadovoljstvo pozdraviti nazočne hrvatske branitelje i policajce koji ste danas došli u Aržano rodno mjesto Josipa Jovića, heroja, redarstvenika i prve žrtve Domovinskog rata. Naš dolazak u njegovo rodno mjesto znak je da ga nikada nećemo zaboraviti. Nadamo se da će ovaj turnir ostati tradicija okupljanja ekipa iz svih policijskih uprava“ naveo je Ivica Strinić i na kraju zahvalio svima koji pomažu da se ovaj turnir svake godine održi i natjecateljima zaželio sportsku sreću.

Blaženko Boban, župan Splitsko-dalmatinske županije u svom obraćanju zahvalio je organizatorima turnira i naveo kako će Josipova žrtva živjeti u svim generacijama koje dolaze. „Mnogi od vas koji će danas igrati nogomet niste ni rođeni kada je Josip dao život za domovinu. To je vrijednost ovog turnira. Do kraja ove godine biti će gotov predivan objekt spomen soba ovdje u Aržanu. Kroz simboliku tog objekta duša svakog od njih će biti utkana tu. Splitsko-dalmatinska županije će i nadalje podržavati ovaj turnir, biti ćemo potpora jer ovaj kraj nije dvojio ni trenutka. Josip je prvi, ali nema kuće u ovom kraju koja nije dala hrvatskog branitelja, junake koji su braneći domovinu proslavili Aržano. Zahvaljujem se ministru hrvatskih branitelja Tomi Medvedu za sve što je napravio za hrvatske branitelje, koji u svom radu promiče vrijednost i djela hrvatskih branitelja. Ministar Medved je čovjek koji je i sam toliko dao u obrani domovine.  Svima vama prije svega želim prijateljstvo, ugodno druženje, lijepo se provedite i uživajte“ naveo je u svom obraćanju župan Boban.

„Čast mi je i privilegija danas biti ovdje s vama na 26. memorijalnom turniru u sjećanje na Josipa Jovića. Teško je pronaći neke nove riječi, ali meni je osobna motivacija kada vas vidim ovdje zajedno, mladost i iskustvo, a svi smo tu kako bi se još jednom prisjetili Josipa Jovića i Domovinskog rata i uloge koju su hrvatska policija i branitelji imali u stvaranju Hrvatske. S ovog turnira otići ćemo osnaženi i jači u borbi sa svakodnevnim zadaćama, ali hrvatski policajac koji je stvorio Hrvatsku znat će je sačuvati i održati za buduće generacije koje dolaze. Sport je dobar način da se međusobno upoznamo, da pokažemo koliko smo prkosni, koliko znamo i koliko se možemo boriti za grb koji nosimo“ istaknuo je načelnik PU splitsko-dalmatinske Slobodan Marendić, izaslanik potpredsjednika Vlade i ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića.

„Iznimna mi je čast pozdraviti  vas u ovoj prigodi kada nas je 26. put ovdje u Aržanu ponovno okupio Josip Jović, prva žrtva Domovinskog rata, prvi redarstvenik koji je život položio za domovinu u Domovinskom ratu. Iznimno sam sretan i zahvaljujem Udruzi policijskih branitelja u Domovinskom ratu Imotski   na naporu koji ulažete u organizaciju turnira. Hvala vam što neumorno ulažete energiju i entuzijazam da očuvamo ovu tradiciju. Zahvaljujem svim natjecateljima, timovima hrvatskih branitelja i policije.  Neizmjerna mi je radost vidjeti vas u istom postroju, veterane Domovinskog rata, zajedno hrvatske branitelje i mlade i perspektivne hrvatske policajce, okupljene ovdje u čast i sjećanje na Josipa Jovića, ali uz Josipa se danas prisjećamo svih žrtava Domovinskog rata“, rekao je ministar Medved.

„Domovinski rat najsnažniji je temelj samostalne i suvremene Republike Hrvatske,  a hrvatski branitelji su kamen temeljac na kojima počiva naša sloboda i upravo zato je važno čuvati sjećanje  na naše hrabre junake koji su živote položili za slobodu koju danas uživamo, naglasio je Medved.

Živimo u vremenu prepunom izazova, posebno je važno danas istaknuti ovaj sigurnosni segment za što smo neizmjerno ponosni da ćemo s 01. siječnja 2023. ući u Schengenski prostor, rekao je Medved.

