• Danas je: Srijeda, 15 svibnja, 2024

Na današnji dan 1992. poginuo Andrija Andabak, jedan od junaka Domovinskog rata

Andrija Andabak je rođen u Splitu 1956., ali je odrastao i živio u Nuštru kojeg je i branio u Domovinskom ratu. Rukovati protuoklopnim naoružanjem naučio je kao ročnik JNA u Makedoniji, gdje je radio s raketama 9M14 Maljutka.

Kad je počeo Domovinski rat, prijavio se kao dragovoljac i već je 28. rujna 1991. uništio prvo oklopno vozilo.

Nakon 15 uništenih oklopnih ciljeva postao je slavan među hrvatskim vojnicima, te je pozvan čak i u Banske dvore kod predsjednika Franje Tuđmana gdje su ga ugostili i generali Anton Tus i Janko Bobetko. Nastavio je s uspjesima u uništavanju tenkova, tako da je 10. travnja 1992. godine uništio već svoj 31. tenk tipa M-55.

Poginuo je na današnji dan u Bosanskoj Posavini, prethodno uništivši i 32. tenk tipa T-84, najbolji i najsuvremeniji tenk komunističke JNA.

Posmrtno je odlikovan činom bojnika, a naknadno i pukovnika. U čast Andrije Andabaka, ali i svih poginulih nuštarskih branitelja svake godine održava se memorijalni turnir koji nosi njegovo ime.

Njegovim imenom, nazvano je priznanje koje Hrvatska vojska dodjeljuje za tri ili više uništenih oklopnih vozila.

Hodočasnici Marijanskog zavjeta za domovinu kod Ministarstva hrvatskih branitelja

Oko 35 hodočasnika, među kojima je bilo i djece, okupili su se u zajedničkoj molitvi i razgovoru s ministrom Medvedom i djelatnicima Ministarstva, prisjetivši se pritom hrvatskih branitelja koji su u Domovinskom ratu snagu i utjehu nalazili u krunici i molitvi

Sudionici 8. zavjetnog hodočašća Marijanskog zavjeta za domovinu od Osijeka do Dubrovnika, tijekom zagrebačke dionice puta 4. srpnja 2022. zaustavili su se kod Ministarstva hrvatskih branitelja, gdje su se susreli s potpredsjednikom Vlade i ministrom Tomom Medvedom.

Oko 35 hodočasnika, među kojima je bilo i djece, okupili su se u zajedničkoj molitvi i razgovoru s ministrom Medvedom i djelatnicima Ministarstva, prisjetivši se pritom hrvatskih branitelja koji su u Domovinskom ratu snagu i utjehu nalazili u krunici i molitvi. Nakon kraćeg zadržavanja nastavili su svoju rutu, sa željama da ih prati blagoslov Majke Božje tijekom cijelog hodočašća.

Hodočašće je počelo 11. lipnja u Osijeku, gdje su se hodočasnici zaputili od osječke Tvrđe kroz Đakovačko-osječku nadbiskupiju, uz novu priključnu rutu Ilok –Vukovar,a nakon 75 dana pješačenja završiti će 24. kolovoza u Dubrovniku.

Ruta hodočašća ide od Slavonije, preko Zagreba i Rijeke pa Dalmacijom do posljednjeg odredišta u Dubrovačkoj biskupiji, s prolaskom dijelom i kroz Bosnu i Hercegovinu a svaku etapu prelazi druga skupina hodočasnika.

Zavjetno hodočašće „Marijanski zavjet za Domovinu“ održava se od 2015. godine u organizaciji bratovštine Marijanski zavjet, a prolazi svim većim marijanskim svetištima, od istoka do juga Hrvatske. Cilj hodočašća, čiji je glavni tok puta dug oko 1700 km, je spojiti što veći broj važnijih marijanskih i drugih svetišta, a današnja ruta išla je od Svetišta Majke Božje Remetske do Crkve Sveta Mati Slobode u Zagrebu.

Varaždinski branitelji na putu od Vukovarskog vodotornja do Pelješkog mosta posjetili Ministarstvo hrvatskih branitelja

Čestitajući im što će tim simboličnim činom povezati sjever i jug Hrvatske, ministar Medved pohvalio je njihovu inicijativu i odlučnost u provedbi tog projekta kojim kao hrvatski branitelji šalju snažnu poruku

Članovi Kluba varaždinskih branitelja 1991.-1995. koji pješače od Vukovara do Komarne u sklopu projekta „Da se ne zaboravi – Varaždin za Hrvatsku“ i u čast otvorenja Pelješkog mosta, posjetili su 4. srpnja 2022. Ministarstvo hrvatskih branitelja, gdje ih je primio potpredsjednik Vlade i ministar Tomo Medved.

