4. srpnja 1951. rođen je Mile Dedaković Jastreb, legendarni zapovjednik obrane Vukovara. Bitka za Vukovar najpoznatija je bitka ne samo u Hrvatskoj, već i u svim ratovima na tlu bivše Jugoslavije. Herojska obrana Vukovara odjeknula je svijetom kao neponovljivi primjer hrabrosti jednog naroda i njegovih najboljih sinova u borbi za slobodu.
Mile Dedaković je rođen u srijemskom selu Nijemci u istočnoj Hrvatskoj. Diplomirao je na akademiji zračnih snaga Jugoslavenske narodne armije.
S raspadom Jugoslavije, Dedaković se u ljeto 1991. stavlja na raspolaganje novoj hrvatskoj vlasti i pristupa Zboru narodne garde. Kao jedan od rijetkih tada dostupnih iskusnih časnika, Dedaković je postavljen za zapovjednika obrane Vukovara koji se uskoro našao pod žestokim napadom ogromnih snaga JNA i pobunjenih hrvatskih Srba.
Nakon što je Dedaković preuzeo zapovjedništvo, sve jedinice u obrani grada preustrojene su u 204. brigadu ZNG-a u rujnu 1991. U vrijeme osnivanja, brigada je brojala 1.803 vojnika, te joj je područje djelovanja bilo općina Vukovar, koja je uključivala gradove Vukovar i Ilok, kao i brojna okolna sela. Kako su svi zapovjednici obrane dobili šifrirana imena, Dedaković je dobio ime Jastreb, a njegov zamjenik Branko Borković je dobio ime Mladi jastreb. Dedaković je zapovijedao brigadom u prvoj fazi opsade Vukovara do početka listopada, kada je bio raspoređen u obližnje Vinkovce, a brigada prešla pod zapovjedništvo Branka Borkovića.
Uhićenje Dedakovića – pitanje koje treba dobiti odgovor!
Prema pisanju portala dnevno.hr još 2012. nakon pada Vukovara igrale su se sumnjive igre KOS-a u namjeri da spriječi međunardno priznanje Hrvatske. Jedna od teza koju je KOS nastojao proširiti među Hrvatima bila je da je Vukovar „prodan“. Kasnije su se slične teze pojavljivale i u svezi Knina, pa mirne reintegracije istočne Slavonije, navodnog dogovora Tuđmana i Miloševića u Karađorđevu, miniranju židovske općine, napada na Borovo Selo i ispaljivnja granata Gojka Šuška, lažnog silovanja Vice Vukojevića, laži oko Ante Gotovine i brojnih drugih situacija. U svim ovim „igricama“ KOS je imao prste u želji da diskreditira Hrvatsku i vodi igre na području svog bivšeg djelovanja i vladanja. Nžalost, sličan modus djelovanja prema javnosti ostaci te bivše kontraobavještajne službe, kao i drugi dijelovi represivnog i vladajućeg aparata iz doba prije raspada Jugolsavije imaju u Hrvatskoj do današnjih dana. Cilj je sačuvati stečene ekonomske, političke, medijske i druge položaje i privilegije. O tome je nedavno govorio i slovenski profesor dr. Jure Pezdir.
„Postojale su indicije da Dedaković NESVJESNO sudjeluje u kampanji jugoslovenskog KOS-a u koju su bili uključeni i dijelovi tadašnjeg HSP-a s Paragom na čelu. Cilj jugoslavenskih obavještajaca je bio rušenje dr. Franje Tuđmana i demokratski izabrane vlasti u Hrvatskoj, te izazivanje unutrašnjih sukoba. U to vrijeme nismo bili međunarodno priznati, a nakon raketiranja Banskih dvora i nakon pada Vukovara, Hrvatska je bila pred nacionalnim slomom i potpunim kaosom. Ne mislim da je Stari Jastreb namjerno sudjelovao u tome, no apsolutno sam siguran da je jugoslavenska UDBA i KOS, uz pomoć vukovarske tragedije, htjela izazvati unutarnje sukobe i tako zaustaviti međunarodno priznanje Hrvatske. Da je tada došlo do sukoba, sigurno nas ne bi priznali – rekao je tada general Marko Lukić, prvi predsjednik braniteljske stranke Zavjet za Hrvatsku, koji je u vrijeme pada Vukovara bio savjetnih ministra unutarnjih poslova Ivana Vekića i koji je, baš nekako u to vrijeme, postao i savjetnik predsjednika Tuđmana.
UDBA i KOS htjeli ubiti Tuđmana
„Desetak dana prije pada Vukovara pozvao me dr. Tuđman i rekao: ‘Marko, hoće me ubiti. I nije što će me ubiti, nego što neće biti Hrvatske! Oko mene je umrežena UDBA i KOS’ – kazao mi je Tuđman u dosta dramatičnom razgovoru. Bilo je to u vrijeme kada je Dobroslav Paraga prijetio da će topovima zauzeti vilu Zagorje i Ured predsjednika, kada je, dakle, prijetio državnim udarom. Rekao sam Tuđmanu da me treba podržati kada udarim u taj osinjak. Obećao je podršku, no svejedno sam na tom položaju uspio izdržati samo sedam mjeseci. KOS i UDBA još su bili prisutni u institucijama MUP-a i u institucijama hrvatske politike, zbog čega im nije odgovaralo da je Tuđman, koji je tada imao sve ključne ovlasti u vladanju Hrvatskom, nedostupan. Ivan Jarnjak i Franjo Gregurić vršili su pritisak da me se makne, kako bi oni imali veći utjecaj na predsjednika. Nakon sedam mjeseci uspjeli su u tome, no do tada sam već promijenio sustav sigurnosti i uveo Prvi tjelesni zdrug i Odjel za zaštitu predsjednika Republike, samostalni odjel koji je bio podređen Uredu predsjednika, a kojemu ni ministar policije, ni ministar obrane nisu bili nadređeni. Tako je Tuđman izoliran od sukoba između obavještajnih službi pod kapom MORH-a s jedne i MUP-a s druge strane – zanimljivih detalja prisjetio se tada general Lukić.