„Vi hrvatski policajci u očuvanju sigurnosti Hrvatske, a posebno na našim granicama, imate posebnu ulogu i nosite posebnu odgovornost i na tome vam čestitam. I uz te i takve obveze pronalazite  načina  doći  i kroz sportski susret odati priznanje našem Josipu Joviću“. 

Izvor: narod.hr„Kroz spomen dom Josipa Jovića na poseban način iskazujemo i prenosimo na buduće generacije i tu snagu partnerstva i sinergiju djelovanja općine, županije i Ministarstva hrvatskih branitelja  i cijele Vlade kako bi trajno ovdje u Aržanu postavili postav posebno usmjeren prema mladima. Kada uđu u spomen sobu da dobiju jasnu sliku o uvjetima i okolnostima stvaranja Hrvatske, o tome tko je bio Josip Jović, da zauvijek ostane sjećanje, ali i opomena da je hrvatski čovjek bio, ostao i bit će spreman  dati svoj život  za slobodu  kako bi  naš narod  ostao  i opstao živjeti  na ovom najljepšem dijelu zemaljske kugle. Pozivam vas da se nikada ne umorimo od prenošenja uspomena i sjećanja i organiziranja ovakvih  susreta“ rekao je tom prigodom ministar Medved.

Potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved je otvorio turnir i svim natjecateljima zaželio dobre sportske rezultate, te da  dva naredna dana budu ispunjena prijateljstvom i lijepim druženjima.

Na svečanosti otvaranja turnira pjevala je policijska klapa Sveti Mihovil.

Izvor: narod.hr

23. srpnja 1906. u Sarajevu rodio se jedan od najvećih hrvatskih znanstvenika, kemičar i dobitnik Nobelove nagrade za radove na području organskih prirodnih spojeva i stereokemije – Vladimir Prelog.

Iako rođen u Sarajevu, Vladimir Prelog bio je po roditeljima Zagrepčanin, čiji je otac Milan Prelog došao profesorskom službom iz rodnog Zagreba u Sarajevo, koje je tada bilo u procvatu pod Austro-Ugarskom nakon više od 400 godina turske vlasti.

Veliki doprinos slavnog nobelovca

Koliki je moj doprinos znat će se najbolje za sto godina. Ja sam svoj posao napravio. Pri tome se osjećam kao čvorić u velikom tkanju. (Vladimir Prelog)

Ovo su riječi koje je jedan od najboljih kemičara 20. stoljeća Vladimir Prelog izrekao prigodom primanja Nobelove nagrade 1975. godine. Na 108. obljetnicu njegova rođenja, 23. srpnja, neupitno se zna koliki je doprinos ovaj veliki kemičar dao za kemiju i znanost.

Vladimir Prelog, kralj kemije kako ga je nazvao američki kemičar Barry Sharpless, bio je posljednji u nizu “naših” nobelovaca. Cijeli život živio je i ponašao se upravo onako kako se često definirao, kao građanin svijeta. Unatoč tome, često je Hrvatsku s posebnom ljubavlju nazivao jednom od svojih domovina.

Školovanje i akademska karijera

Osnovnu školu i dio srednjoškolskoga obrazovanja proveo je u Zagrebu, a dvije godine srednje škole proveo je u Osijeku, gdje je njegovu namjeru da se bavi kemijom potaknuo tamošnji profesor kemije Ivan Kurija. Kao 15-godišnjak objavio svoj prvi znanstveni rad pod naslovom Eine Titriervorrichtung u poznatome časopisuChemiker – Zeitung.

Završio je studij kemije u Pragu, a doktorirao je u Češkoj visokoj tehničkoj školi. Nakon doktorata radio je u laboratoriju kemijske veletrgovine, a nakon toga vratio se u Zagreb, gdje je predavao organsku kemiju na Tehničkome fakultetu. Na poziv Lavoslava Ružičke odlazi u Švicarsku zbog tadašnje političke situacije. Bio je član mnogih akademija znanosti i počasni doktor mnogih sveučilišta te počasni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 1986. godine.

Pomagao mladim hrvatskim znanstvenicima

Kao docent na zagrebačkome Tehničkom fakultetu utemeljio je Zagrebačku školu organske kemije i istraživački laboratorij u tvornici Kaštel (današnja Pliva) koja je poslije izrasla u modernu farmaceutsku tvrtku, a kasnije je u Zürichu prihvaćao mnoge hrvatske kemičare na doktorski i postdoktorski studij te im osiguravao stipendije i specijalizacije i bio im mentor. Govoreći o tome, zaključio je: Ja to računam u ona dobra djela kada se dođe kod svetog Petra, a on pita: što ste radili? Onda ću ja to navesti kao svoje dobro djelo.