Čestitajući im što će tim simboličnim činom povezati sjever i jug Hrvatske, pohvalio je njihovu inicijativu i odlučnost u provedbi tog projekta kojim kao hrvatski branitelji šalju snažnu poruku.

„Spajanje sjevera i juga Hrvatske generacijski je projekt u kojem, nakon svih naših pobjeda u Domovinskom ratu i poslijeratne izgradnje, sudjeluju hrvatski branitelji i na ovakav simboličan način, dajući time potporu povezivanju svih krajeva naše domovine,“ kazao je ministar Medved, zaželjevši im uspješnu realizaciju i ovog cilja, uz poruku da se vide na Pelješkome mostu.

Projekt „Da se ne zaboravi – Varaždin za Hrvatsku“ varaždinski su branitelji započeli 18. lipnja odlaskom u Vukovar, odakle su ispred Vukovarskog vodotornja krenuli pješice do Pelješkog mosta, a put dug tisuću kilometara planiraju dovršiti na dan puštanja u promet Pelješkog mosta najavljenog za 26. srpnja.

Na putu koji će prolaziti u etapama pješice proći kroz 13 županija te30 gradova i općina, a ujedno će promovirati svoj dokumentarno-ratni film “Ivan Sokač – život za Hrvatsku”. Pokrovitelji projekta su Ministarstvo hrvatskih branitelja i Ministarstvo unutarnjih poslova te Grad Varaždin.

Na današnji dan 1951. rođen Mile Dedaković Jastreb – legendarni zapovjednik Vukovara

4. srpnja 1951. rođen je Mile Dedaković Jastreb, legendarni zapovjednik obrane Vukovara. Bitka za Vukovar najpoznatija je bitka ne samo u Hrvatskoj, već i u svim ratovima na tlu bivše Jugoslavije. Herojska obrana Vukovara odjeknula je svijetom kao neponovljivi primjer hrabrosti jednog naroda i njegovih najboljih sinova u borbi za slobodu.

Mile Dedaković je rođen u srijemskom selu Nijemci u istočnoj Hrvatskoj. Diplomirao je na akademiji zračnih snaga Jugoslavenske narodne armije.

S raspadom Jugoslavije, Dedaković se u ljeto 1991. stavlja na raspolaganje novoj hrvatskoj vlasti i pristupa Zboru narodne garde. Kao jedan od rijetkih tada dostupnih iskusnih časnika, Dedaković je postavljen za zapovjednika obrane Vukovara koji se uskoro našao pod žestokim napadom ogromnih snaga JNA i pobunjenih hrvatskih Srba.

Nakon što je Dedaković preuzeo zapovjedništvo, sve jedinice u obrani grada preustrojene su u 204. brigadu ZNG-a u rujnu 1991. U vrijeme osnivanja, brigada je brojala 1.803 vojnika, te joj je područje djelovanja bilo općina Vukovar, koja je uključivala gradove Vukovar i Ilok, kao i brojna okolna sela. Kako su svi zapovjednici obrane dobili šifrirana imena, Dedaković je dobio ime Jastreb, a njegov zamjenik Branko Borković je dobio ime Mladi jastreb. Dedaković je zapovijedao brigadom u prvoj fazi opsade Vukovara do početka listopada, kada je bio raspoređen u obližnje Vinkovce, a brigada prešla pod zapovjedništvo Branka Borkovića.

Uhićenje Dedakovića – pitanje koje treba dobiti odgovor!

Prema pisanju portala dnevno.hr još 2012. nakon pada Vukovara igrale su se sumnjive igre KOS-a u namjeri da spriječi međunardno priznanje Hrvatske. Jedna od teza koju je KOS nastojao proširiti među Hrvatima bila je da je Vukovar „prodan“. Kasnije su se slične teze pojavljivale i u svezi Knina, pa mirne reintegracije istočne Slavonije, navodnog dogovora Tuđmana i Miloševića u Karađorđevu, miniranju židovske općine, napada na Borovo Selo i ispaljivnja granata Gojka Šuška, lažnog silovanja Vice Vukojevića, laži oko Ante Gotovine i brojnih drugih situacija. U svim ovim „igricama“ KOS je imao prste u želji da diskreditira Hrvatsku i vodi igre na području svog bivšeg djelovanja i vladanja. Nžalost, sličan modus djelovanja prema javnosti ostaci te bivše kontraobavještajne službe, kao i drugi dijelovi represivnog i vladajućeg aparata iz doba prije raspada Jugolsavije imaju u Hrvatskoj do današnjih dana. Cilj je sačuvati stečene ekonomske, političke, medijske i druge položaje i privilegije. O tome je nedavno govorio i slovenski profesor dr. Jure Pezdir.