„Sukobi su već postojali, pogotovo između časnika koji su u Hrvatsku vojsku došli iz JNA i domaćih časnika. Nije se smjelo dozvoliti još veći sukob, a vukovarsku tragediju jugoslavenski je KOS želio iskoristiti upravo kao okidač za opći kaos, Zato su i širili glasine da je Tuđman prodao Vukovar. Paraga je sudjelovao u tome, a Dedaković je, po svemu sudeći, nehotice uvučen u cijelu tu priču. Osobno žalim zbog stanja Mile Dedakovića Jastreba, no puno je hrvatskih branitelja koji su u još gorem stanju nego on, zbog čega bi država trebala hitno promijeniti odnos prema braniteljima ugroženog zdravlja, formirati patronažne službe i veteransku bolnicu, o kojoj se toliko govorilo.
Profesor Jurčević i stvarni razlozi uhićenja Mile Dedakovića
Stvarni razlozi uhićenja Mile Dedakovića Jastreba bili su političke prirode. On je imao bliske odnose s HSP-om, odnosno s Dobroslavom Paragom, koji je tada paradirao zemljom. Valja se prisjetiti da u to vrijeme nismo bili međunarodno priznati i da je međunarodna zajednica htjela očuvati Jugoslaviju. Dedaković je u listopadu otišao iz Vukovara i više se tamo nije vraćao, a nakon izlaska susretao se s Paragom, što su službe shvatile kao konkurenciju. U to vrijeme u Hrvatskoj su se doista vodile sve vrste specijalnog rata, što znači da je bilo mnogo dezinformacija i raznih igara. Službe su imale puno razloga za djelovanje. Osjetili su da je Vukovar ključni događaj oko kojeg bi se mogla prelomiti sudbina rata. Zato su i htjeli kompromitirati Vukovar, jer nitko nije predvidio tako žestok i žilav otpor. Kasnije su, manje-više iste strukture, optužile vukovarske branitelje da su rušili ustavni poredak Republike Hrvatske, što je prava katastrofa. Taj zaključak nametnula je saborska komisija kojoj je na čelu bio Josip Manolić, a u čijem radu su sudjelovali i Josip Perković, Zdravko Mustač, te mnogi članovi tadašnje Vlade. Kasnije sam pisao Saboru da odustane od izvješća Manolićeve komisije jer će, u slučaju da se ti zaključci ne ponište, za stotinu godina ostati zapisano da su vukovarski branitelji rušili ustavni poredak zemlje! No, unatoč činjenici da su se otada u Hrvatskoj promijenile mnoge Vlade i mnogi saborski sazivi, nitko nije htio odustati od tih skandaloznih zaključaka“, izjavio je tada profesor Jurčević.
„Vukovarska bitka temelj je Hrvatske države, ključni i presudni događaj u Domovinskom ratu. Vukovar je doslovce obranio Hrvatsku, jer je 1800 slabo naoružanih ljudi uspjelo zaustaviti silu koja je napadala sa stotinama tenkova i s tisućama dobro naoružanih vojnika. To je dalo vremena za obranu Hrvatske: za zauzimanje pojedinih vojarni, zapljenu oružja, za bolju vojnu organizaciju…. Da je Vukovar najznačajnija i najveća bitka ne samo u Domovinskom ratu, već u svim ratovima na prostoru bivše Jugoslavije, kazuju i brojke. U Vukovaru je, naime, srbijanska, odnosno jugoslavenska vojska pretrpjela više gubitaka nego u svim ostalim bitkama u svim desetogodišnjim ratovima u zemljama bivše Jugoslavije – od Slovenije, Hrvatske, Bosne, pa sve do Kosova! No unatoč svemu tome vukovarski branitelji najlošije su prošli kada se radi o rješavanju statusa i sudbinama. Status Vukovaraca i danas je nepoželjan jer se bivše strukture, koje su preuzele vlast u Hrvatskoj, ne mogu pomiriti s takvim fenomenom. Zato su htjeli kompromitirati Vukovar, a zato to čine i danas. Antihrvatske strukture, koje su smislile i optužbu da je Oluja bila zločinački poduhvat, upravo stoga sprečavaju i stavljanje zaključaka Manolićeve komisije van snage“, zaključio je dr. Josip Jurčević.
Nova hrvatska vlast dužna je riješiti sva pitanja koja opterećuju hrvatski narod i to sa svih događanja od 1945. do danas. To je nužno upravo zbog bolje budućnosti hrvatske mladosti, a jedan od bitnih preduvjeta je otkrivanje svih istina (političkih, ekonomski, vojnih, povijesnih), a nužnost za to je – otvaranje arhiva i provođenje lustracije!
Izvor: narod.hr