Zauvijek nas je napustio u Zürichu, 7. siječnja 1998. godine. Njegova urna prenesena je u Zagreb i nakon komemoracije u palači HAZU svečano položena u grobnicu HAZU na Mirogoju.
N

jegovo ime nose mnoge ustanove, ulice, nagrade i manifestacije. Još za njegova života, Pliva i Hrvatsko kemijsko društvo utemeljili su nagradu Vladimir Prelog koja se dodjeljuje mladim znanstvenicima za rezultate u području organske kemije. Iste godine u Zürichu je osnovano Švicarsko- hrvatsko društvo Vladimir Prelog.

Izvor: narod.hr

Dana 22. srpnja 1943.  dogodio se hrvatskoj javnosti nepoznati pokolj kojeg su počinili pripadnici nekoliko stotina Talijana iz divizije “Bergamo”, skupa sa stotinjak kninskih četnika popa Đujića, te oko stotinu pretežito vojvođanskih Nijemaca, s kojima su bili i vojvođanski Srbi (SS-ova folksdojčerska divizija Princ Eugen).

U tom strašnom pokolju, ubijeno je 63 civila Hrvata (nekoliko iz susjednih sela).

Prije toga u borbama je ubijeno 60 partizana iz Mosorskog partizanskog odreda u borbi na cesti prema Cisti Provo.
Od toga broja civila četnici, fašisti i SS-ovci spalili su žive 22 civila u kući Mate Frankića. Neki su iskočili iz goreće kuće, pokušavši se spasiti, ali su zločinci opet ih bacali u zapaljenu kuću. Ostali su ubijeni Pere Olujića kuće, kod braće Olujić te pred kućom Marinkice Petričevića.

U svezi ovog zločina Ustaško-domobransko Zapovjedništvo svojim nadređenim u Zagrebu, između ostalog, napisali su: „…talijanska vojska nije saveznička, već neprijateljska… njima nije stalo da unište partizane već da potpuno unište i istrijebe naš narod i njegovu imovinu… ni Turci kod svojih navala u ove krajeve nisu postupali onako divljački…“

Četnici u Dalmaciji – ciljevi i djelovanje

Među pravoslavni živalj u Hrvatskoj u 19. st. dolaze svećenici i učitelji iz Srbije koji ih uvjeravaju da su oni Srbi i članovi Srpske pravoslavne crkve što su ovi većinom i prihvatili. Među Srbima u Hrvatskoj četnički pokret je imao vrlo mnogo pristalica. Oni su željeli sačuvati Jugoslaviju u kojoj su Srbi bili privilegirani ili osnovati Veliku Srbiju. Oni nisu ni pomišljali prihvatiti bilo kakvu samostalnu hrvatsku državu. 

Čim je proglašena NDH, prije ikakvih ustaških represalija, oni su započeli borbu protiv nove države. 

Pod talijanskom zaštitom četnici su počinili velike zločine osobito nad Hrvatima u istočnoj Hercegovini i Dalmaciji. Oni su težili za tim da žive u jednoj državi sa svim Srbima na Balkanu. Surađivali su i s Nijemcima u borbi protiv partizana.

Velik dio četnika je krajem rata prebjegao u partizane u želji da sačuva privilegije i ideologiju iz prve velikosrpske Jugoslavije.

Četnici su bili zloglasni po načinu mučenja i ubijanja svojih protivnika. Ljude su klali nožem poput životinja, živim bi zarobljenicima derali kožu ili ih pekli na vatri. Samim svojim izgledom – duga kosa i brade, crna odora i šubare – ulijevali su ljudima strah u kosti.

„Nakon rata 1945. propuštena je prilika da brojni poznati četnički zločinci odgovaraju pred sudom za zločine genocida nad Muslimanima i Hrvatima… Dapače, mnogim je četnicima tijekom cijeloga rata, a napose potkraj rata, nakon opće amnestije i mobilizacije 1944. – 45., pružena prilika da prijeđu i uključe se u partizanske postrojbe te da mogu pod novim znakom – crvenom zvijezdom nastaviti izvoditi zločina nad Hrvatima i Muslimanima. Tu su priliku oni iskoristili˝. (PREŠUĆIVANI ČETNIČKI ZLOČINI u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, 1941. – 1945. Zdravko Dizdar – Mihael Sobolevski, Zagreb 1999., str. 148.)

Izvor: narod.hr