„Postojale su indicije da Dedaković NESVJESNO sudjeluje u kampanji jugoslovenskog KOS-a u koju su bili uključeni i dijelovi tadašnjeg HSP-a s Paragom na čelu. Cilj jugoslavenskih obavještajaca je bio rušenje dr. Franje Tuđmana i demokratski izabrane vlasti u Hrvatskoj, te izazivanje unutrašnjih sukoba. U to vrijeme nismo bili međunarodno priznati, a nakon raketiranja Banskih dvora i nakon pada Vukovara, Hrvatska je bila pred nacionalnim slomom i potpunim kaosom. Ne mislim da je Stari Jastreb namjerno sudjelovao u tome, no apsolutno sam siguran da je jugoslavenska UDBA i KOS, uz pomoć vukovarske tragedije, htjela izazvati unutarnje sukobe i tako zaustaviti međunarodno priznanje Hrvatske. Da je tada došlo do sukoba, sigurno nas ne bi priznali – rekao je tada general Marko Lukić, prvi predsjednik braniteljske stranke Zavjet za Hrvatsku, koji je u vrijeme pada Vukovara bio savjetnih ministra unutarnjih poslova Ivana Vekića i koji je, baš nekako u to vrijeme, postao i savjetnik predsjednika Tuđmana.

UDBA i KOS htjeli ubiti Tuđmana

„Desetak dana prije pada Vukovara pozvao me dr. Tuđman i rekao: ‘Marko, hoće me ubiti. I nije što će me ubiti, nego što neće biti Hrvatske! Oko mene je umrežena UDBA i KOS’ – kazao mi je Tuđman u dosta dramatičnom razgovoru. Bilo je to u vrijeme kada je Dobroslav Paraga prijetio da će topovima zauzeti vilu Zagorje i Ured predsjednika, kada je, dakle, prijetio državnim udarom. Rekao sam Tuđmanu da me treba podržati kada udarim u taj osinjak. Obećao je podršku, no svejedno sam na tom položaju uspio izdržati samo sedam mjeseci. KOS i UDBA još su bili prisutni u institucijama MUP-a i u institucijama hrvatske politike, zbog čega im nije odgovaralo da je Tuđman, koji je tada imao sve ključne ovlasti u vladanju Hrvatskom, nedostupan. Ivan Jarnjak i Franjo Gregurić vršili su pritisak da me se makne, kako bi oni imali veći utjecaj na predsjednika. Nakon sedam mjeseci uspjeli su u tome, no do tada sam već promijenio sustav sigurnosti i uveo Prvi tjelesni zdrug i Odjel za zaštitu predsjednika Republike, samostalni odjel koji je bio podređen Uredu predsjednika, a kojemu ni ministar policije, ni ministar obrane nisu bili nadređeni. Tako je Tuđman izoliran od sukoba između obavještajnih službi pod kapom MORH-a s jedne i MUP-a s druge strane – zanimljivih detalja prisjetio se tada general Lukić.

„Sukobi su već postojali, pogotovo između časnika koji su u Hrvatsku vojsku došli iz JNA i domaćih časnika. Nije se smjelo dozvoliti još veći sukob, a vukovarsku tragediju jugoslavenski je KOS želio iskoristiti upravo kao okidač za opći kaos, Zato su i širili glasine da je Tuđman prodao Vukovar. Paraga je sudjelovao u tome, a Dedaković je, po svemu sudeći, nehotice uvučen u cijelu tu priču. Osobno žalim zbog stanja Mile Dedakovića Jastreba, no puno je hrvatskih branitelja koji su u još gorem stanju nego on, zbog čega bi država trebala hitno promijeniti odnos prema braniteljima ugroženog zdravlja, formirati patronažne službe i veteransku bolnicu, o kojoj se toliko govorilo.

Profesor Jurčević i stvarni razlozi uhićenja Mile Dedakovića

Stvarni razlozi uhićenja Mile Dedakovića Jastreba bili su političke prirode. On je imao bliske odnose s HSP-om, odnosno s Dobroslavom Paragom, koji je tada paradirao zemljom. Valja se prisjetiti da u to vrijeme nismo bili međunarodno priznati i da je međunarodna zajednica htjela očuvati Jugoslaviju. Dedaković je u listopadu otišao iz Vukovara i više se tamo nije vraćao, a nakon izlaska susretao se s Paragom, što su službe shvatile kao konkurenciju. U to vrijeme u Hrvatskoj su se doista vodile sve vrste specijalnog rata, što znači da je bilo mnogo dezinformacija i raznih igara. Službe su imale puno razloga za djelovanje. Osjetili su da je Vukovar ključni događaj oko kojeg bi se mogla prelomiti sudbina rata. Zato su i htjeli kompromitirati Vukovar, jer nitko nije predvidio tako žestok i žilav otpor. Kasnije su, manje-više iste strukture, optužile vukovarske branitelje da su rušili ustavni poredak Republike Hrvatske, što je prava katastrofa. Taj zaključak nametnula je saborska komisija kojoj je na čelu bio Josip Manolić, a u čijem radu su sudjelovali i Josip Perković, Zdravko Mustač, te mnogi članovi tadašnje Vlade. Kasnije sam pisao Saboru da odustane od izvješća Manolićeve komisije jer će, u slučaju da se ti zaključci ne ponište, za stotinu godina ostati zapisano da su vukovarski branitelji rušili ustavni poredak zemlje! No, unatoč činjenici da su se otada u Hrvatskoj promijenile mnoge Vlade i mnogi saborski sazivi, nitko nije htio odustati od tih skandaloznih zaključaka“, izjavio je tada profesor Jurčević.

„Vukovarska bitka temelj je Hrvatske države, ključni i presudni događaj u Domovinskom ratu. Vukovar je doslovce obranio Hrvatsku, jer je 1800 slabo naoružanih ljudi uspjelo zaustaviti silu koja je napadala sa stotinama tenkova i s tisućama dobro naoružanih vojnika. To je dalo vremena za obranu Hrvatske: za zauzimanje pojedinih vojarni, zapljenu oružja, za bolju vojnu organizaciju…. Da je Vukovar najznačajnija i najveća bitka ne samo u Domovinskom ratu, već u svim ratovima na prostoru bivše Jugoslavije, kazuju i brojke. U Vukovaru je, naime, srbijanska, odnosno jugoslavenska vojska pretrpjela više gubitaka nego u svim ostalim bitkama u svim desetogodišnjim ratovima u zemljama bivše Jugoslavije – od Slovenije, Hrvatske, Bosne, pa sve do Kosova! No unatoč svemu tome vukovarski branitelji najlošije su prošli kada se radi o rješavanju statusa i sudbinama. Status Vukovaraca i danas je nepoželjan jer se bivše strukture, koje su preuzele vlast u Hrvatskoj, ne mogu pomiriti s takvim fenomenom. Zato su htjeli kompromitirati Vukovar, a zato to čine i danas. Antihrvatske strukture, koje su smislile i optužbu da je Oluja bila zločinački poduhvat, upravo stoga sprečavaju i stavljanje zaključaka Manolićeve komisije van snage“, zaključio je dr. Josip Jurčević.

Nova hrvatska vlast dužna je riješiti sva pitanja koja opterećuju hrvatski narod i to sa svih događanja od 1945. do danas. To je nužno upravo zbog bolje budućnosti hrvatske mladosti, a jedan od bitnih preduvjeta je otkrivanje svih istina (političkih, ekonomski, vojnih, povijesnih), a nužnost za to je – otvaranje arhiva i provođenje lustracije!

Izvor: narod.hr

Identificirani posmrtni ostaci pet osoba nestalih u Domovinskom ratu

Republika Hrvatska, putem Ministarstva hrvatskih branitelja, još traga za 1.834 osobe nestale i smrtno stradale tijekom Domovinskoga rata

U organizaciji Ministarstva hrvatskih branitelja, danas, 30. lipnja 2022. godine, na Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku u Zagrebu provedena je završna identifikacija posmrtnih ostataka nestalih i smrtno stradalih osoba u Domovinskom ratu. Tom prilikom završno su identificirani posmrtni ostaci pet osoba čiji je preliminarni identitet utvrđen metodom analize DNA.

Posmrtni ostaci su pronađeni i ekshumirani na području Šibensko-kninske, Zadarske i Sisačko-moslavačke te Vukovarsko-srijemske županije.

Republika Hrvatska, putem Ministarstva hrvatskih branitelja, još traga za 1.834 osobe nestale i smrtno stradale tijekom Domovinskoga rata.

Stoga i ovom prilikom pozivamo sve koji mogu pomoći u pronalasku nestalih osoba, da svoja saznanja podijele s Ministarstvom hrvatskih branitelja ili drugim nadležnim tijelima Republike Hrvatske kako bi pridonijeli u rješavanju ovog prioritetnog humanitarnog pitanja. 

Proslavljen Dan hrvatskih branitelja Grada Novske

Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod spomenika poginulim hrvatskim braniteljima u Gradskom parku, svečanim postrojavanjem te mimohodom policije i vojnih postrojbi iz Domovinskog rata ulicama Grada Novske prema Trgu dr. Franje Tuđmana u Novskoj je 28. lipnja 2022. proslavljen Dan hrvatskih branitelja Grada Novske.

Uz potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja Tomu Medveda kao izaslanik predsjednika Vlade Andreja Plenkovića svečanosti su nazočili obitelji poginulih, nestalih i umrlih hrvatskih branitelja, ratni zapovjednici i branitelji, ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Marin Piletić, predsjednik Županijske skupštine Sisačko-moslavačke županije Mato Fofić i gradonačelnica Novske Marija Kušmiš te brojni građani.

Ministar Medved je istaknuo da velikosrpski pakleni stroj nije uspio spaliti i srušiti novoosnovanu hrvatsku državu zahvaljujući hrabrim hrvatskim braniteljima, najboljim sinovima Novske i okolice koji su se organizirali i bili pripravni obraniti svoje.

„U ime predsjednika Vlade i svoje ime iskazujem zahvalu na hrabrosti, požrtvovnosti i svemu onome što ste učinili kako bi Hrvatska danas bila slobodna,“ rekao je Medved.

Dragovoljci s područja Novske, Jasenovca i Lipovljana okupili su se 28. lipnja 1991. godine kako bi branili svoje domove i napadnutu Domovinu. Slabo naoružani, ali odlučni suprotstaviti se neprijatelju, agresorskoj JNA i pobunjenim Srbima, stali su u stroj ispred svog zapovjednika, Milana Čorka, pričuvnog časnika.

Bilo ih je 132 dragovoljca, formacija branitelja koja je prethodila osnivanju 62. samostalne bojne ZNG-a Novska, da bi kasnije prerasli u 125. brigadu HV-a Novska. Tijekom Domovinskog rata postrojba je dala veliki doprinos u obrani i oslobađanju okupiranih naselja, a mnogi branitelji su bili i pripadnici drugih postrojbi i gardijskih brigada, sudjelujući u ratnim zadaćama posvuda po Hrvatskoj.

Kao podsjetnik na prvo postrojavanje, 28. lipanj se slavi kao Dan hrvatskih branitelja Grada Novske. 

Proslavljen Dan branitelja Zagrebačke županije 

Smatram da je važan preduvjet za kompletan odnos prema hrvatskim braniteljima ozračje u hrvatskom društvu i prepoznavanje uloge i doprinosa hrvatskih branitelja za slobodu koju danas imamo, kazao je ministar Medved

Dan hrvatskih branitelja Zagrebačke županije i obljetnica osnivanja 65. bataljuna ZNG-a obilježeni su 25. lipnja 2022. u Ivanić Gradu.

Svečano obilježavanje započelo je polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća poginulim braniteljima na spomen obilježju poginulim braniteljima u Domovinskom ratu u Parku hrvatskih branitelja. U župnoj crkvi sv. Petra služena je misa zadušnica za  sve poginule i umrle hrvatske branitelje.

U ime predsjednika Vlade obilježavanju je nazočio potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, a uz obitelji poginulih, nestalih i umrlih hrvatskih branitelja, ratne zapovjednike bili su zamjenik župana i izaslanik predsjednika Sabora Ervin Kolarec, gradonačelnik Ivanić Grada Javor Bojan Leš i branitelji iz osam županijskih gradova te 20 povijesnih postrojbi.

Ministar Medved istaknuo je da je suradnja koju Ministarstvo ima s braniteljima i njihovim obiteljima dokaz da kroz jedinstven pristup i zajednička nastojanja prepoznaju prioritete te čuvaju jedinstvo i zajedništvo.
“Smatram da je važan preduvjet za kompletan odnos prema hrvatskim braniteljima ozračje u hrvatskom društvu i prepoznavanje uloge i doprinosa hrvatskih branitelja za slobodu koju danas imamo. A sve to s jednim podsjetnikom – sloboda koju imamo nije darovana, ona je krvlju plaćena”, naglasio je Medved.

Uvijek moramo ponavljati činjenice na kojima se mora graditi perspektiva i budućnost, a Vlada će uvijek biti na raspolaganju za potporu, poručio je Medved.

Zamjenik župana i izaslanik predsjednika Sabora Ervin Kolarec istaknuo je da su branitelji najzaslužniji što danas živimo u samostalnoj i neovisnoj domovini.

“San o stvaranju hrvatske države branitelji su pretvorili u stvarnost. Danas se prisjećamo hrvatskih vitezova i junaka koji su dali svoj život za stvaranje tog sna. Županija ima kvalitetnu suradnju sa svim braniteljskim udrugama s kojima rade na njihovu dobrobit, te će tako nastaviti i u budućnosti”, kazao je Kolarec.

Gradonačelnik Ivanić Grada Javor Bojan Leš naglasio je bogatu i burnu vojnu prošlost grada koji je kroz generacije dao brojne branitelje koji su svoje živote polagali za domovinu.

“Grad smo koji je 1991. godine iznjedrio mnoštvo heroja i boraca koji su svoje živote položili za svoju domovinu. Stoga im svima zahvaljujem kao svojim suborcima i svima što su znali tih godina gdje trebaju biti, u obrani naše zemlje. Nikada nećemo zaboraviti one koji su svoje živote dali u stvaranju naše samostalnosti”, zaključio je Leš.

Tijekom Domovinskog rata s područja županije u obrani Hrvatske sudjelovalo je 29.400 branitelja.

Županijska skupština Zagrebačke županije u ožujku 2013. godine proglasila je 27. lipnja – Danom hrvatskih branitelja Zagrebačke županije 

27. lipnja 1991 – JNA napala Sloveniju – uvod u agresiju na Hrvatsku 

Na današnji dan 27. lipnja 1991. godine, samo dva dana nakon što je Slovenija proglasila neovisnost, započeo je rat između Slovenije i Jugoslavenske narodne armije (JNA), poznat i kao Desetodnevni rat (slov. “Desetdnevna vojna”). Prvi metak u tom ratu ispalio je na današnji dan jedan oficir JNA u mjestu Divača u 14 sati i 30 minuta. Do večeri istoga dana već je bilo i ljudskih žrtava i srušenih helikoptera. JNA je do kraja dana uspjela zauzeti sve granične prijelaze prema Italiji, većinu prijelaza prema Austriji i nekoliko prijelaza prema Hrvatskoj.

Glavni organizatori borbe na slovenskoj strani bili su tadašnji slovenski ministar obrane Janez Janša i ministar unutrašnjih poslova Igor Bavčar.

Na obje strane poginulo je 66 ljudi.

Slovenski komunisti, za razliku od hrvatskih, sačuvali 50 % oružja TO 

Zanimljivo je da je JNA pokušala u Sloveniji učiniti isto što i u Hrvatskoj: razoružati Teritorijalnu obranu. Dok je u Hrvatskoj SKH-SDP na čelu sa Ivicom Račanom predao kompletno naoružanje Teritorijalne obrane, slovenski komunisti uspjeli su sačuvati više od 50 % oružja za obranu slovenskog naroda od prijeteće JNA.

Ta činjenica je uvelike pomogla slovensku obranu, kao i činjenica da je JNA bila sastavljena isključivo od ročnih vojnika.

Zbog toga je izručenje oružja TO nesposobnošću, nemarom i kukavičlukom komunističkih vlasti imalo strašne posljedice po hrvatski narod.

Osim toga, Slovenija nije imala nikakvih unutarnjih pobunjeničkih elemenata, kao što je imala Hrvatska u velikom dijelu srpske nacionalne manjine, a što je bilo vrlo važno za obranu od agresije.

Tijek sukoba

JNA je 26. i 27. lipnja krenula preuzeti granične prijelaze s Italijom, Austrijom i slovenskom granicom s Mađarskom radi uspostavljanja normalnog graničnog režima i zaštite integriteta zemlje. Tako 26. lipnja u rano poslijepodne jedinice 13. korpusa JNA krenule su iz vojarne u Ilirskoj Bistrici prema talijansko-slovenskoj granici. General Marjan Čad je u akciju krenuo s 350 vojnika, 11 tenkova, pet oklopnih transportera i šest protuoklopnih oruđa bez odobrenja generala Konrada Kolšeka, tada zapovjednika 5. armijske oblasti. Međutim, odobrenje iz Beograda nije stizalo, zbog čega je vojska bila suzdržana.
Taktički, slovenski TO odsjekao je JNA od njenih izvora i vojarni, više gerilskim načinom ratovanja nego otvorenim sukobom. U nedostatku topništva, JNA se nije dobro snalazila tako da su slovenske TO odsjekle kolone vozila i podigli barijere kako bi spriječili daljnju invaziju. Političari u Ljubljani su računali s tim da JNA neće htjeti rat na dugo razdoblje, što se pokazalo točnim. Beograd je htio koncentrirati svoje snage protiv Hrvatske, te se nije htio boriti na dvije fronte.

Do ponoći 27. lipnja JNA je zauzela sve granične prijelaze na talijansko-slovenskoj granici, skoro sve prijelaze na austrijskoj granici i nove prelaze uspostavljene duž slovenske granice s Hrvatskom. Sljedećih dana TO Republike Slovenije zauzima sve granične prijelaze i potpuno uništava i razbija jedinice JNA.

Uništeno je 31 tenk JNA, srušena 2 helikoptera, uništeno 230 borbenih vozila. Desetodnevni sukobi prekinuti su 7. srpnja sporazumom na Brijunima, uz posredovanje tzv. europske “trojke”, tri ministra vanjskih poslova: Hans van den Broek, Jacques Poos i João de Deus Pinheiro.

Pomoć Hrvatske Sloveniji i prva hrvatska žrtva JNA – Raveno Čuvalo

Hrvatska je htjela na svaki način pomoći Sloveniji, iako je praktično bila bez oružja i bez uvježbanih vojnih postrojba, a sama razarana iznutra srpskom pobunom.

Premijer Josip Manolić sazvao je hitnu noćnu sjednicu Vlade na kojoj je odlučeno da će Hrvatska na svaki način pomoći Sloveniji. Hrvatski ministar Davorin Rudolf izvijestio je američkog konzula o toj odluci. Dokumenti koji su kasnije pronađeni potvrdili su da je jugoslavenski vojni i politički vrh jedva čekao da se Hrvatska umiješa.

Hrvatski narod je s neizvjesnošću gledao na događanja u Sloveniji. U sjevernim dijelovima Hrvatske, posebno u Međimurju, narod je izašao na ceste i mostove da spriječi jedinice JNA koje su krenule iz Varaždina prema Sloveniji.

U Zagrebu su goloruki građani napali „molotovljevim koktelima“ i drugim priručnim sredstvima tenkovske jedinice koje su izašle iz vojarne „Maršal Tito“ i krenule prema Sloveniji. Nekoliko tenkova je zapaljeno.

Tom prilikom je došlo i do pucnjave gdje je ubijen iz tenkovskog mitraljeza hrvatski mladić Raveno Čuvalo. Bila je to prva žrtva jedinica JNA u Hrvatskoj.

Proslavljena 30. obljetnica akcije Miljevci

„Posebno je važno da ovo spomen-obilježje bude opomena na činjenicu koliko skupo smo platili slobodu koju imamo,“ istaknuo je ministar Medved na obilježavanju jubilarne obljetnice akcije Miljevci

Povodom 30. obljetnice akcije Miljevci u miljevačkom zaseoku Drinovci 21. lipnja 2022. svečano je otkriveno spomen-obilježje poginulim i umrlim hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata, a polaganjem vijenaca počast su odala brojna izaslanstva.

U ime predsjednika Vlade obilježavanju jubilarne obljetnice nazočio je potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, a uz obitelji poginulih, nestalih i umrlih hrvatskih branitelja, ratne zapovjednike i sudionike akcije, bili su i izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora saborski zastupnik Ante Deur, ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica, državni tajnik u Ministarstvu obrane Zdravko Jakop, župan Šibensko-kninske županije Marko Jelić, gradonačelnik Drniša Josip Begonja, predstavnici Hrvatske vojske i policije, načelnici općina te predstvanici udruga iz Domovinskog rata.

„Želim izraziti zahvalu svima koji su svojom hrabrošću i odlučnošću pridonijeli briljantnoj izvedbi akcije oslobađanja Miljevačkog platoa. Posebno je važno da ovo spomen obilježje bude opomena na činjenicu koliko skupo smo platili slobodu koju imamo. Jednako tako, važno je da bude putokaz mladima ako se pronađu u trenutku promišljanja ostati na ovom lijepom komadiću zemlje ili ga napustiti. Neka dođu pred ovaj spomenik i neka vide koliko je skupo plaćena sloboda, neka znaju da su prije njih živjeli junaci koji su ovdje položili svoje živote,“ kazao je ministar Medved.

„Nakon akcije Miljevci uslijedio je niz većih ili manjih operacija. U isto ovo vrijeme, osobno sam kao pripadnik 1. gardijske brigade sudjelovao u deblokadi Dubrovnika i oslobađanju juga Hrvatske. Potom je uslijedila Maslenica, Medački džep pa Bljesak te bitka svih bitaka – vojno-redarstvena operacija Oluja, gdje smo konačno kao narod izašli na svoje granice,“ podsjetio je Medved.

Ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica istaknuo je kako je oslobodilačka akcija Miljevci podigla moral hrvatskim vojnicima i narodu. „Prije 30 godina u samo 24 sata hrabri hrvatski branitelji oslobodili su Miljevački plato i na tome im vječno hvala. Spomenik je zapravo svjedok tog vremena, kada nije bilo lako. Trebalo je imati hrabrosti i krenuti u borbu da bi se oslobodilo ovo područje. Tadašnja vojno-oslobodilačka akcija Miljevci podigla je moral hrvatskim vojnicima i narodu. Neka im je vječna slava i hvala,“ naglasio je Malenica.
U ime Udruge 142. brigade HV-a Drniš obratio se predsjednik Udruge, pukovnik Dragan Radeljak, koji je naglasio ulogu Miljevčana u Domovinskom ratu. „Miljevčani, čestitam vam na vašem doprinosu u Domovinskom ratu, ali i u obrani Miljevačkog platoa, koji govori o tome koliki ste bili domoljubi i kakvi ste bili borci. Ovih dana, s ponosom se prisjećamo naših preminulih suboraca, nikada se nemojmo umoriti misliti na njih i žrtvu koju su podnijeli,“ poručio je Radeljak.

Podsjetimo, u akciji Miljevci sudjelovali su pripadnici čuvenih brigada Hrvatske vojske – 113. šibenske i 142. drniške, a potporu im je pružalo topništvo 141. brigade HV-a te snage 72. bojne Vojne policije. Bila je to jedna od prvih oslobodilačkih akcija Hrvatske vojske u Domovinskom ratu, a započela je 21. lipnja 1992. kao odlučan odgovor hrvatskih snaga na učestalo neprijateljsko kršenje primirja, granatiranje Šibenika i šibenskog zaleđa te zlostavljanje civila koji su ostali na miljevačkom području.
Nakon prethodnog osvajanja pozicije Nos Kalik, koji je bio svojevrsno predvorje Miljevačkog platoa, krenula je akcija oslobađanja miljevačkih sela. Akcija Miljevci jedinstvena je po tome što je provedena bez uobičajene topničke pripreme i bez sudjelovanja gardijskih brigada, a presudnu ulogu imali su izvidnici. Nakon žestokih bliskih borbi neprijatelj je poražen. U samo 24 sata oslobođeno je 108 četvornih kilometara, a stanovnici sedam miljevačkih sela napokon su se mogli vratiti na svoja ognjišta.

U akciji Miljevci poginulo je ili od posljedica ranjavanja umrlo osam hrvatskih branitelja, a njih još deset poginulo je u obrani tog područja u razdoblju od 1991. do 1993. godine, kao i devetero civila, dok su dvojica Miljevčana svoj život položila u obrani domovine na drugim bojišnicama.

Povodom jubilarne obljetnice akcije Miljevci za sve poginule i umrle hrvatske branitelje i civilne žrtve iz Domovinskog rata služena je misa zadušnica u crkvi Imena Isusova u Drinovcima, koju je predvodio biskup mons. Tomsilav Rogić, a u sklopu programa prošlog je tjedna održan turnir u balotama te revijalna nogometna utakmica između veterana hrvatske nogometne reprezentacije i hrvatskih branitelja. 

24. lipnja sveti Ivan Krstitelj

„Kažem vam, nije ni jedan čovjek rođen od žene veći od Ivana Krstitelja.”, navode evanđelisti Isusove riječi za ovog svetog čovjeka.

Danas, 24. lipnja, slavimo blagdan svetog Ivana Krstitelja, starozavjetnog židovskog proroka koji je bio snažan glas u Izraelu Isusovog vremena, a koji je prema svjedočanstvu Isusovu bio toliko velik koliko je velika bila i njegova misija. On je bio onaj koji je pozvao narod na pokajanje i pripremio put Mesiji koji treba doći – Isusu Kristu. Tako je snažno pozivao ljude na pokajanje, obraćenje i ostavljanje grijeha da se glas o njemu čuo nadaleko, pa su mnogi dolazili Ivanu da ih opere i krsti u vodama Jordana.

Upravo zbog te više nego značajne uloge svetog Ivana Krstitelja u pripremanju puta za Isusa Mesiju, te revnosti kojom je to naviještao Isus ga je počastio riječima iz početka teksta.

Tako je ovaj svetac krstio i samog Isusa u vodama Jordana, a taj događaj su opisala i sva četiri evanđelista, svaki iz svog kuta. Evanđelist Matej je to ovako vidio i opisao u 3. poglavlju svog evanđelja:

Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti. Ivan ga odvraćaše: »Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?« Ali mu Isus odgovori: »Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!« Tada mu popusti. Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. I eto glasa s neba: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!«

Nakon što ga je opominjao zbog braka s rođakinjom Herodijadom, tetrarh Herod Agripa zatvorio ga je u tamnicu i dao mu odrubiti glavu. Tako je Sveti Ivan Krstitelj postao mučenikom zbog svjedočanstva za Isusa Krista.

Ivan Krstitelj i Hrvati

Uz Ivanje je vezan skup običaja u pučkoj tradiciji, i to je u hrvatskom folkloru najvažnija ljetna svetkovina. Različiti postupci bili su u prošlosti utemeljeni na drevnom vjerovanju o osiguravanju zdravlja ljudi i domaćih životinja te pospješivanju rasta usjeva: paljenje kresova uz pjevanje prigodnih pjesama, plesanje kola i preskakanje vatre, kićenje krovova i stijena zgrada cvijećem, ophod selom svečano odjevenih i cvijećem okićenih djevojaka ladarica uz pjevanje i darivanje, javno kupanje ljudi ili stoke. Sačuvan je i znatan broj hrvatskih ivanjskih pjesama koje obilježava karakterističan pripjev „Oj, Lado, oj“ ili „Tiho ljeto, dobar Bog!“

Ivan Krstitelj jedan je od najomiljenijih svetaca u hrvatskom narodu, a posvećena su mu brojna naselja, biskupije, župe, crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva.

Izvor: narod.hr